Suočeni s najvećim prosvjedima u zadnjih nekoliko godina zbog smrti Kurdinje Mahse Amini, iranski vjerski vrh pokušava fokus nezadovoljstva javnosti preusmjeriti s klerikalne vlade na Kurde koji separatističkim težnjama navodno prijete jedinstvu nacije
Dvadesetdvogodišnja Amini iz kurdske pokrajine na sjeverozapadu Irana umrla je u pritvoru iranske ćudoredne policije koja ju je privela zbog kršenja strogog kodeksa odijevanja, a što je bio okidač za prosvjede koji su se iz njezina rodnoga grada Saqeza brzo proširili Iranom, među ostalima i na dijelove gdje žive arapska i balučka manjina.
Pod sloganom "Žena, život, sloboda" prosvjednici diljem Irana na sveučilištima i visokim školama zazivaju promjene, uključio odlazak vrhovnog vjerskog vođe ajatolaha Alija Hamneija, no sigurnosne snage svoje akcije gušenje nezadovoljstva koncentrirale su na područja gdje živi oko deset milijuna Kurda.
vezane vijesti
Postrojbe interventne policije i paravojne snage Basidž premještene su u tu pokrajinu i u druge i ondje su poslani tenkovi navode očevici.
Iran je napao i naoružane skupine iranskih Kurda u susjednom Iraku za koje kaže da su upleteni u nemire.
Iranska revolucionarna garda raketama i dronovima napala je mete na sjeveru Iraka u poluautonomnoj kurdskoj regiji i ubila 13 ljudi, navode tamošnje vlasti.
"Kurdske oporbene skupine zlorabe slučaj Mahse Amini kao izliku za ostvarenje njihova višedesetljetnog plana o odcijepljenju Kurdistana od Irana, a u tome neće uspjeti", poručio je visoki dužnosnik iranskih snaga sigurnosti.
Sigurnosne snage strahuju da će "oporbene skupine iskoristiti podršku koju Kurdi dobivaju diljem Irana kako bi sada pogurale pitanje neovisnosti", kazao je bivši dužnosnik agenciji Reuters.
Iranski državni mediji nazivaju prosvjede "političkom urotom" koju su potaknule kurdske separatističke supine, posebice Kurdska demokratska stranka Irana (KDPI).
'Separatistička prijetnja'
"Od početka pobune režim pokušava prosvjede predstaviti kao pobunu Kurda, a ne nacionalno pitanje te upozorava na separatističku prijetnju iz Kurdistana", kaže Ali Fathollah-Nejad, politički analitičar s Američkog sveučilišta u Bejrutu.
Ti pokušaji vlasti do sada nisu uspjeli jer vlada velika doza solidarnosti među raznolikim etničkim skupinama u Iranu, kaže Fathollah-Nejad.
Iranske vlasti nastoje to dokazati i upozoravanjem na težnje Kurda za osamostaljenjem u regiji: u Iraku, Siriji te Turskoj.
Irački Kurdi godinama su se borili protiv režima bivšeg diktatora Sadama Huseina te su nakon Zaljevskog rata 1991. postigli dovoljno vojne podrške Zapada da steknu određen stupanj autonomije, a nakon pada Sadama 12 godina poslije tu su autonomiju i ojačali.
Sirijski Kurdi također su iskoristili pobunu protiv režima predsjednika Bašara al-Asada i svrstali su se uz Sjedinjene Države u ratu protiv džihadističke Islamske države te uvelike doprinijeli njezinu porazu.
U Turskoj gdje oko petinu od 85 milijuna stanovnika čine Kurdi, borci Kurdistanske radničke stranke desetljećima su vodili oružanu pobunu od 1984. pri čemu su ubijeni deseci tisuća ljudi.
U Iraku i Siriji Kurdi su se solidarizirali s prosvjedima u Iranu.
U Turskoj je zamjenik vođe prokurdske Narodne demokratske stranke rekao Reutersu da stranka "pozdravlja žene u Iranu" i zauzima se za njihova prava.
"Kao i u Turskoj, Iraku i Siriji, upravo Kurdi traže demokraciju, Kurdi traže slobodu", rekao je Tuncer Bakirhan, bivši gradonačelnik smijenjen s dužnosti i zatvaran zbog navodnih veza s militantima.
Iranski ustav jamči jednaka prava svim etničkim manjinama i manjinskim jezicima u školama, no skupine za ljudska prava tvrde da su Kurdi diskriminirani kao i druge vjerske i etničke manjine.
Amnesty International izvještava o brojnim, moguće i stotinama političkih zatvorenika povezanih s kurdskom skupinom KDPI i drugi zabranjenim političkim strankama i upozorava da su osuđeni na nepoštenim procesima.
Iranski Kurdi žele da se njihova prava poštuju, kažu novinari Hiwa Molania i Kaveh Ghoreishi koji pak ističe "Ljudi u Kurdistanu... žele promjenu režima, a ne neovisnost".
Ali Vaez, analitičar u Međunarodnoj kriznoj skupini kaže da optužbama protiv Kurda za separatizam iranski čelnici nastoje "okupiti Irance" i usmjeriti ih da podrže šijitsko vodstvo Irana, a ne prosvjednike.
Međutim, prava opasnost ne leži u ambicijama iranskih manjina, već u načinu na koji iranski vrh postupa prema njima.
"Kada režim sustavno zanemaruje legitimna htijenja etničkih i vjerskih manjina... zemlja postaje plodnije tlo za izbijanje građanskog sukoba poput spirale nasilja kakvu smo vidjeli u Siriji i Jemenu", kaže Vaez.
