Gledate je na televiziji uz voditelja i satelitske snimke, pratite je na portalima poput našeg i, više ili manje svjesno, ipak po njoj prilagođavate svoje planove za idući dan. Vremenske prognoze sastavni su dio naše svakodnevice, a možda ni ne slutite koliko je opreme i truda predanih meteorologa potrebno da biste doznali kakve će sutra – ili već danas – biti najviše i najniže temperature, količina oborina ili naoblaka.

Što se tiče opreme, službenici Državnog hidrometeorološkog zavoda (DHMZ) još su 2010. godine imali veliku zamisao o unaprjeđenju svojih mjernih postaja, a to su naposljetku uspjeli realizirati u razdoblju od 2017. do 2025. godine. Tako je postavljen METMONIC, projekt modernizacije meteorološko-motriteljske mreže u Hrvatskoj. Ovaj pothvat za ukupno 397 lokacija vrijedan je 45.645.299,16 eura, a 85 posto tog iznosa, dakle 38.798.504,29 eura, stiglo je iz europskih kohezijskih fondova.

Voditelj METMONIC-a, Stjepan Ivatek Šahdan, radi u DHMZ-u od 1998. godine, a koliko je posrijedi opsežan projekt, pokazao nam je otvorivši ormar u svojem uredu pun dokumentacije koja ga prati. Promjene koje su realizirali bile su sveobuhvatne diljem Hrvatske, kaže.

'Uspostavljena su tri nova radara u Dalmaciji, obnovljena su tri na kontinentu i sada s njih šest imamo cijelu Hrvatsku pokrivenu njima. Uz to pokrivamo okolna područja, znači na jugu Crne Gore, cijelu Bosnu i Hercegovinu, Sloveniju te dio Austrije i Mađarske, pa možemo vidjeti dolazak olujnih nevremena. Osim tih radara, na dvije lokacije, Monte Cope u Istri i u Slavonskom Brodu, napravljena su visinska mjerenja. Uz to imamo prizemne postaje na 397 lokacija, obnovljena je glavnina glavnih meteoroloških postaja i uspostavljene su nove automatske postaje različitog opsega mjerenja na preko 350 lokacija', sažeo nam je Ivatek Šahdan sve rezultate METMNONIC-a u razgovoru za tportal.

Skriva li se u oblaku kiša ili tuča? Radar otkriva tajnu

Dodao je da je ova modernizacija podijeljena u sedam dijelova pa je, uz unaprjeđenje prizemnih, visinskih i radarskih mjerenja, uspostavljen sustav meteorološko-oceanografskog mjerenja, a poboljšali su i umjerni meteorološki laboratorij, u kojem se provjeravaju i uspoređuju te kalibriraju (umjeravaju) meteorološki instrumenti kako bi imali što manju pogrešku pri mjerenju.

Također, obrada, kontrola i pohrana podataka bio je još jedan faktor na kojemu su radili jer, s obzirom na to da je posrijedi projekt koji financira Europska unija, aktualni i arhivirani podaci moraju biti javno dostupni. Kao takvi, poslužit će znanstveno-istraživačkim institucijama, nevladinim organizacijama i zainteresiranim korisnicima za istraživanja o klimatskim promjenama i njihovom utjecaju na ranjive sektore.

No tehnološki najzanimljiviji dio svakako su radari i naš sugovornik ponosno je naveo njihove ultramoderne tehničke specifikacije. Njihov je smisao u tome da omoguće istraživanje oblaka kakvo prije nije moglo biti provedeno.

'Novi radari imaju nešto manji domet nego prijašnji, ali je posrijedi dual-polni C-tip rada, stoga, osim procjene količine, mogu odrediti vrstu i tip oborine. Znači, na tim radarskim odrazima, nakon procesuiranja signala, točno se vidi jesu li u oblaku vodene kapljice, kao i njihova veličina, ili su unutra ledene čestice, što znači da postoji opasnost od tuče', objasnio nam je Ivatek Šahdan.

Postaja na Maksimiru, oblak nekoliko kilometara dalje

Jedna od takvih obnovljenih prizemnih meteoroloških postaja je i ona koja se nalazi na livadi preko puta kultnog zagrebačkog parka Maksimira. Temperatura, brzina vjetra, količina oborina i drugi faktori – sve se to mjeri unutar ograđenog područja.

