Afera zbog zakopavanja opasnog otpada u Gospiću na površinu je izvukla brojna pitanja o tome je li voda za piće u Lici kontaminirana različitim opasnim spojevima pronađenima u tlu. Ali i kakve bi posljedice za okoliš zbog toga mogle biti u budućnosti.

I dok Hrvatski zavod za javno zdravstvo tvrdi da je voda u Gospiću i okolici sigurna za piće, zapravo je pitanje vremena u kojem će kemikalije što se nalaze u tlu, poput metala i PFAS spojeva, završiti u podzemnim vodama. Jer cijela se Lika nalazi u krškom području, koje je jako podložno zagađenju, a ispod površine nalaze se brojne podzemne vode koje je teško zaštititi.

Koliko je krški sustav osjetljiv, što se događa kada onečišćenje prodre u podzemlje i koliko je takve posljedice teško sanirati, razgovarali smo o tome s hidrogeologom, dr.sc. Josipom Terzićem, predstojnikom Zavoda za hidrogeologiju i inženjersku geologiju pri Hrvatskom geološkom institutu.

Geološki institut dosad nije bio uključen u istraživanja vezana uz opasni otpad kod Gospića, a hidrogeološka problematika u javno dostupnim dokumentima tek je površno obrađena. Upravo zato, upozorava Terzić, još ne znamo dovoljno o tome kamo bi onečišćenje iz zone odlagališta moglo putovati kroz složen lički krš.

'Javno objavljeno izvješće smo pročitali, ali hidrogeološka problematika u njemu je jedva dotaknuta, a provedena hidrogeološka ili geofizička istraživanja koja se spominju nisu bila dio javno objavljenog dokumenta, stoga ih nisam u mogućnosti komentirati', kaže Terzić.

'Nema razloga za paniku zbog vode u Gospiću'

Dosadašnji uzorci vode s vodocrpilišta koja opskrbljuju Gospić, kao i s ostalih ličkih vodocrpilišta, pokazali su da je voda ispravna. No mnogo je važnije, ističe Terzić, gdje se ta izvorišta nalaze u odnosu na sporno odlagalište.

'Potencijalno onečišćenje gospićkih izvora zahvaćenih za javnu vodoopskrbu iz smjera odlagališta praktički je nemoguće jer se oni nalaze južno od grada, na većoj nadmorskoj visini, a slivne površine su im još južnije, u sasvim drugim vodonosnicima', objašnjava.

Zbog toga smatra da nema osnove za stvaranje straha među stanovništvom.

'Apsolutno je nepotrebno širenje panike među građanima Gospića i Like da bi onečišćenje iz smjera razmatranog odlagališta moglo onečistiti izvorišta njihove javne vodoopskrbe', naglašava Terzić.

To, međutim, ne znači da je hidrogeološka priča oko odlagališta završena.

Kamo voda iz odlagališta zapravo odlazi?

Prema postojećim spoznajama, oborinska voda koja se infiltrira u području odlagališta može podzemno strujati prema rijeci Lici. A upravo tu počinje mnogo složenije pitanje.

'Budući da, prema postojećim saznanjima i logičkim pretpostavkama, vode iz korita rijeke Like poniru u krške vodonosnike zapadnije od Gospića, sve do akumulacije Kruščica, pa i dalje, ponovno se pojavljuju na nekima od izvora Gacke. To također treba nepobitno dokazati hidrogeološkim istraživanjima', kaže Terzić.

Drugim riječima, moguće podzemne veze postoje kao stručna pretpostavka, ali još ih treba dokazati konkretnim istraživanjima. Ni tu, smatra, nema razloga za paniku. Ako bi onečišćenje doista stiglo do izvora Gacke, do tada bi bilo izrazito razrijeđeno.

Prema njegovoj procjeni, koncentracije bi vrlo vjerojatno bile ispod granica detekcije, a osobito ispod maksimalno dopuštenih vrijednosti za vodu namijenjenu ljudskoj potrošnji.

