PRIČAŠ LI BEDNJANSKI?

Govor koji razumiju rijetki u Hrvatskoj, ali i u Poljskoj

02.03.2015 u 11:16

Bionic
Reading

Bednjanski mjesni govor najstariji je hrvatski pradijalekt s kojim su Hrvati došli u ove krajeve, tvrdi Barica Pahić Grobenski, umirovljena profesorica hrvatskog jezika, govoreći o osebujnom govoru koji teško razumiju i ostali kajkavci, a kamoli govornici današnjeg književnog standarda

U potonje su se zacijelo uvjerili svi koji su ovih dana vidjeli reklamu domaće pivovare čiji akteri govore upravo bednjanski, što Pahić Grobenski pohvaljuje, iako ima neke primjedbe jer ga nedovoljno točno izgovaraju.

'Da je bednjanski uistinu hrvatski kajkavski pradijalekt, potvrdila je i znanost, a i sama sam se neposredno uvjerila. Prvi put tijekom studija kada sam, imajući na umu govor svog djetinjstva koje sam provela u mjestu Šaša, vrlo lako položila staroslavenski jezik zbog kojeg su neki studenti mijenjali fakultet. Zadnja potvrda došla je potpuno neočekivano prije četiri godine dok sam boravila u Poljskoj, točnije Wadovicama. Taj je dio Poljske nekada bio dio državne tvorevine Bijele Hrvatske, prostora iz kojeg su se Hrvati doselili u današnju postojbinu. Dok sam na pošti slala razglednice, jednoj starijoj gospođi pao je štap koji sam joj dodala te smo započele razgovor. Govorila sam joj na bednjanskom koji je ona na moje iznenađenje razumjela, ali i dodala da tako tu govore još samo stariji ljudi i to sve manje', veli nam Pahić Grobenski.

Iz pradijalekta koji se još očuvao u selima općine Bednja, kako naglašava, razvili su se svi kajkavski govori. Očuvan je na jako malom prostoru oko Bednje, na tek desetak kvadratnih kilometara, od Trakošćana do Lepoglave.

Hrvati nisu nepismeni došli u ove krajeve

'Prema najnovijim spoznajama, koje nisu dovoljno potvrđene, Hrvati su došli iz Zakavkazja. Neki tvrde čak iz udaljenijeg dijela Azije, gdje je bila rijeka Saraswati. Narodi koji su se od tamo selili prema Europi postupno te su se po putu slavenizirali', veli nam Pahić Grobensky. Ona naglašava da nije istina da su prvi Hrvati došli nepismeni u ove krajeve. 'Već u tom procesu seljenja ostavili su spomenike na jednoj verziji grčkog jezika. Takav je slučaj s pločama u gradu Azov iz trećeg stoljeća koje se nalaze u Ermitražu. Tu je prvi put zapisano hrvatsko ime, odnosno njegovi antroponimi, upozorava. Tu se, kako dodaje, vidi utjecaj Grka na Slavene, odnosno Hrvate. 'Genetičari tvrde da Hrvati nisu Slaveni, već su slavenizirani. Ali kada su došli u područje današnje Ukrajine, Poljske pa sve do Dresdena, onda su pod utjecajem drugih naroda primili puno riječi iz germanskih jezika. U Bijeloj Hrvatskoj stvorili su prvu svoju kneževinu. Vladari su bili iz roda Slavnikovića. I taj jezik vladarske kuće bio je sličan bednjanskom i s tim su jezikom došli ovdje', naglašava te upozorava da je još u vrijeme Ljudevita Posavskog cijela Slavonija tako govorila, ali su ratna zbivanja kroz stoljeća, prodori Huna, Mađara, sve više potiskivala Hrvate i njihov prvotni govor koji se sačuvao u Bednji.

