U razgovoru za RTL Direkt opisao ga je kao izrazito problematičnu i nasilnu osobu za koju smatra da je trebala biti pod psihijatrijskim nadzorom, a ne u regularnom zatvorskom sustavu, prenosi Net.hr.

Aleksić je početkom 2000-ih osuđen za ubojstvo mlade djevojke, dok je Andonov godinu poslije završio iza rešetaka zbog krijumčarenja 300 kilograma kokaina. Andonov kaže da su dijelili odjel u Lepoglavi, gdje je Aleksić bio poznat pod nadimkom Bob Sapp zbog snažne konstitucije. No iza fizičkog izgleda, tvrdi, skrivala se duboko poremećena osoba.

'Mozak dječaka'

‘Vrlo brzo sam u kontaktima s njim shvatio da se radi o dečku koji zapravo ima mozak 16-godišnjeg dječaka’, rekao je Andonov. Dodaje kako je Aleksić zlostavljao mačke, prema jačima bio podanički nastrojen, a prema slabijima brutalan i nasilan. Smatra da mu nije bilo mjesto među ostalim zatvorenicima, nego u psihijatrijskoj ustanovi.

Posebno ističe njegov odnos prema Srđanu Mlađanu, višestrukom ubojici kojeg je Aleksić, tvrdi, idolizirao. ‘Srđan je njemu bio uzor, idol po svemu’, rekao je Andonov, uvjeren da je Aleksić u Mlađanu vidio osobu kakva je i sam želio postati.

Nije ga iznenadilo ubojstvo

Na pitanje je li ga iznenadilo novo ubojstvo, odgovara da nije. Smatra da ljudi koji počine ubojstvo bez jasnog motiva često ponovno postanu nasilni te da zatvorski sustav tijekom Aleksićeva boravka iza rešetaka nije učinio ništa kako bi ga rehabilitirao. Podsjeća i da je kod Aleksića pronađeno oružje, ali da reakcije institucija nije bilo. ‘I što tada pomisli jedan psihopat: da je nedodirljiv’, kaže Andonov.

Velik problem vidi i u izostanku psihijatrijske pomoći u zatvorima. Tvrdi da ni Lepoglava nema stalno zaposlenog psihijatra te da stručnjaci zatvorenicima mogu posvetiti tek nekoliko minuta svakih mjesec ili dva. Kaže kako tijekom 18 godina zatvora s njim nitko ozbiljno nije razgovarao o zločinu, odgovornosti ili mogućnosti promjene ponašanja. Po njemu, zatvorenici su tijekom kazne, ali i nakon izlaska, potpuno prepušteni sami sebi.

'Iz hrvatskih zatvora ljudi izađu još gori'

Andonov smatra i da je hrvatski sustav kažnjavanja nelogičan. Za krijumčarenje droge dobio je 21 godinu zatvora, dok se za najteža nasilna kaznena djela, kaže, često izriču znatno manje kazne. Tvrdi da je njegov postupak bio politički motiviran kako bi Hrvatska pokazala strogoću prema Europi.

Iako je u zatvoru završio pravni fakultet i nakon izlaska pokušao raditi na rehabilitaciji bivših zatvorenika, kaže da je na svakom koraku nailazio na odbijanje. Hrvatska odvjetnička komora nije mu dopustila upis u registar vježbenika, Ministarstvo obrazovanja odbilo je njegov program predavanja mladima protiv kriminala, a zatvorski sustav nije mu dopustio ni rad sa zatvorenicima jer nije bio ‘primjeran zatvorenik’.

Danas vodi udrugu koja pomaže bivšim zatvorenicima, ali upozorava da država ne radi gotovo ništa kako bi smanjila recidivizam. Smatra da je nužna potpuna reforma zatvorskog sustava po uzoru na norveški model, s manjim zatvorima i kvalitetnijom kategorizacijom zatvorenika. ‘Tvrdim da iz postojećeg zatvorskog sustava nitko nakon izvršetka kazne ne može izaći bolje, nego samo gori’, zaključio je Andonov.