Putinova (navodna) spremnost za osobni susret sa Zelenskim, potom Trumpovo premijerno spominjanje ozbiljnih sigurnosnih jamstava za ukrajinsku budućnost – oko čijih formuliranja je svom timu 'naredio suradnju s europskim saveznicima' – a na koncu i potpuno otvoreni razgovor o mogućoj 'razmjeni teritorija' daju naznake da slijedi period intenzivnih diplomatskih aktivnosti na svim stranama.

I da su na stolu samo opcije nastavka ili prekida rata, a od eventualnog trenutačnog primirja, za koje se najsnažnije zalagao njemački kancelar Merz, definitivno neće biti ništa.

Vojni analitičar s Veleučilišta Velika Gorica Marinko Ogorec za tportal kaže da je Putin po svemu sudeći ovaj put zainteresiran za razgovore o miru jer nema drugog izbora.

'Izbjegavao je bilo kakve pregovore, kao i osobni susret s Trumpom, koliko god je to mogao. Sada su ga na to natjerali stanje i razvoj događaja na terenu', smatra Ogorec te se slaže s mišljenjem da je jedan od Trumpovih aduta svakako i prijetnja nametanjem 'sekundarnih sankcija' Indiji i Kini zbog gospodarske suradnje s Rusijom.

'No hoće li doista doći do susreta na najvišoj razini između Zelenskog i Putina, najvjerojatnije uz medijaciju Trumpa, zasad je zbilja nezahvalno prognozirati. Uoči toga potrebno je dogovoriti jako puno konkretnih detalja i pitanje je može li se to učiniti u vrlo kratko postavljenom roku od dva tjedna', dodaje Ogorec te ipak na objema zaraćenim stranama primjećuje stvaranje prostora za kompromis.

Između ostalog, vidi to u neobično otvorenoj izjavi šefa ruske diplomacije Sergeja Lavrova, a koji je kazao da 'cilj Rusije nikada nije bio teritorij, nego zaštita Rusa koji žive na njemu'.

Teritorij u fokusu

No upravo teritorij koji želi Rusija evidentno će biti u fokusu mogućih mirovnih pregovora, kao i zapadna sigurnosna jamstva koja zahtijeva i moli Ukrajina. Radi li se o nepoštenoj trampi te opasnom presedanu za budućnost Europe i svijeta, pitamo Ogoreca.

'Tek treba vidjeti kako bi se reflektirao takav dogovor. Na koncu, imamo primjere Cipra ili dviju Koreja, također kompromisa koji nisu doveli do rješenja, ali su doveli do nekog rezultata i na koncu osigurali dugotrajni mir. S druge strane, imamo primjer Finske, koja je u Zimskom ratu bila prisiljena odreći se značajnog teritorija u korist Sovjetskog Saveza, ali je zato pristupila zapadnim integracijama. Sve opcije su na stolu, pa i da Ukrajina uz podršku Rusije uđe u Europsku uniju. U NATO sasvim sigurno neće, ali EU - to je moguće', odgovara ovaj analitičar.

Uz dodatak da Ukrajina 'u ovom trenutku ipak nije u mogućnosti puno birati' te da su 'sve navedene opcije i dalje bolje od rata'.

Ukrajinsko za ukrajinsko

Pitanje moguće 'zamjene teritorija', o kojemu se otvoreno govori, što se zapravo svodi na zamjenu 'ukrajinskog za ukrajinsko', Ogorec smatra manje izglednim od zamrzavanja trenutnog stanja na terenu, a posebno nije sklon opciji ukrajinske predaje ostatka Donbasa, odnosno dijelova četiriju regija koje je Rusija formalno i ustavno prisvojila premda ih nije uspjela u cijelosti osvojiti vojnim putem.

'Upravo u tim regijama, na crti razgraničenja, nalaze se prirodne utvrde i barijere – manji gradovi, uzvisine i rijeke koji sprječavaju prodor Rusa prema velikim gradovima poput Dnjipra i Harkiva – ali tu je i dobro utvrđeni fortifikacijski sustav, na kojemu su Ukrajinci godinama radili i u koji su uložili jako puno sredstava. Kad bi ta linija pala, ili bila predana Rusiji, otvorio bi se put sve do Dnjipra i jako je teško vjerovati da bi Ukrajina pristala odreći se tog teritorija', smatra Ogorec.

'Očito je da Ukrajina nema kapacitet vojnim putem vratiti okupirane regije, ali ni ruska strana, bez obzira na svoju nepopustljivost, neće moći u potpunosti realizirati postavljene ciljeve – ako govorimo o potpunoj aneksiji ovih četiriju regija – jer napreduje iznimno sporo. Dakle sve je očitije da polako sazrijeva volja i spremnost na kompromis', zaključuje Ogorec.