SKUPI PLACEBO EFEKT

Isplati li se uopće kupovati organsku hranu?

22.10.2015 u 07:00

Bionic
Reading

Organska hrana u svijetu posljednjih godina postaje sve popularnija iako je na tržištu nerijetko oko tri puta skuplja od ostale. Budući da nove znanstvene studije pokazuju da nije toliko bolja da bi opravdala visoke cijene, postavlja se pitanje u čemu je stvar

Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u HZJZ-u kaže da bi se odgovor na ovo pitanje mogao sažeti na sljedeće – ljudi vjeruju da je organska hrana zdravija i da je prirodnije uzgojena i stoga su je spremni skuplje plaćati, a onda je ključno osigurati im da je stvarno organska u svakom pogledu i smislu.

Dehumanizacija hrane i skupi placebo efekt

'Europska unija je prije nekoliko godina provela istraživanje razlika između organski proizvedenih proizvoda i drugih vrsta hrane. Našla je da one nisu značajne. One postoje, ali se više očituju u mirisu i okusu proizvoda nego u njihovim nutritivnim svojstvima', rekao je za tportal Katalenić.

Slične rezultate dala je velika studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja. To je biološki gledano očekivano jer se u genetici organsko i konvencionalno uzgojeni sojevi ne moraju ni po čemu razlikovati.

Kada govorimo o proizvodnji hrane, ističe Katalenić, treba znati da postoji organska proizvodnja, koja se radi prema posebnim uvjetima i tehnologijama. Zatim postoje organski proizvodi koji mogu ići na tržište, a koji, da bi se održali, mogu sadržavati i do 40 dozvoljenih prehrambenih aditiva te do 40 pomoćnih tvari koje omogućuju odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje. Dakle njih ukupno oko 80. To uključuje sve proizvode poput organske čokolade, a ne samo voće i povrće.

Osim organske i konvencionalne proizvodnje postoji još i tzv. integralna proizvodnja. Razlika između integralne i konvencionalne jest ta da je u konvencionalnoj prinos na prvom mjestu, ona ne brine previše za okoliš, pesticidi često ostaju u tlu i na proizvodima, a agrotehnička sredstva se maksimalno koriste kako bi se dobio veći urod. Integralna brižljivo dozira sve agense poput umjetnih gnojiva i pesticida. U takvoj proizvodnji količine pesticida u proizvodima ne prelaze dozvoljene, a u mnogima se oni nalaze samo u tragovima, mnogo manjima od dopuštenih. Najveći dio europskih proizvođača danas koristi integralnu proizvodnju.

'Nutritivno nema velikih razlika između integralne i organske hrane. No treba imati na umu da je organska proizvodnja svojevrsna reakcija na dehumanizaciju proizvodnje hrane. U posljednjih nekoliko desetljeća golemi strojevi obrađuju goleme plantaže kako bi se povećao prinos i prihod. Organska proizvodnja to nastoji promijeniti tako da pruža mogućnost i zadovoljstvo kupcu da zna da iza određenih proizvoda stoji konkretni proizvođač s imenom i prezimenom, odnosno da stoji proizvodnja u kojoj su uključene ljudske ruke i uložen trud. Kupac koji voli organske proizvode osjeća veće zadovoljstvo kada ih konzumira nego ako su oni 'no name'. To je poznati placebo učinak. Kupac je uvjeren da je takav proizvod bolji i sigurno koristan njegovom zdravlju. To je bit cijele priče. Ako postoji tržište za organske proizvode, onda organsku proizvodnju treba poticati. No prema zakonu o zaštiti proizvođača kupac mora iskreno biti informiran o tome što kupuje. Dakle, organska proizvodnja je u redu ako postoje kupci koji se osjećaju bolje kada je kupuju. No ona mora biti pod boljom kontrolom nego što je danas, ne može biti prepuštena stihijskim odlukama. Mora se kontrolirati kao i konvencionalna hrana i mora se dokazati kupcu da je to što kupuje baš organska hrana', upozorio je Katalenić.

