KOMENTAR NATAŠE ŠKARIČIĆ

Hoće li se Bajić dohvatiti Milinovićevih dvora?

21.08.2010 u 12:08

Bionic
Reading

Je li nova gospićka kuća ministra zdravstva Darka Milinovića, zapravo zgrada na tri kata, s bazenom u podrumu, simbolički ili stvarni skandal? Je li to nešto što je samo neukusno, pogotovo jer se događa u teškoj recesiji, ili nešto što zahtijeva pažnju pravosuđa?

Nakon što je fotografija višekatnice objavljena u svim medijima, Darko Milinović je novinarima od povjerenja pedantno razotkrio porijeklo navodno svake lipe koja je uplaćena za gradnju: građevinsko zemljište je dobio, u 21 godinu su on i žena

zaradili četiri milijuna kuna, od toga uštedili milijun, tast je dao 250 tisuća kuna, otac 450 tisuća, sestra koja će živjeti u kući oko 20 tisuća eura, a na koncu su on i supruga uzeli oko 500 tisuća kuna kredita na rok od 30 godina, čime je financijska konstrukcija zatvorena.

Ne zvuči strašno? Na nesreću, matematika za osnovce znatno komplicira stvari: Milinović i supruga mogli su zaraditi četiri milijuna kuna u 21 godinu jedino ako zanemarimo da su do 1993. plaće u RH iznosile oko 180 njemačkih maraka, zatim skočile na oko 300 maraka, pa tek 1997. došle do 700 maraka; ministrovi roditelji, umirovljenici bez visoke stručne spreme, teško su mogli uštedjeti 450 tisuća kuna ako su za to vrijeme jeli, plaćali režije i spavali pod nekim krovom, a ministar nikako nije mogao u 48. godini dobiti kredit u trajanju od 30 godina, osim po nekoj teškoj privilegiji, budući da banke uvjetuju da u trenutku konačne isplate dužnik ima maksimalno 72 godine.

Idemo dalje: Milinović javno tvrdi da je kao ravnatelj gospićke bolnice imao plaću u iznosu od 19-20 tisuća kuna. Za kontraprimjer, ravnatelj KBC-a Zagreb, najfrekventnije hrvatske bolnice, prema Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi prima 14,9 tisuća kuna plaće: nije li to malo čudno? Gospićka bolnica ne samo da je neusporedivo manja i funkcionalno jednostavnija od KBC-a Zagreb, nego i te funkcije izvršava sa 28 posto kapaciteta zbog malog broja gravitirajućih pacijenata. Jedina mogućnost je da je Milinović sam sebi pisao pripravnosti i dežurstva. Na pripravnost ravnatelji bolnica od ratnog razdoblja nemaju pravo, dok na dežurstva nikada nisu ni imali.

Dalje: sve te obiteljske plaće, mirovine i ušteđevine nisu uložene samo u novo zdanje Milinovićevih. Ministar u svojoj kartici, među ostalim, prijavljuje stan u Gospiću od 90 četvornih metara, građevinsko zemljište od 280 m2, Audi A6, građevinsko zemljište na Viru od 450 m2, apartman u vlasništvu supruge na Viru od 40 m2 te 5 hektara zemljišta u Jadovnom, također u vlasništvu supruge.

No postoji i nastavak: ovoga tjedna anonimni autor putem pisma upućenog na više adresa sumnjiči Milinovića da je u projektiranju kuće koristio usluge istog arhitektonskog biroa koji je za KBC Split projektirao rodilište te da su tom birou usluge 'plaćene' na drugačiji način umjesto novciem. Vjerojatno se misli na pogodovanje u natječajima za javne ustanove. Također se tvrdi da je građevinska tvrtka - izvođač radova plaćena tako što je vlasniku tvrtke omogućeno da u zakup dobije državno lovište Crno jezero kod Otočca koje je, da stvar bude nezgodnija, bilo obećano lovačkim braniteljskim udrugama. Za razvoj tog lovišta poduzetnik je obećao uložiti nešto više od 9 tisuća kuna.