Krš se nakon velike kiše može ponašati potpuno drukčije

Jedan od problema pri procjeni širenja onečišćenja jest sama priroda krša. Za razliku od jednostavnijih vodonosnika, kroz krško podzemlje voda može prolaziti pukotinama, kanalima i šupljinama, a smjer i brzina kretanja mogu se mijenjati ovisno o njezinoj količini u sustavu.

'U svim krškim vodonosnicima smjerovi i brzine tečenja podzemnih voda mogu se znatno izmijeniti u različitim hidrološkim okolnostima', kaže Terzić.

Upravo zato smatra da su potrebna dodatna istraživanja, posebno u različitim hidrološkim uvjetima.

No ponovno napominje da ni tijekom obilnih kiša nije logično očekivati da bi podzemna voda s područja odlagališta krenula prema izvorištima koja opskrbljuju Gospić.

Manja koncentracija ne mora značiti da putuje manje onečišćenja

Posebno je zanimljivo pitanje što se s PFAS-om i drugim tvarima događa nakon obilnih oborina. Na prvi pogled moglo bi se očekivati da veća količina vode znači veći problem, međutim laboratorijski nalaz može pokazati upravo suprotno – nižu koncentraciju onečišćenja zbog razrjeđenja.

To ipak ne znači da kroz sustav prolazi manja ukupna količina štetnih tvari.

'Nakon jačih kiša ukupna bi se količina povećala ako do sada već nije isprana većina tih tvari iz odlagališta', objašnjava Terzić.

Istodobno bi njihova koncentracija zbog razrjeđenja mogla biti mnogo manja, čak i ispod granica detekcije. Zbog toga pojedinačan nalaz vode ne mora dati potpunu sliku onoga što se događa u podzemlju.

Uzorkovanje najmanje godinu dana

Terzić smatra da bi ozbiljan monitoring trebao obuhvatiti različita godišnja doba i hidrološke situacije. Redovito uzorkovanje najmanje jednom mjesečno tijekom cijele hidrološke godine vjerojatno bi obuhvatilo većinu važnih okolnosti.

No zbog klimatskih promjena nijedna godina više ne mora nužno sadržavati sve tipične hidrološke ekstreme. Zato bi, uz redovit monitoring, trebalo organizirati interventno uzorkovanje.

'Trebalo bi biti u pripravnosti za interventno uzorkovanje za, primjerice, jakih višednevnih kiša ili u sezoni pojačanog kopnjenja snijega', kaže Terzić.

Može li se nastala šteta sanirati?

PFAS i druge postojane kemikalije nisu problem samo hrvatskog krša. Terzić ističe da ih danas ima u velikom broju svjetskih vodonosnika, iako su u Hrvatskoj uglavnom prisutne u vrlo niskim koncentracijama, često ispod granica detekcije.

Kada je riječ o gospićkom slučaju, njegov odgovor na pitanje sanacije relativno je optimističan, ali pod uvjetom da se izvor mogućeg onečišćenja što prije ukloni.

'Ako se što prije provede sanacija, odnosno uklanjanje ovog otpada, s vremenom će se isprati ono što je infiltrirano i vrlo rano će koncentracije tih tvari najvjerojatnije pasti ispod granica detekcije radi razrjeđenja, infiltracije oborine i otjecanja', kaže.

Prvi potez: Odmah prekriti cijelo odlagalište

Što bi trebalo odmah napraviti? Terzić ne ostavlja puno prostora za dvojbu.

'Prvenstveno, interventno, treba prekriti cijelo odlagalište tako da barem po njemu i neposrednoj okolici ne pada kiša', kaže.

Time bi se spriječilo daljnje ispiranje tvari iz otpada u podzemlje. Nakon toga trebalo bi ga ukloniti i odvesti na uređenu lokaciju na kojoj će biti zbrinut prema pravilima struke.