Ovaj koncept poznat je već desetljećima u medicini i u farmaceutskoj industriji. Njemu u prilog govore istraživanja koja su pokazala da je učinak placebo lijekova to veći što je pacijent snažnije uvjeren u njihovu vjerodostojnost i moć. Tako će primjerice placebo injekcija obične vode imati snažniji učinak od tablete, a tableta od kapi. Na placebo efekt također utječe i cijena. Mada smo obično skloni cijenkanju, kada je u pitanju zdravlje, vrijedi princip da je placebo efekt to jači što je cijena viša. Primjerice, studija koju je proveo tim sa Stanford Business School utvrdila je da isti lijekovi protiv bolova imaju značajno veći učinak kada su skuplji (https://www.gsb.stanford.edu/insights/behavioral-impact-higher-price).

Krivotvorenje hrane

Ukratko, važno je da se zadovoljstvo koje je kupac dobio skupo plaćajući organsku hranu ne naruši gubitkom povjerenja u proizvođače i proizvode. Nažalost, u svijetu trgovine hranom, čak i onom organskom, ima puno prijevara. Zbog toga je važno jako dobro urediti kontrolu hrane.

'Problem koji se javlja jest taj da će proizvođači organske hrane reći da su složene analize hrane previše skupe, odnosno da im one smanjuju dobit na tržištu jer u cijenu moraju uračunati i cijenu postupka. No treba okrenuti pilu naopako i postaviti pitanje kako će dokazati da su im proizvodi organski, ako ne dokažu da zadovoljavaju određene standarde. Dakle, ne samo da bi resorno ministarstvo trebalo kontrolirati uvjete u kojima se proizvodi hrana i potvrditi da su oni zaista organski, nego bi također specijalizirane firme trebale kontrolirati određene parametre za koje se zna da se ne smiju naći u organskim proizvodima. Konačno firme koje kontroliraju urode koji se stavljaju na tržište moraju dati procjenu koliko je koji proizvođač proizveo. To ne može biti neograničeno. Primjerice, ako netko ima jedan hektar površina, zna se da ne može imati tri puta veće količine prinosa s njih od uobičajenih. U protivnom osnovna računica pokazuje da nešto nije kako treba', ističe naš stručnjak za kvalitetu hrane.

'Proizvođači postižu i po tri puta veće cijene, a zarada im je dobra iako se žale da nije nikakva. Postoje ljudi koji žele kupovati takvu hranu, koji vjeruju da u njoj nema štetnih tvari te da će im ona pomoći da budu zdravi. Njima treba osigurati da znaju da uistinu kupuju organsku hranu uzgojenu prema svim standardima organske proizvodnje', rekao je Katalenić.

Naš stručnjak ističe da potvrda da je neka hrana organska nikako ne podrazumijeva da će i jelo koje od nje napravimo biti zdravo.

'Treba znati da priprema organske hrane sa sobom nosi potpuno isti rizik kao i priprema integralne jer će se u procesu obrade jednako stvarati štetni sastojci. Primjerice ako uzmete organski proizvedeno brašno i radite od njega razne proizvode, u konačnici ćete jednako dobiti akrilamid koji je potencijalno kancerogen. Ako pržite integralni krumpir dobit ćete jednako oleil amid kao i ako pržite organske krumpire', upozorio je naš sugovornik koji je jedan od autora knjige 'Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani'.

Kao posebno veliki problem vidi krivotvorenje hrane koje sve više dolazi u fokus potrošača, medija i zakonodavaca u razvijenim zemljama.

'O tome se dosta pisalo u SAD-u, a posljednjih godina i u Europi kada je otkriveno masovno krivotvorenje maslinovog ulja u tridesetak proizvodnih kapaciteta u Španjolskoj. Sada se ta priča razvija pa se u resornom ministarstvu problemu krivotvorenja hrane, uključujući i organsku, posvećuje sve veća pozornost', rekao je Katalenić.