"Osjetivši se apokrifično, Đonatan posegne za kitom ubojicom. Njegove zlatne ljuske golicale su ogledalce, sramežljivo iskazujući svoju prisnost sa netom promaklom babom. "Oh, kako sam ozaren!" - uzvikne Đurđica, nemilice se spotaknuvši o vlastitu metaforu. Razbijena nosa posjeti sanatorijum i izgledno postavi poker karte na prašnjavi stol nečije utrobe. "Samo još prašak za pecivo!" - izjasni se lokalni šaljivđija, obrecnuvši se na mističnu ljepotu jedne žučkaste ciklame." - poštovani gledatelji, bio je ovo ulomak iz moje prve knjige "Aproksimativno je za lemure" u vlastitom izdanju od jednog primjerka koji mi je još uvijek u glavi. A sada pogledajte recenziju igre The Dark.