Hrvati se rado uspoređuju s 'braćom' Ircima: dvije nacije na suprotnim krajevima Europe, slične po veličini teritorija i broju stanovnika, vežu katolički svjetonazor i borba za neovisnost. Irska, koja je od početka zdušno podupirala ulazak Hrvatske u EU, 1. srpnja potpuno otvara tržište rada hrvatskim državljanima. Iako računa na 'veoma malenu sklonost Hrvata emigriranju', Dublinu nije problem prigrliti Hrvate koji će pristići trbuhom za kruhom
'Zeleni otok', naime, nije samo domovina Guinnessa i Sv. Patricka, U2 i IRA-e, Mary Robinson i Colina Farrella. Irska je jedna od rijetkih članica eurozone koja temeljem rasta proizvodnje i izvoza bilježi gospodarski rast, što je ujedno razlog zašto Hrvatsku i Irsku ipak dijele svjetlosne godine. Fasciniran je, donekle, i hrvatski premijer Zoran Milanović, koji je nedavno poručio da je irska priča inspiracija za Hrvatsku, kao primjer male zemlje koja je postigla velik uspjeh u relativno kratkom vremenu.
Dakle, kako se ta zemlja, koja je bila najsiromašnija članica Europske ekonomske zajednice kada se 1973. priključila tom stupu EU-a, prometnula u 'keltskog tigra' s BDP-om iznad europskog prosjeka?
Irska je zapala u poteškoće kada su nakon spašavanja zaigranih banaka znatno porastali javni dug i stopa nezaposlenosti. Državnu blagajnu tada je spasilo 85 milijardi eura pomoći od ostalih članica eurozone i MMF-a. 'Keltski tigar' pognuo je glavu, ali se u strogim uvjetima međunarodnog protektorata uspio gotovo potpuno oporaviti.
Iako je Moody's cijelu 2012. kreditni rejting Irske držao u statusu 'smeće', Irska je stabilizirala ekonomiju, povećala izvoz i zabilježila najvišu razinu investicija u posljednjih šest godina. Irci su privukli strane investitore tradicionalno niskim porezima i transparentnim poreznim sustavom, kao i stručnom radnom snagom. Za razliku od Hrvatske, Irska je i u najvećoj krizi nastavila ulagati u obrazovanje, pa je danas visokoobrazovano 48 posto mladih. Investitorima je, dakako, privlačno i to što je Irska članica eurozone te što ne radi razliku između malih i multinacionalnih kompanija, pa su se tamo, između ostalih, udomaćili Google, Microsoft, Apple i Pfizer.
Iako je stopa nezaposlenosti od 13,7 posto još uvijek visoka, kontinuirano pada već godinu dana, i maltene je sitnica u odnosu na hrvatskih 18,1 posto. Ipak, trend iseljavanja mladih Iraca se nastavlja, pri čemu su najprivlačnija odredišta Australija, Kanada, SAD, Bliski istok i - istočna Europa.
Zasad, ipak, nema sumnje da broj Iraca koji će doseliti u Hrvatsku neće doseći broj Hrvata koji će sreću potražiti na krajnjem sjeverozapadu Europe. Oni koji Hrvatsku žele napustiti i zbog nazadnih društvenih trendova, poput inicijative za ustavno definiranje braka kao zajednice muškarca i žene, ni u Irskoj se zasad neće posve usrećiti.
Premijer te države Enda Kenny, u kojoj je pobačaj još uvijek nezakonit, ovih dana prima pisma pisana krvlju zbog namjere da legalizira pobačaj u slučajevima u kojima je ugrožen život trudnice. Katolička crkva Irske zaprijetila mu je ekskomunikacijom smatrajući da je riječ o uvođenju legalizacije pobačaja u Irsku na mala vrata. U Hrvatskoj je pobačaj zakonit, ali je zato školarcima u 2013. uskraćen zdravstveni odgoj.
Osim toga, homoseksualnost je dekriminalizirana u Irskoj prije svega 20 godina, ali je već 2010. ozakonjen institut civilnog partnerstva, i to iz potporu svih političkih stranaka, što je civilizacijski doseg o kojemu Hrvatska može samo sanjati.
Uvriježeno je mišljenje da su Irci vedar narod, ponosan na svoju višestoljetnu borbu za neovisnost od vikinških i britanskih osvajača. Irski otok stoljećima su kontrolirali klanovi Kelta, ostavivši za sobom kulturu i jezik koji živi i danas. Irska je objeručke prihvatila kršćanstvo, koje je prvi propovijedao katolički biskup Sveti Patrik. Njemu je posvećen i irski nacionalni blagdan Dan sv. Patrika, 17. ožujka, kada se u Dublin sliju stotine tisuća turista.
Nakon poraza Normana, Irsku je 1171. osvojio engleski kralj Henrik II, a njegov nasljednik, zloglasni Henrik VIII proglasio se kraljem Irske. Kasnije, sve pobune Iraca protiv uvođenja protestantizma ugušene su u krvi, a nakon niza ustanaka 1922. osnovana je Irska Slobodna Država. Tek 1937. Irska postaje neovisna od britanske krune, ali članica Commonwealtha bila je sve do 1949. godine.
Irska je priznala samostalnu Hrvatsku samo dva dana nakon što je to učinio Vatikan, a u jeku hrvatsko-slovenskog spora oko Ljubljanske banke, Irska je kao jedan od prioriteta svog predsjedanja EU-om postavila ratifikaciju hrvatskoga pristupnog ugovora.
Kada simbol hrvatsko-irskog prijateljstva već nije mogao biti James Joyce, koji je svoje privremeno boravište Pulu nazivao pomorskim katoličkim Sibirom, postao je to Thomas Crowley, posmrtno odlikovani Irac koji se za Hrvatsku borio u redovima HOS-a i 114. brigade HV-a sve dok nije 1995. poginuo od mine koju je sam postavio.
Irci i Hrvati, konačno, dijele ljubav prema 'žestici': dok se u Hrvatskoj ispija rakija, Irci su ponosni na svoju 'vatrenu vodu' i tvrde da su oni, a ne Škoti, izmislili viski. Staroirske riječi uisce i bethad doslovno znače 'voda života', a prvi zapis o viskiju datira iz irskih Anala iz Clonmacnoisea 1405. godine, gdje se opisuje smrt alkoholiziranog klanskog poglavice. Prema staroj izreci, Bog je izmislio viski da bi spriječio Irce da zavladaju svijetom.
