Velika Britanija najavila je zabranu uvoza robe iz izraelskih naselja te sankcije kompanijama i pojedincima koji financiraju, omogućuju ili imaju korist od njihova širenja. Francuska i Kanada također su najavile zabrane uvoza dok niz drugih europskih država uvodi ili razmatra trgovinska ograničenja. Nizozemska zabrana uvoza, kupnje i prodaje robe iz izraelskih naselja stupa na snagu 22. rujna.

Za Yaakova Berga, koji je osnovao vinariju Psagot prije nešto više od 20 godina, takve su mjere neprihvatljive. 'Imamo povijest dugu 4000 godina. David je svoje kraljevstvo izgradio baš ovdje, gdje je i vinarija. Pa koji je onda moj grijeh?' rekao je Berg za Financial Times.

Većina međunarodne zajednice smatra izraelska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali nezakonitima prema međunarodnom pravu. Izrael to tumačenje osporava i tvrdi da je riječ o spornom teritoriju čiji bi konačni status trebao biti riješen pregovorima.

Pritisak na izraelsku vladu pojačao se nakon ubrzanog širenja naselja te porasta nasilja izraelskih doseljenika nad Palestincima. Posebnu pozornost izaziva projekt E1 istočno od Jeruzalema, za koji kritičari upozoravaju da bi mogao presjeći teritorijalnu povezanost Zapadne obale s istočnim Jeruzalemom i otežati uspostavu održive palestinske države. Izrael je nedavno objavio i natječaj za dodatnih 2167 stambenih jedinica u sklopu tog projekta.

Više od stotinu novih naselja

Od dolaska Netanyahuove sadašnje vlade krajem 2022. godine odobreno je više od stotinu novih naselja. Prema izraelskoj organizaciji Peace Now, vlada je do rujna ove godine donijela odluke o osnivanju 104 nova, a prije njezina dolaska na vlast službeno ih je bilo 127.

Pritom nisu sva odobrena naselja potpuno nova i izgrađena od nule. Dio se odnosi na ona dosadašnja ili četvrti koje dobivaju samostalan status, a dio na legalizaciju prethodno neodobrenih predstraža u naseljima prema izraelskom pravu. Na Zapadnoj obali, ne računajući istočni Jeruzalem, danas živi više od 500.000 izraelskih doseljenika uz oko tri milijuna Palestinaca.

Britanski ministar vanjskih poslova Ed Miliband početkom rujna najavio je novi paket mjera, optuživši dio naseljenika za 'etničko čišćenje' Palestinaca. Izraelska vlada oštro je odbacila britanske optužbe i sankcije.

Britanska vlada pritom naglašava da njezine mjere nisu usmjerene protiv trgovine s Izraelom unutar granica prije 1967. godine nego protiv gospodarskih aktivnosti povezanih s naseljima. Zakonodavni okvir za njih trebao bi biti dovršen u roku od šest do devet mjeseci.

Izvoz nije velik, ali problem bi mogao biti mnogo širi

Na prvi pogled ekonomski učinak zabrane uvoza robe iz tih naselja nije velik.

Značajan dio gospodarske aktivnosti ondje povezan je s poljoprivredom, a među proizvodima koji odlaze u izvoz su vino, datulje, avokado, grožđe i maslinovo ulje, te tek veća naselja poput Ma'ale Adumima, Sha'ar Binyamina i Ariela imaju i industrijske zone u kojima se proizvodi sve, od plastike do kozmetike.

Ne postoje službeni podaci o ukupnoj trgovini između britanskog tržišta i izraelskih naselja, no izraelsko udruženje proizvođača procjenjuje da je vrijednost njihova godišnjeg izvoza u Ujedinjeno Kraljevstvo oko 11,1 milijun dolara. Za usporedbu, Britanija je 2025. godine iz Izraela ukupno uvezla robe vrijedne oko 1,2 milijarde funti.

