Stručnjaci upozoravaju da će ovakve scene, kakve smo danas vidjeli u Splitu, u budućnosti biti sve češće i intenzivnije, s ozbiljnim posljedicama za gospodarstvo, infrastrukturu i zdravlje građana. Najnovija istraživanja pokazuju da globalno zatopljenje pojačava ljetne oscilacije Sjevernoatlantske oscilacije (NAO), atmosferskog fenomena koji snažno utječe na vremenske prilike diljem kontinenta. Posljedice su sve češće i intenzivnije pojave poput toplinskih valova, suša, ali i iznenadnih poplava, što izravno utječe na gospodarstvo i zdravlje stanovništva.

Sve izraženiji ekstremi ljeti

Ekstremni vremenski kontrasti postaju nova europska stvarnost. Dok su prošlog ljeta dijelove Njemačke i sjeverozapadne Europe zahvatile obilne kiše, jug kontinenta borio se s razornim požarima i rekordnim temperaturama. Ovakve suprotnosti rezultat su Sjevernoatlantske oscilacije (NAO), atmosferskog procesa koji se ogleda u promjenama razlike zračnog tlaka između Azora i Islanda. Te oscilacije snažno određuju vremenske prilike u Europi, donoseći istovremeno hladnoću i vlagu jednim dijelovima, dok drugima prijete vrućine i suše.

Ljeto 2023. obilježila je snažna negativna faza NAO-a, kada je slaba razlika u tlaku donijela svjež i vlažan zrak prema sjeverozapadu, a izuzetno toplo vrijeme na Mediteran. U pozitivnoj fazi, situacija se preokreće pa sjeverozapad Europe tada trpi vrućine, dok jug bilježi niže temperature.

Najnovije istraživanje znanstvenika s Instituta Max Planck za meteorologiju i Sveučilišta u Hamburgu pokazuje kako su upravo ti ljetni ekstremi NAO-a sve češći i snažniji zbog globalnog zatopljenja. Dosadašnja su se istraživanja uglavnom bavila zimskim oscilacijama, no ljetne fluktuacije izravno utječu na poljoprivredu i svakodnevni život.

Pojačana varijabilnost, pojačane temperature

Studija pod vodstvom Quana Liua, znanstvenika s Instituta Max Planck, fokusirala se na promjene u pojavnosti snažnih pozitivnih i negativnih faza ljetnog NAO-a te njihov utjecaj na vremenske ekstreme u Europi. Budući da su takvi ekstremi rijetki, znanstvenici su koristili brojne klimatske modele i simulacije koje obuhvaćaju razdoblje od 1850. do 2100. godine, kako bi što preciznije odredili trendove i varijabilnost NAO-a u svijetu toplijem do četiri stupnja.

Rezultati su jasni: postoji pozitivan trend u srednjoj vrijednosti ljetnog NAO-a, odnosno jača razlika u tlaku između Azora i Islanda. No, još važnije, raste i varijabilnost što znači da će i pozitivne i negativne faze biti češće i izraženije.

'Ono što je još zanimljivije jest da se varijabilnost povećava. To znači da će biti više i snažnijih ekstrema ljetnog NAO-a, i pozitivnih i negativnih faza', objašnjava Liu. S time su povezani i izraženiji toplinski valovi, jer ekstremna stanja atmosferske cirkulacije dodatno pojačavaju temperature u uvjetima klimatskih promjena. 'Porast ekstrema ljetnog NAO-a može imati razorne posljedice za europsko gospodarstvo i zdravlje ljudi', ističe koautorica Daniela Matei.

Ekstremi su već češći i bit će još izraženiji

Tim je proučavao i povijesne podatke, koristeći reanalize temeljene na promatranjima, kako bi provjerio jesu li ekstremne NAO situacije već postale učestalije od početka mjerenja. Podaci pokazuju da je u posljednjih 40 godina došlo do znatnog porasta ljetnih NAO ekstrema u odnosu na razdoblje 1850.–1889. godine.

Znanstvenici planiraju dalje istraživati fizičke mehanizme koji stoje iza rastuće varijabilnosti NAO-a, kao i utjecaj drugih atmosferskih fenomena poput Istočnoatlantskog obrasca na vremenske ekstreme u Europi.