U vrijeme kada Europa traži dodatne kapacitete za proizvodnju naoružanja, poput Hrvatske koja ulaže stotine milijuna eura u tvornicu streljiva u Obrovcu, Slovenija najavljuje ukidanje državne obrambene tvrtke Dovos. Kritičari Dovosa drže da se radi o stvaranju paralelnog mehanizma državnih ulaganja koji može povećati politički utjecaj na obrambenu industriju, a zagovornici da Slovenija bez takvog instrumenta ne može. Donosimo priču o slovenskoj državnoj investicijskoj tvrtki koja se našla između strateške autonomije i političkih kontroverzi
Posljednjih godina europske države intenziviraju ulaganja u obrambenu industriju kao odgovor na pogoršanje sigurnosnog okruženja nakon ruske invazije na Ukrajinu 2022. godine. U tom kontekstu vlada donedavnog premijera Roberta Goloba osnovala je u rujnu prošle godine Dovos (Družba za obrambo, varnost in odpornost), državnu investicijsku tvrtku čija je zadaća ulaganje u obrambenu, sigurnosnu i industriju otpornosti. Dovos je, inače, u stopostotnom vlasništvu države, a njime upravlja Slovenski državni holding (SDH).
Temeljna zadaća Dovosa je poticanje razvoja domaće obrambene industrije, ulaganje u tehnologije dvojne namjene te jačanje nacionalne otpornosti kroz povezivanje države, znanstvenih institucija i privatnog sektora. Uz to, Dovos bi trebao smanjivati tehnološku ovisnost Slovenije, povećavati otpornost kritične infrastrukture i privlačiti međunarodne partnere u domaću obrambenu industriju. Pritom je poseban naglasak stavljen na ulaganja u besposadne sustave, umjetnu inteligenciju, kibernetičku sigurnost, robotiku i napredne senzorske tehnologije.
vezane vijesti
Međutim, koalicijski sporazum nove slovenske desne vlade pod vodstvom Janeza Janše među svojim ključnim točkama sadrži i kontroverznu najavu ukidanja Dovosa. Prema odluci nove vlade, umjesto posebnog investicijskog fonda i tržišnog kapitalnog partnerstva s tvrtkama, slovenska obrambena industrija nastojat će postići prodor na tržište putem uravnoteženih narudžbi i potpora slovenske vojske.
Prema pisanju slovenskog portala info360, javni uvod u potrošnju tvrtke Dovos pokazuje da tvrtka sa samo dva zaposlena još uvijek posluje, dok slovenska javnost nije upoznata ni s kakvim aktivnostima vezanim uz prijenos zadaća na resorno ministarstvo. Portal je uputio slovenskom ministarstvu obrane niz pitanja oko Dovosa, no stigao je odgovor kako ministarstvo dosljedno ispunjava odredbe koalicijskog sporazuma koje se odnose na sektor obrane, zaštite i spašavanja, uključujući i obvezu ukidanja Dovosa.
Skupo oklijevanje države
Iz Dovosa je stigao odgovor da će tvrtka do donošenja bilo kakvih formalnih odluka u vezi sa statusom holdinga nastaviti obavljati svoje zadaće u skladu s važećim zakonodavstvom, statutom i važeći godišnjim planom upravljanja. Portal podsjeća kako godišnje izvješće tvrtke za prošlu godinu navodi da Dovos zapošljava dvije osobe, Mateja Miklavčiča i Mateja Špragara te da samo njihove plaće koštaju porezne obveznike 20.900 eura mjesečno.
Javno dostupni podaci također pokazuju da u slučaju prijevremenog otkaza dvojica direktora Dovosa primaju šest mjesečnih plaća, osim ako su u tvrtki manje od godinu dana, u kojem slučaju primaju trostruki iznos plaće. Premda nije sasvim jasno koje aktivnosti Dovos provodi, portal info360 s pravom zaključuje kako oklijevanje vlade da ukine državni obrambeni holding skupo košta porezne obveznike.
Drugi pak mediji poput slovenskog Dela ukazuju na to da je odluka o ukidanju Dovosa važna ne samo politički, već prije svega ekonomski, jer će program ReArm Europe do 2030. godine osigurati oko 800 milijardi eura za obrambene projekte, na koje ciljaju i mnoge slovenske tvrtke. Drugim riječima, ako službena Ljubljana doista ukine Dovos, slovenske tvrtke morat će tražiti svoju priliku za proboj na strana tržišta kroz narudžbe slovenske vojske.