Prostor u malom kvadratu s lijepim popločenim stazama vrvi instrumentima: od odmah uočljivih meteoroloških postaja i zanimljivih konstrukcija do termometara koji vam lako mogu promaknuti. Meteorolozi redovito dolaze prikupiti podatke jer iako je METMONIC modernizirao dio uređaja, ostali su i neki stariji modeli koji se ručno provjeravaju. Neki od uređaja za potrebe mjerenja skupljaju i vodu, što privlači divlje životinje, poput čaplje koja je uživala u 'malom bazenu' iz kojeg meteorolozi dobivaju vrijedne podatke.

Obišli smo postaju Maksimir u četvrtak, usred najavljenog pogoršanja vremena, te smo u daljini vidjeli oblake koji su nam se približavali sa zapada. Kako nisu bili iznad nas, kaže Ivatek Šahdan, mjerni instrumenti nisu ih mogli detektirati u tom trenutku.

Ograničenja u prognoziranju uvijek će postojati: 'Satelit nije svemoguć'

Tako se povela i rasprava o učinkovitosti vremenske prognoze jer, i sami znamo, ona nije uvijek točna, pa mnogi ljudi ne vjeruju posve meteorolozima. Toga problema je svjestan i naš sugovornik te objašnjava da 'prognoze jesu pouzdanije nego prije, ali realno nikada neće biti sto posto točne za idući dan'.

'Znači, u proračune za meteorološku prognozu, kao prvo, ulaze podaci meteoroloških mjerenja na nekoj lokaciji, a i sami znate da se, recimo, pljusak dogodi u Maksimiru, a u Dubravi ga nema. Već pomak od nekoliko kilometara udaljenosti donosi velike promjene. Isto tako, koristite te podatke kao ulaznu vrijednost za meteorološki model, a on prvo napravi analizu uz neke pretpostavke da bi se uopće mogao pokrenuti. Nakon toga realno ne znate točan položaj i hoće li vam lokalni pljusak pljusnuti ovdje ili nekoliko kilometara dalje', upozorio je stručnjak, ističući važnost lokacije.

Danas se uz spomenute radare u meteorologiji koriste i sateliti te je sveukupno preglednost atmosfere bolja nego prije. Ključno je, međutim, znati što koristiti, kada i koje podatke možete iz čega dobiti.

'Satelit nije svemoguć – njime možete dobiti realnu snimku odozgora, ali radarom možete vidjeti u mnogo većoj i horizontalnoj i vertikalnoj rezoluciji procese koji se događaju u atmosferi. Satelit odozgora daje procjenu profila koji se onda puno bolje izmjeri radiosondažnim mjerenjima, kakve radimo u Maksimiru jednom ili dvaput dnevno. Nakon toga imate i wind profiler, a on mjeri vertikalni profil vjetra. Znači, još uvijek imamo potrebu za mjerenjem 'od dolje prema gore' i ti lokalno izmjereni podaci brže su dostupni od satelitskih', pojasnio je Ivatek Šahdan.

Pokušaji modernizacije na različite načine: 'Ništa bez fondova EU-a'

Kazao je da nepovjerenje u meteorologiju nije specifično samo za Hrvatsku, već je to problem u cijelom svijetu. Upitan o drugim meteorološkim zajednicama, istaknuo je britansku meteorološku službu, koja je potekla iz mornarice, kao vrhunske prognostičare. Odlični su u toj znanosti i Francuzi, a katastrofalne poplave potaknule su i Nizozemsku i Češku na znatna poboljšanja.

Uvođenjem sustava METMONIC hrvatska meteorologija dobila je novi zamah, a voditelj tog projekta naglašava da je u prvom redu zahvalan na tome što je Hrvatska dio Europske unije. Tim više jer se o radarima i poboljšanju prizemnih meteoroloških postaja govorilo još 2000-ih, a obrisi METMONIC-a dobili su konkretniju formu 2010. godine, dakle tri godine prije ulaska u EU.

'Tada su izvori financiranja bili ili Svjetska banka za obnovu i razvoj ili preko Svjetske meteorološke organizacije. Probalo se na različite načine, radile su se studije izvodljivosti, ali nije bilo podrške za to. Realno, da nismo ušli u EU, ovako veliki projekt ne bismo mogli sami financirati', kazao je Ivatek Šahdan.