'Bednjanski govor ima 24 samoglasnika, dvoglasnika i preglasnika. Dakle, ima veliko glasovno bogatstvo koje se ne može u potpunosti ni zapisati. Primjerice, glas e izgovara se na četiri načina, kao i npr. kod Slovenaca, ali i u mnogim drugim jezicima. Prvu znanstvenu studiju o bednjanskom govoru napisao je 1956. prof. Josip Jedvaj koji se za zapis bednjanskih riječi poslužio grafijskim sustavom hrvatskog jezika, a od znakova iz stranih jezika uzeo samo slovo y za preglašeni u. U sklopu rada za znanstveni skup u Krapini, napravila sam usporedbu bednjanskog govora, varaždinske kajkavštine i hrvatskog standarda. Dokazala sam da je bednjanski u mnogim elementima u svojoj gramatici izvornije hrvatski od varaždinske kajkavštine. Noviji kajkavski govori su bliži štokavštini', ističe profesorica.


'Na očuvanje bednjanskog govora utjecala je prometna izoliranost, kao i dugotrajna nepismenost puka, iako je crkva tu djelovala u XVI. stoljeću, a prvi tamošnji svećenici bili kajkavci. U tom bazenu, na jednom ograničenom prostoru, bednjanski je ostao nepromijenjen, gotovo konzerviran. Njegova najveća vrijednost je što nam otkriva naše jezične korijene, jer je vrlo blizak staroslavenskom. Tu vrijednost treba čuvati i zato se zalaže da se veza s našim podrijetlom ne prekine. To nas identificira kao narodnosnu skupinu. Danas se u Bednji mnogi prave gospoda pa govore nekim surogatom književnog koji nije ni književni standard ni kajkavski. No na selu se još govori izvorni pradijalekt, odnosno bednjanski koji je u tamošnjoj školi izborni predmet za koji je bila davno napisala program, ali ne zna radi li se po njemu', otkriva nam Pahić Grobenski kojoj je prvo radno mjesto bilo u školi u Vrbnu u općini Bednja.

'U tome veliku zaslugu ima Slavko Šprem s kojim sam išla u osnovnu školu i višu pedagošku. No dugo nisam znala da je pjesnički nadaren. Mnoge je pjesnički ohrabrio, pa i mene, nakon što je posthumno objavljena njegova pjesnička zbirka 'Nujljiepši kemoček svieto – Bednjo' (Najljepši komadić svijeta)', veli prof.Pahić Grobenski.

Nakon objave Špremove zbirke koja je imala dvadesetak pjesama, odvažili su se i drugi za pisanje i objavljivanje na bednjanskom.

'Tako sam i ja objavila svoje pjesme od kojih sam neke pisala još kao dijete. Na predstavljanju moje prve knjige u Trakošćanu 1997., okupila se brojna publika. Svirali su i na bednjanskom pjevali 'Kavaliri' koji su publiku oduševili, posebno pokojnog Tomislava Lipljina, glumca varaždinskog HNK-a i autora kajkavskog rječnika. Unatoč potonjem, imao je tremu kod čitanja jer se bednjanski drukčije izgovara u odnosu na njegov kajkavski', navodi.

Ona dodaje da je postojala čak ideja da se nazivi sela pišu na bednjanskom.

To nije prošlo, ali su uslijedili drugi nakladnički pothvati, poput zbornika kojim je Pahić Grobenski obuhvatila narodno stvaralaštvo na bednjanskom jeziku, zatim najuspjelije dječje pjesme te pjesme starijih autora.

'Nadam se da će se napraviti novo izdanje za koje i danas postoji interes jer jezik ili govor treba spašavati dok ne izumre. Marija Antolković počela je leksičko istraživanje te je prikupila oko 20 tisuća riječi. Međutim, nije bilo potpore za tiskanje. Ideja o rječniku bednjanskog govora još traje. S tom idejom Bednjančani su bili u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje kod ravnatelja Željka Jozića. Prošle su od tada tri godine i ništa. Šteta što sve stoji na mrtvoj točki jer se radi o velikoj lingvističkoj vrijednosti. I bednjanski će izumjeti jer znamo da u svijetu dnevno nestaje poneki govor. Baš zato ga treba zapisati i upisati u nacionalnu memoriju', upozorava prof. Pahić Grobenski kojoj je Općina Bednja dodijelila priznanje za životno djelo upravo zbog zalaganja za očuvanje bednjanskog govora.

Kavaliri - Nujlijepši kemauček svieto