Itzik Moshel, direktor prehrambene kompanije Maya sa sjedištem u Ma'ale Adumimu, očekuje da će im zabrana pogoditi poslovanje, ali ne dramatično. Kompanija će, kaže, pokušati povećati prodaju na drugim tržištima. 'Naštetit će nam, ali samo malo. To je nešto što možemo prebroditi', rekao je Moshel.

Slično razmišlja i Berg. Vinarija Psagot, prema njegovim riječima, na britanskom tržištu godišnje ostvaruje oko milijun dolara prihoda i ako izgubi to tržište, snažnije će se okrenuti SAD-u, Južnoj Americi i Aziji.

No roba poput vina ili poljoprivrednih proizvoda možda uopće nije najvažniji dio novih britanskih mjera.

Ključno pitanje: Što će biti s bankama?

Mnogo veći problem za izraelske kompanije mogao bi nastati ako London sankcijama obuhvati tvrtke koje pružaju financijske, građevinske, infrastrukturne ili druge usluge povezane sa širenjem naselja. Miliband je najavio mogućnost sankcioniranja kompanija i pojedinaca koji 'financiraju ili omogućuju' njihovo širenje i aktivnosti povezane s njima. Koliko će taj dio sankcija biti širok, još nije poznato.

Osjetljivo pitanje su banke i osiguravatelji. 'To bi bio puno veći problem jer su banke povezane s nizom drugih gospodarskih aktivnosti', rekao je Dror Strum, nekadašnji čelnik izraelskog tijela za zaštitu tržišnog natjecanja, a danas direktor Izraelskog instituta za ekonomsko planiranje.

Banke sudjeluju u platnim sustavima i kreditiranju velikih projekata, a britanske financijske institucije mogu biti dio međunarodnih konzorcija koji financiraju izraelske projekte. 'London je jedan od tri vodeća financijska centra svijeta. Zato bi posljedice mogle biti ozbiljne', upozorava Strum.

S druge strane, zbog duboke povezanosti izraelskog i međunarodnog financijskog sustava takve bi sankcije bile znatno složenije od zabrane određenih proizvoda, stoga Britanija pokušava ograničiti mjere na gospodarske aktivnosti povezane s naseljima, bez narušavanja šire trgovine s Izraelom.

Strah od 'efekta hlađenja'

No i bez izravnog udara na izraelske banke postoji još jedan rizik. Kompanije iz drugih zemalja mogle bi iz opreza početi izbjegavati poslovanje ne samo s tvrtkama smještenima u naseljima, već i s izraelskim kompanijama povezanima s njima.

U složenim globalnim lancima opskrbe često nije jednostavno utvrditi gdje je određeni proizvod nastao, tko je sudjelovao u njegovoj proizvodnji ili je li neka kompanija poslovno povezana s naseljima. 'Rizik je da će ljudi jednostavno izbjegavati izraelsku robu jer neće znati mogu li zbog nje biti sankcionirani. To je efekt hlađenja i mogao bi biti značajan', kaže Strum.

Julie Norman iz britanskog think tanka Chatham House smatra da je London namjerno ostavio prostor za prilagodbu konačnog režima sankcija. Izrael 27. listopada izlazi na parlamentarne izbore, pa će britanska vlada moći pratiti hoće li nakon njih doći do promjena u politici prema projektu E1 i nasilju naseljenika.

U međuvremenu je sve izglednija mogućnost da britanskim putem krenu druge europske države. Zajedničkom izjavom početkom rujna Kanada, Danska, Finska, Francuska, Island, Irska, Norveška, Poljska, Portugal, Španjolska, Švedska i Ujedinjeno Kraljevstvo potvrdili su da uvode, podupiru ili razmatraju nacionalna, odnosno europska ograničenja trgovine robom iz izraelskih naselja.

Ako se takve mjere prošire, njihovo bi značenje moglo postati mnogo veće od sadašnjeg relativno malog izvoza robe iz samih naselja. 'Kada bi nekoliko europskih država uvelo nacionalna ograničenja, izraelske kompanije mogle bi se suočiti s isključenjem s mnogo većeg tržišta', rekao je Eran Yashiv, profesor ekonomije na Sveučilištu u Tel Avivu.