Iznenadan zahtjev grčkog premijera Papandreoua za referendumom o paketu pomoći EU-a otvorio je jednom udarcem nekoliko bolnih točaka: plan o spašavanju eurozone, svježe izglasan prošli tjedan u Bruxellesu nakon niza maratonskih sjednica sedamnaestorice, njemačko-francusku alijansu kao kičmu mamutskog projekta za čiji je fond zasad potrebno oko 1000 milijardi eura te, u konačnici, opstojnost čitave eurozone, koja se dovodi u pitanje u delikatno vrijeme pred sastanak skupine G20 u Cannesu
Reakcije koje su uslijedile nakon neočekivane najave krenule su u dva smjera. S jedne strane, pojavio se val solidarnosti s grčkim narodom kojem je zapravo teško i veoma upitno osporavati pravo da sam odlučuje o tako bitnoj odluci koja će donijeti zemlji niz bolnih restrikcija. Termin referenduma, kao i motivi za zahtjev, nisu pobudili slično suosjećanje. Dakle, kako je upozorio Nicolas Demorand u Libérationu, 'Grčka je postavila pravo pitanje u najgorem mogućem trenutku, na najgori način te s najgorim mogućim posljedicama za sve članice eurozone'. Sa službene su se pak strane, dakle njemačke i francuske vlade, MMF-a te Europske središnje banke mogli mjeriti različiti nivoi konsternacije. Po već ustaljenom običaju, ministri financija preuzeli su na sebe ulogu onih koji oštro prekoravaju, dok premijeri i predsjednici odlučno upozoravaju.
Za razliku od tjedna prije, kada je dogovor bio u završnoj fazi usuglašavanja, europski vođe sada nemaju vremena za ikakvo taktičko pregovaranje te su ugovorili hitni sastanak u četvrtak navečer u Cannesu. Pred odlukom o raspisivanju referenduma, na koju mahom gledaju kao na jako nesolidarnu gestu, ali koja je ipak posve legitimna, manevarski prostor trojke koja spašava Grčku (EU, MMF, ECB) bitno je sužen. No to ne znači da i je bez efekta.
Prije svega, jednoglasno se odlučilo da se Grčkoj neće odobriti posljednji paket iz planiranih sredstava, točnije osam milijardi eura, dok se ne usvoji plan iz Bruxellesa. Prema sadašnjim procjenama, Grčka također nema nimalo vremena za odugovlačenje jer bi bez te injekcije negdje sredinom prosinca mogla ostati bez sredstava za isplatu plaća u javnom sektoru. Stoga bi se referendum trebao održati što ranije, a kao mogući datum spominje se 4. prosinca.
Sljedeći problem je sam sadržaj referenduma. Grčka strana je uvjeravala da će se na referendumu odlučivati samo o prihvaćanju paketa pomoći, dok EU pak inzistira na onom implicitnom pitanju referenduma, o ostanku ili o izlasku Grčke iz eurozone. Nakon hitnog sastanka u Cannesu čak je i grčki premijer morao priznati da će se na referendumu odlučivati o ostanku Grčke u eurozoni, dok su francuski predsjednik i njemačka kancelarka uvjeravali da će euro opstati jer su ulozi previsoki, s ili bez Grčke, te da 'nema govora o tome da se ugrozi veliki proces unifikacije Europe'.
Želja za novim, povoljnijim uvjetima spasa grčke ekonomije, koja se nameće kao jedan od motiva odluke grčkog premijera za iznenadnim raspisivanjem referenduma, dovela ga je pred tvrdi zid. Mogući scenarij privremenog održavanja kakvog-takvog statusa quo u poljuljanoj eurozoni bio bi onaj prema kojem bi grčki parlament, u kojem desnica ima tanku većinu, prihvatio plan pomoći (za koji se na sastanku odlučilo da ga valja ubrzati), odbacio prijedlog o referendumu te bi se u Grčkoj raspisali izbori.
Zanimljivo, za vrijeme tih delikatnih pregovora, talijanski premijer Berlusconi, kojeg se opetovano proziva zbog nedonošenja i neprovođenja reformi nužnih zemlji koja bilježi vanjski dug od 120 posto BDP-a te koja bi u slučaju domino efekta krize eura bila prva zahvaćena, najavio je da stiže s novim paketom reformi za spas talijanske ekonomije. Cannes se zasad najavljuje kao mjesto ključnih tajminga.
