Na Trgu Republike, standardnoj prosvjednoj poziciji u središtu Ljubljane, ispred samog zakonodavnog doma, prosvjednici su se pobunili protiv predloženih izmjena slovenskog Zakona o strancima, kojima bi se znatno postrožili uvjeti boravka i spajanja obitelji državljana trećih zemalja. Prosvjednici su se najprije okupili pred Državnim zborom, a potom krenuli prema zgradi vlade, uz poruke da strani radnici 'nisu roba' i da ih se ne smije svesti samo na radnu snagu.

Prosvjed su organizirali Ambasada Rog i Delavska svetovalnica (Radničko savjetovalište), organizacije koje se bave položajem migranata i stranih radnika. Potonja je najpoznatija iz filma 'Ono što treba činiti' Srđana Kovačevića, nagrađenog na više regionalnih festivala te na Pulskom filmskom festivalu.

Na skupu su govorili i sami strani radnici, zaposleni u bolnicama, kuhinjama, tvornicama i na održavanju cesta. Odbacivali su tvrdnje da dolaze u Sloveniju prvenstveno zbog socijalnih naknada ili da se ne žele integrirati te su isticali da plaćaju poreze i doprinose i obavljaju poslove za kojima postoji potreba na slovenskom tržištu rada.

'Mnogi trenutno prolaze kroz teško razdoblje jer je teško raditi bez obitelji u blizini. Kad je obitelj uz vas, svakog dana s radošću odlazite na posao, znajući da ćete se nakon njega vratiti svojim najmilijima. Upravo zato smo mi ovdje', rekao je Echefule Oliver, radnik iz Nigerije, a prenosi RTVSlo.

Janša želi usporiti spajanje obitelji

Jedna od najspornijih odredbi predložene izmjene zakona odnosi se na spajanje obitelji. Državljanin treće zemlje sada tu mogućnost u pravilu može ostvariti nakon godinu dana zakonitog boravka u Sloveniji, a prema prijedlogu bi morao čekati tri godine za to. Isti bi se uvjet odnosio na osobe kojima je priznata supsidijarna zaštita.

Postrožili bi se i financijski uvjeti koje stranci moraju ispuniti za zakoniti boravak i spajanje obitelji. Nevladine organizacije upozoravaju da će se, prema prijedlogu zakona, osnovica za dokazivanje dostatnih sredstava udvostručiti s približno 507 na oko 1014 eura. Budući da se prilikom spajanja obitelji potrebni iznos povećava ovisno o broju članova kućanstva, protivnici prijedloga tvrde da bi taj uvjet za dio slabije plaćenih stranih radnika u praksi mogao postati vrlo teško ostvariv.

Želite znati slovenski? Platite sami!

Promijenila bi se i pravila vezana uz poznavanje slovenskog jezika. Država više ne bi u cijelosti financirala tečajeve slovenskog jezika za strance: prema prijedlogu bi pokrivala 60 posto troška, a polaznici bi plaćali preostalih 40 posto. Ukinula bi se i mogućnost jednog besplatnog polaganja ispita iz slovenskog te je predviđeno podizanje zahtijevane razine znanja jezika za pojedine kategorije radnih dozvola.

Predlagatelji obrazlažu promjene financiranja jezičnih programa, među ostalim, rastom troškova i željom da se potakne odgovornije sudjelovanje na tečajevima. Prema podacima iz obrazloženja prijedloga koje prenose slovenski mediji, programe slovenskog jezika prošle godine pohađalo je 4065 ljudi, 32 posto više nego godinu ranije, a njihov trošak iznosio je 2,86 milijuna eura. Ministarstvo smatra da će 60-postotno državno financiranje i dalje omogućavati pristup programima za strance slabijeg socijalnog statusa te da bi njihova participacija trebala pridonijeti aktivnijem učenju jezika.

Za spajanje obitelji obrazloženje predlagatelja ide u drugom smjeru: dulje razdoblje boravka prije dolaska obitelji trebalo bi omogućiti stranom radniku da prethodno osigura uvjete za njezino uzdržavanje, odnosno da članovi obitelji ne postanu teret sustava socijalne skrbi.

No upravo je taj dio izazvao najoštrije reakcije nevladinih organizacija. Mirovni institut, Delavska svetovalnica, Ambasada Rog i druge organizacije upozorile su još krajem kolovoza da bi kombinacija trogodišnjeg čekanja i znatno viših financijskih uvjeta pogodila slabije plaćene radnike, njihove partnere i djecu.

Njihov je argument da Slovenija istodobno aktivno treba i zapošljava strane radnike u građevinarstvu, proizvodnji, prometu, ugostiteljstvu, zdravstvu i drugim sektorima, a predloženim pravilima otežava im mogućnost dugoročnog života s obitelji u zemlji u kojoj rade.

Prosvjednici traže širi nadzor poslodavaca

Organizatori prosvjeda tvrde i da bi stroži režim povećao ovisnost stranih radnika o poslodavcima. Aktivist Miha Blažič iz Ambasade Rog ocijenio je da bi država umjesto ograničavanja prava stranih radnika trebala snažnije nadzirati poslodavce i radne uvjete u sektorima u kojima su najčešće zloupotrebe. Osim toga, smatraju da bi radnik kojem je boravak nesigurniji, a dolazak obitelji otežan, imao manje mogućnosti izgraditi društvenu mrežu i dugoročnije se integrirati te bi zato mogao postati još ovisniji o poslodavcu.

Nevladine organizacije kritizirale su i način donošenja izmjena. Prva verzija amandmana na zakon objavljena je početkom kolovoza dok je 20. kolovoza objavljena izmijenjena verzija koja je uključivala pooštrenje odredbi. Za primjedbe na tu verziju ostavljeno je svega nekoliko dana, što su kritičari ocijenili nedovoljnim za propis koji može znatno utjecati na život velikog broja ljudi.

Zakonska izmjena, međutim, ne donosi samo restriktivnije mjere. Njome se u slovensko zakonodavstvo prenosi izmijenjena europska direktiva o jedinstvenoj dozvoli za boravak i rad državljana trećih zemalja, a neke bi odredbe trebale poboljšati položaj stranih radnika.

Poslodavac tako od radnika ne bi smio tražiti povrat pristojbe za izdavanje jedinstvene dozvole, a predviđena su i razdoblja nezaposlenosti tijekom kojih gubitak posla ne bi automatski značio gubitak dozvole, pod uvjetom da osoba ima osigurana sredstva za život. Dio postupka promjene poslodavca ili radnog mjesta trebao bi biti pojednostavljen i prebačen zavodu za zapošljavanje, s ciljem skraćivanja administrativnih postupaka.

'Tukaj smo'

Zato se spor oko amandmana ne vodi samo oko tehničkih pravila za izdavanje dozvola. U njegovu je središtu pitanje kakav status Slovenija želi dati sve brojnijim stranim radnicima: treba li ih prvenstveno promatrati kao privremenu radnu snagu ili im, ako u zemlji dugoročno rade i žive, olakšati dolazak obitelji i integraciju.

Prosvjednici su odgovor na to pitanje saželi sloganom koji se tijekom skupa ponavljao pred parlamentom i vladom: 'Tukaj smo' – 'Ovdje smo'.