Muke po lokaciji i javnoj nabavi

Nije ovo bio prvi susret DHMZ-a s lovom na kohezijske fondove, no u želji da uvedu METMONIC suočili su se s dva ključna izazova. Prvi je bila komunikacija, zapravo objašnjavanje te vizije Ministarstvu okoliša, tada nadležnom za prijavu ovoga projekta modernizacije.

'Tada su bili administrativno nadležni, ali nemaju toliko stručnog znanja, pa im je bilo teško obrazložiti ono što trebamo. Tako je to s velikim projektima, a mislili smo na početku da će sve biti gotovo za dvije do tri godine. No, nažalost, kada uđete u javnu nabavu, vidite da je dosta komplicirana i imali smo zbilja puno posla, a potpisano je preko 100 ugovora', opisao je Ivatek Šahdan prijavu na kohezijske fondove.

Srećom, sve je dobro prošlo, a preostalih 15 posto vrijednosti projekta, odnosno 6.846.794,87 eura, pokriveno je iz Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost.

Drugi izazov s kojim se susreo naš sugovornik, ali i cijeli DHMZ-ov tim koji je radio na projektnoj dokumentaciji, ticao se samih lokacija. Neke od njih 397 meteorolozi do tada uopće nisu koristili te je trebalo riješiti imovinsko-pravna pitanja, što je dovelo i do promjene nekih izvornih planova.

'Nadležnost se mijenjala s vremenom, no zadnje je to pitanje bilo pod Ministarstvom graditeljstva te smo dio lokacija dobili od njih. Drugi dio dobivali smo od općina i gradova i zbilja smo im zahvalni jer je zbog velikog broja lokacija to bio jako velik izazov. Dvije od tri lokacije na moru morali smo promijeniti, u jednom slučaju jer nam lokalna samouprava nije htjela dozvoliti postavljanje, no mislim da je ova nova lokacija bolja od prvotno planirane. Bila je i lokacija na Pelješcu s koje smo se morali maknuti iz sigurnosnih razloga jer vojska nije željela da budemo pokraj njih', otkrio nam je voditelj METMONIC-a neke od problema koje su morali riješiti.

Infrastruktura je tu, samo su potrebni ljudi za održavanje

Danas je projekt završen, infrastruktura je osvježena, sada je samo treba održavati. Ističući da je posrijedi veliki sustav, Ivatek Šahdan kaže nam da je za održavanje potrebno nekih 10 posto od ukupne vrijednosti projekta te očekuju da će ta sredstva ubuduće biti predviđena u državnom proračunu, iz kojeg se DHMZ financira. Zanimljivo, proizvodnja meteorološke opreme je vrlo nišna te se Hrvatska oslanja na uvoz.

'Za neke stvari realno imate samo jednog proizvođača. Nitko drugi to niti ne pokušava proizvesti jer je posrijedi visokospecijalizirana i specifična oprema koja nije ni potrebna u ogromnim količinama, pa se ne isplati razvijati jer se na njoj ne može puno zaraditi', otkrio nam je.

Na kraju dana meteorologiju pored opreme čine ljudi, a pitanje plaće je presudno da bi se motivirao dolazak novih ljudi u ovaj sektor. Voditelj METMONIC-a priznaje nam da je DHMZ za dio održavanja morao angažirati vanjske suradnike.

'Krajem 2010. godine i nadalje, kada su plaće počele stagnirati, glavnina ljudi koja je htjela raditi takve poslove otišla je iz Zavoda i jednostavno ih nemamo dovoljno za samostalno održavanje. To je problem i u državnoj mreži za kvalitetu zraka. Plaće su se u međuvremenu povećale, ali i dalje je problem to što ne možete platiti ljude koji bi svaki tjedan morali biti na putu dva ili tri dana. Na nekim mjestima dočeka vas samo livada i morate krenuti od početka te vidjeti gdje je problem', kaže Ivatek Šahdan, zaključujući da je domaća meteorologija dobila nove prilike, ali da je još ostalo izazova koje treba riješiti kako bi meteorolozi nastavili raditi svoj posao za financijsku naknadu koja odgovara ovom specifičnom poslu.

Ovaj članak nastao je u okviru projekta EuSEE, koji sufinancira Europska unija. Izneseni stavovi i mišljenja su, međutim, isključivo stavovi autora/autorica i ne odražavaju nužno stavove tijela koje je dodijelilo autorski doprinos te se Europska unija ne može smatrati odgovornom za njih.