Nakon urušavanja ledenjaka, što je pokrenulo golemu bujicu u Nepalu, prijavljen je nestanak više od 2500 ljudi te je, prema subotnjim službenim podacima, preminulo gotovo 600 ljudi u Nepalu i kineskom Tibetu. Zbog katastrofe neviđenih razmjera spasioci su pojačali napore u potrazi i evakuaciji blokiranih na granici.

Više od trećine tijela žrtava pronađeno je desetke kilometara od zone katastrofe u okrugu Chitwan, na jugu zemlje blizu granice s Indijom. U Kini se broj žrtava povećao za dva na sedam, premda se konačna brojka mijenja kako dolaze novi podaci.

Sve se to odvija uz rizik od novih poplava. Dramatične snimke bujice koja nosi sve pred sobom, proširili su se svijetom, a sve je jači apel o tome da Nepal treba stranu pomoć u specijaliziranim i tehničkim područjima. No, kako iz Kine za BBC piše Laura Bicker, Kinezi najmanje znaju o tome što se zbiva. Glavni kineski informativni program dosad je, tvrdi, prikazao samo jedan kadar katastrofe, a kineski internet podvrgnut je cenzuri, pa je teško naći videozapise bujica.

Cenzura velikih razmjera

Iako je Peking pokrenuo golemu akciju spašavanja te je Xi Jinping presjedao hitnim sastankom kako bi koordinirao akciju, cenzura je i dalje jača. Za to postoji razlog.

Tibet, koji je Peking pripojio 1950-ih godina, dugo se opirao vladavini Kineske komunističke partije. Kina je tijekom godina ugušila prosvjede, ponekad i nasilno, te je optuživana za teška kršenja ljudskih prava u toj budističkoj regiji. Prognanog duhovnog vođu, Dalaj-lamu, proglasila je separatistom, piše BBC. Zbog toga se u slučaju Tibeta provodi cenzura, posebice u pogledu ove katastrofe.

U subotu su kineski državni mediji objavili nove snimke spasilačkih ekipa kako prolaze pustopoljinom blata i kamenja te dozivaju ljude koji bi mogli biti zarobljeni. No osim toga u kineskim medijima i mrežama vrlo je malo pojedinosti. Nema svjedočanstava preživjelih s Tibeta, a gotovo da nema ni snimki koje su objavili građani u razornim trenucima.

Teško je kontaktirati s ljudima u Tibetu, što je prema iskustvu novinarke Bicker, tako bilo i prije. Kao primjer cenzure navodi to da je, umjesto katastrofalnim snimkama i novim informacijama, glavni informativni program kineske državne televizije započeo viješću o predstavljanju nove Jinpingove knjige.

Informacije teško stižu

Kako piše za BBC, strani novinari ne mogu putovati na Tibet bez dopuštenja vlasti te imaju samo nekoliko sati za prikupljanje informacija dok one ne budu uklonjene. No to ne znači da Peking nije zabrinut. Naprotiv, itekako je zabrinut.

Kineski premijer Li Qiang brzo je poslan u regiju, gdje je viđen kako nadgleda uklanjanje ruševina, što je rijedak prizor tako brzo nakon velike katastrofe.

Ukratko, ova bi katastrofa mogla dovesti u pitanje stabilnost državnog aparata pa će Komunistička partija strahovati da bi ona mogla potaknuti nezadovoljstvo, bilo zbog načina na koji je vlast reagirala, bilo zbog nedostatka predviđanja i mjera kojima bi se katastrofa ubuduće mogla spriječiti, navodi isti izvor.

Također bi mogla strahovati od posljedica tragedije te od toga da se ljudi okupe i zazovu promjenu. Stoga su samo nekoliko sati od bujice nastojali mobilizirati svoje lokalne strukture kako bi spriječili bilo kakve znakove nezadovoljstva načinom na koji vlast upravlja situacijom.

Kršenje prava? Kako kome

Iako u regiji već dugo nije bilo prosvjeda, tibetanske skupine u inozemstvu izrazile su zabrinutost zbog sve veće kineske kontrole, primjerice zbog novih zakona o obrazovanju za koje tvrde da imaju za cilj oslabiti ulogu samostana i budističke vjere. Istovremeno, iz lokalnog partijskog ureda stigla je obavijest kojom se članove poziva da se uključe u napore pružanja pomoći u svojim područjima te da pogođenim stanovnicima pruže emocionalnu i psihološku podršku.

Ključni dio obavijesti nalaže im da „ulože sve napore u održavanje društvenog reda te osiguraju stabilnost i povjerenje javnosti u područjima pogođenima katastrofom'. Oni koji budu uspješni bit će nagrađeni, dok će oni koji svoj posao obave loše ‘snositi odgovornost’, piše BBC.

Uz to, oni Tibetanci koji nešto objave ili razgovaraju s medijima mogli bi biti pritvoreni ili uhićeni, u čemu se očituje kontrola. S druge strane, Peking negira kršenje prava Tibetanaca te ističe velika ulaganja koja je uložio u regiju kako bi potaknuo turizam i integrirao je s ostatkom zemlje.

No novih informacija o katastrofi ondje i dalje nema, a pomoć je sada jako potrebna.