Naziv gosta je isti, mjesto susreta je isto: poglavar Katoličke crkve služit će opet misu na zagrebačkom hipodromu ali, za razliku od 11. rujna 1994. kada je tamo bio blaženi Ivan Pavao II. i kada je Karolu Wojtyli, 'župniku svijeta', u susret izišla milijunska masa (svaki peti Hrvat katolik), što se perfektno vidi na fotografijama sada već umirovljenog vatikanskog fotografa Artura Marija, ove će se nedjelje tamo okupiti znatno manje ljudi. Predstavnici Crkve ne žele govoriti o brojkama i strahuju od polupraznog hipodroma
Već smo imali takva uspoređivanja. Primjerice, kad je lani u rujnu papa Benedikt XVI. posjetio Škotsku i Englesku postalo je jasno da masu od dva milijuna vjernika koju je Ivan Pavao II. okupio 1982. Ratzinger ni u snu ne bi mogao posložiti: okupio je, naime, dvadeset puta manji broj duša. Za razliku od povijesnih okolnosti (zasluge Wojtyle za priznanje samostalne Hrvatske i rušenje komunizma) koje su pogodovale velikoj popularnosti Ivana Pavla II. u Hrvatskoj kad je 1994. godine prvi put posjetio našu zemlju, aktualni papa Benedikt XVI. dolazi nam u posjet u trenutku velike socijalne depresije uzrokovane teškom gospodarskom krizom. Osim toga, u razdoblju od 1994. i Benediktove 2011. ipak se povećao i broj fiktivnih kršćana.
Na fotografijama rečenog vatikanskog pratitelja Ivana Pavla II, Artura Marija, jedinoga koji je mogao stati papi iza leđa kada je izašao za oltar pred masom hrvatskih vjernika, vidi se kako masa seže do svih rubova hipodroma. Benedikt XVI. tu masu neće vidjeti niti će domaćin, zagrebački nadbiskup kardinal Bozanić, svojim pozdravnim riječima uspjeti ponoviti one napete, emocijama nabijene trenutke koje je maestralno, svojim dragim glasom ispunjavao blagopokojni kardinal Franjo Kuharić.
Vremena su ipak drugačija, Hrvati su se na tim papinim posjetima ispuhali, Ratzinger ni približno ne uživa Wojtylinu popularnost. Stoga je izjava predsjednika HBK-a, msgr. Marina Srakića, u nedjeljnoj emisiji HTV-a 'Mir i dobro', kako su katolički vjernici danas na jednak način raspoloženi i motivirani kao kada je u Hrvatsku dolazio papa Ivan Pavao II, krajnje dvojbena i neuvjerljiva.
Koliko će, naime, biti katolika na nedjeljnoj misi na zagrebačkom hipodromu? Biskupi ne žele otkriti, tako je barem ispalo prema nastupu kardinala Bozanića i nadbiskupa Srakića pred novinarima prošli petak. Zapravo, biskupi nemaju pojma koliko će se katolika odazvati i u laganoj su panici.
Tajnik Odbora Zagrebačke nadbiskupije za pripreme Papina pohoda Hrvatskoj, svećenik Robert Šreter, početkom svibnja otkrio je kako očekuju da će Benedikta XVI. pozdraviti oko 400 tisuća hodočasnika, iz čega bi se moglo zaključiti da je toliko ulaznica pušteno u promet. Informacije do kojih stižemo govore da se vjernici nisu previše otimali za ulaznice. Iz navedenog se može zaključiti da Benedikt XVI. ne može okupiti više od trećine ljudi koliko je na istome mjestu 1994. okupio Ivan Pavao II.
Nakon početnih vrlo oštrih upozorenja da se treba prijaviti župama kako bi se hodočasnici akreditirali i dobili ulaznice, sada pak saznajemo da akreditacija više nema pa se iz HBK-a poručuje da se, mimo dosadašnje prakse (za mise s Ivanom Pavlom II. je vladala velika gužva), ulaznice za misu na zagrebačkom hipodromu 5. lipnja mogu podići, pazite sad, 'na licu mjesta'!
Kardinal Bozanić otvara kišobran prije vremena pa dodaje da je 'važan faktor i vrijeme, tj. meteorološke prilike'. No čak i letimičnim pogledom po drugim krajevima Hrvatske postaje jasno da se (u istočnoj Slavoniji, naprimjer) na posjet Benedikta XVI. Hrvatskoj gleda kao na stvar Zagreba i zagrebačke mjesne crkve, da će biti, dakako, autobusa iz cijele zemlje i inozemstva, ali da velikih navala i gužve neće biti. Animiranje vjernika izvan Zagreba je izuzetno slabo pa, da nema besplatne reklame na HTV-u, mnogi uopće ne bi niti registrirali da papa Benedikt XVI. za tri dana dolazi u Hrvatsku.
Ovdje treba istaknuti da se kao glavna politička poruka papinog posjeta spominje podrška ulasku RH u EU, što podupire tek polovina građana, pa se očekuje da Benedikt XVI. pozove hrvatske katoličke euroskeptike da podrže nastojanja vrlo nepopularne vlade HDZ-a i Jadranke Kosor, što jest posljedica vrlo labave informativne ili PR kampanje koju su osmislili Bozanićevi ljudi. U ovom pastirskom posjetu zapravo nema ništa novog, budući da je Ivan Pavao II. već molio (dva puta) na grobu kardinala Alojzija Stepinca te ga u Mariji Bistrici 1998. podigao na rang blaženika, a Dan obitelji (finta ovoga papinog pohoda) jest magloviti povod jer te iste obitelji grcaju u dugovima i u neimaštini dok se članovi HBK-a razbacuju državnim novcem u luksuznim palačama. Iz svega proizlazi kako Benedikt može otići samo uz satisfakciju da je pred sobom imao punu tek zagrebačku katedralu i ionako skučeni prostor Hrvatskog narodnog kazališta.
Neće se valjda susret s mladima na Trgu bana Jelačića, njih nekoliko desetaka tisuća, smatrati grandioznim uspjehom kada je puno više ljudi na tom istom trgu stalo na legendarnim koncertima Prljavoga kazališta, na dočecima Kostelićevih ili kada se, u toj ne baš veseloj političkoj povijesti novije Hrvatske, sa svijećama protestiralo za jedan gradski radio i protiv jedne autokratske politike koji su otišli u vjetar.