Dovos se našao na udaru kritika odmah po svojem osnivanju u rujnu prošle godine. Najčešća kritika odnosi se na mogućnost da Dovos postane instrument političkog upravljanja investicijama. Budući da raspolaže državnim kapitalom, dio oporbe koja je u međuvremenu postala vlast upozoravao je kako bi odluke o ulaganjima mogle biti podložne političkim interesima umjesto isključivo gospodarskim kriterijima. Vlada sada već bivšeg premijera Roberta Goloba odbacila je takve tvrdnje navodeći da društvo posluje prema pravilima korporativnog upravljanja SDH-a te da su predviđeni mehanizmi nadzora i transparentnosti.
Istovremeno su se javili i ekonomski analitičari koji su upozoravali da državna investicijska tvrtka može imati povlašten položaj u odnosu na privatni sektor. Ako država postane značajan investitor u pojedine tvrtke, dio slovenskih ekonomista smatra kako postoji mogućnost narušavanja tržišnog natjecanja, osobito u segmentu visokih tehnologija. Zbog toga pojedini stručnjaci zagovaraju strogo poštivanje europskih pravila o državnim potporama i transparentnom financiranju.
Obrambeni izazovi
Jedno od ključnih pitanja oko Dovosa odnosi se na razinu javne dostupnosti podataka o investicijama. Budući da obrambeni sektor često uključuje klasificirane informacije, postavlja se pitanje kako uskladiti nacionalnu sigurnost i javni nadzor nad trošenjem državnog novca. Prema ocjenama analitičara, to predstavlja izazov ne samo za Sloveniju nego i za brojne druge europske države koje razvijaju slične investicijske modele.
Kritičari Dovosa upozoravaju kako bi ta tvrtka mogla politički pogodovati pri ulaganjima, uz nedovoljnu transparentnost sklopljenih poslova. Također, zamjera se i moguće povećanje državnog utjecaja na gospodarstvo, potencijalni sukob interesa između države i privatnog sektora, kao i mogućnost neučinkovitog upravljanja javnim kapitalom. Pritom je važno istaknuti da se ove primjedbe uglavnom odnose na procjene rizika i političke rasprave, a ne na pravomoćno utvrđene nepravilnosti.
Pored svega, kritičare brine i Dovosovo nastojanja u razvijanju tehnologija dvojne namjene koje imaju i civilnu i vojnu primjenu. Pritom smatraju da takav model može ubrzati inovacije, ali istovremeno otvara pitanja izvozne kontrole, zaštite intelektualnog vlasništva i sigurnosnog nadzora nad osjetljivim tehnologijama. Na kraju, zamjera se i mogućnost militarizacije industrijske politike i povećanja javne potrošnje u sektoru obrane.
S druge pak strane, pristaše Dovosa ističu nekoliko ključnih prednosti državnog obrambenog holdinga, prije svega razvoja domaće obrambene industrije i otvaranja visokotehnoloških radnih mjesta. Zagovornici Dovosa ukazuju i na smanjenje ovisnosti o uvozu, jačanje otpornosti države te lakše uključivanje slovenskih tvrtki u NATO i EU projekte, kao i razvoj tehnologija koje imaju civilnu i vojnu primjenu. Pored svega, posebno naglašavaju kako su slični državni investicijski modeli prisutni i u drugim europskim državama koje žele razviti vlastite obrambene kapacitete.
Iako slovenska vlada još nije donijela konačnu odluku o sudbini Dovosa, zagovornici tog holdinga ocjenjuju da bi tvrtka, ukoliko uspije privući privatni kapital, mogla razviti međunarodna partnerstva i osigurati transparentno upravljanje. Time bi Dovos mogao postati važan instrument razvoja slovenske obrambene industrije. U suprotnom, postoji rizik da daljnje političke i ekonomske polemike umanje povjerenje javnosti i investitora u razdoblju u kojem je nužno jačanje obrambenih i sigurnosnih kapaciteta. Stoga službenoj Ljubljani ne preostaje ništa drugo do uspostavljanja ravnoteže između nacionalne sigurnosti, gospodarske učinkovitosti i demokratskog nadzora nad državnim ulaganjima.