U opširnoj analizi ministrove interpretacije obiteljske financijske konstrukcije, autor pisma postavlja cijeli niz prilično smislenih pitanja koje bi bilo zanimljivo postaviti i ministru – možete li predočiti račune, isplate, uplate, štedne knjižice roditelja, tastova, sestara, itd.?
A sad najzanimljivije: autor pisma je kolumnu identičnog sadržaja objavio na portalu dalje.hr, što je možda novinarski nesmotreno, ali je ministra – zasad – ostavilo bez riječi i kvalitetnog demantija.

Milinovićeva trokatnica u izgradnji

U skladu s odredbama Zakona o državnom odvjetništvu i Zakona o kaznenom postupku, državni odvjetnik je dužan postupati i kada je do njega samo dopro glas da je počinjeno kazneno djelo za koje se progoni po službenoj dužnosti, a u Hrvatskoj je to vrlo često novinski napis. Mladen Bajić danas ima ozbiljnih problema s činjenicom da je Feral 2003. godine objavio priču o Sanaderovoj proviziji za kredit koji je Hypo dodijelio tajkunu Miroslavu Kutli, a da on do danas ništa nije napravio, iako se Austrija i Hrvatska tresu od austrijskih Hypo-istraga. Najbolje što Bajić može napraviti sa sedam godina kašnjenja jest da udijeli PR službama da sastave neki izvještaj za novinare, čiji sadržaj nitko živ ne razumije, pa se interpretira u skladu s uređivačkim politikama medija, umjesto na osnovu činjenica.

Primjera novinarske ekspeditivnosti u odnosu na tužiteljski nemar u Hrvatskoj je zastrašujuće mnogo. Dok se bave izvlačenjem iz posljednjeg masla, tužiteljima, naravno, promiče da imaju svjež primjer sumnji u korupciju trenutačno nominalno drugog najmoćnijeg HDZ-ovca u državi. Evo nekih pitanja koje bi Mladen Bajić sebi trebao postaviti:

1.Kako to da je ravnatelj male gospićke bolnice imao plaću 19-20 tisuća kuna, veću od ravnatelja KBC-a Zagreb?
2.Odakle autoru kolumne objavljene u dalje.hr takvi podaci i jesam li ih dužan istražiti?
3.Može li ministar dokazati porijeklo ušteđevina kojima je kupio kuću i sve ostale nekretnine i pokretnine i pokazati da oni odgovaraju plaćenim troškovima za gradnju nove obiteljske kuće?

Nažalost, Bajić je već pokazao sposobnost neviđenog zataškavanja i ignoriranja mogućeg kaznenog djela iz Milinovićeva resora, u slučaju daleko težem od "slučaja kuća", budući da se izravno ticao zdravlja građana ove zemlje. U studenome protekle godine Business.hr objavio je intervju s dr. Srećkom Sladoljevom u kojemu je Sladoljev kao član Nadzornog odbora pozvao DORH i Vladu da raščiste korupciju u Imunološkom zavodu, naročito oko nabavki cjepiva za gripu: čovjek je trenutačno dobio otkaz i danas se nalazi na cesti, dok se DORH još metilja po predkaznenom postupku, pored tako dobrog i stručnog svjedoka.

Osim što je evidentno da DORH radi po principu političkog tajminga, a taj govori da se ovoga trena ne dira HDZ-ovu ministarsku vrhušku koja se ogradila od Ive Sanadera, ovdje se radi o još nekim ozbiljnim trendovima; prvi je da se na borbu protiv korupcije u zdravstvu ne odvaja ni sekunda, a drugi je neosjetljivost na fine, sistemske oblike korupcije, kojima je odličan primjer sustavno nelegalno isplaćivanje pripravnosti u cijeloj gospićkoj bolnici, a ne samo današnjem ministru.

Neistražen slučaj Milinovićeve kuće u Gospiću ne otkriva mnogo o njegovoj krivici ili nevinosti, ali još jednom ruši fikciju o HDZ-u i pravosuđu bez svetih krava.