Barić je za HRT Radio Sljeme rekao da ga činjenica da njegov projekt nije nagrađen nije pogodila. Sudjelovao je, kaže, na pedesetak arhitektonskih natječaja, a pobijedio na njih pet ili šest, pa dobro poznaje pravila takvih postupaka.

Kada arhitekt preda rad, dodaje, odluku prepušta žiriju i njegovim kriterijima.

Pobjednicima, arhitektima Tommasu Fantiniju i Albertu Rossiju iz milanskog VG13 Architects, čestitao je na uspjehu u konkurenciji 88 radova iz više od 20 država.

'Vrlo interesantan arhitektonski rad'

Sam pobjednički projekt Barić ocjenjuje vrlo zanimljivim i arhitektonski uspjelim, no primijetio je i elemente koje će, smatra, trebati dodatno razraditi.

Kao primjer spomenuo je prometnu povezanost s bazenom, za koju smatra da nije riješena onako kako je bila naglašena u natječajnom programu. No takve se stvari, dodaje, mogu doraditi tijekom daljnjeg projektiranja.

Mnogo veći izazov vidi u samoj konstrukciji.

Konzola od 50 metara

Barić posebno upozorava na velike raspone i konzole predviđene pobjedničkim rješenjem. Usporedio ih je s novim stadionom u Kranjčevićevoj, gdje konzole dosežu oko 20 metara, dok bi na Maksimiru trebale biti duge oko 50 metara.

Smatra da će autori projekta zbog toga imati zahtjevan posao pri usklađivanju arhitektonske zamisli sa statičkim zahtjevima. Zagreb je pritom seizmički osjetljivo područje pa će konstrukcija morati zadovoljiti stroge sigurnosne kriterije.

Barić upozorava da bi upravo statički proračuni mogli utjecati na konačan izgled stadiona. Ako se tijekom projektiranja pokaže da su potrebne znatno masivnije grede, stupovi ili drugi konstrukcijski elementi od onih prikazanih na vizualizacijama, izgled projekta mogao bi se promijeniti.

'Sigurno nitko ne bi volio ići u rizik da dobijemo konzolu koja padne', rekao je Barić.

Što će biti s vjetrom?

Osvrnuo se i na jednu od tema koje su izazvale najviše rasprava nakon predstavljanja projekta – otvorene dijelove između tribina. Ocjenjivački sud isticao je povezanost novog rješenja s izvornim Maksimirom arhitekta Vladimira Turine, čiji je stadion komunicirao s okolnim parkom.

Barić podsjeća da je takva koncepcija starom stadionu omogućavala prirodno strujanje zraka. Međutim smatra da kod novog projekta treba detaljno provjeriti kako će otvorena konstrukcija utjecati na vjetar unutar stadiona.

Barić predložio stadion od drveta

Barić je na natječaju ponudio bitno drukčiju viziju Maksimira. Njegov projekt velikim se dijelom oslanjao na drvenu konstrukciju, čime se želio vratiti i povijesnoj vezi lokacije s nekadašnjim drvenim stadionom.

Drvo smatra materijalom budućnosti zbog njegove obnovljivosti i drugih svojstava.

Odbacuje i tvrdnje da bi takvo rješenje nužno bilo preskupo. Navodi da je projekt analiziran sa švicarskom kompanijom specijaliziranom za drvene konstrukcije.

Prema njihovim izračunima, drvena konstrukcija gornjeg dijela stadiona stajala bi oko 45 milijuna eura, dok bi armiranobetonski donji dio, prema Barićevoj procjeni, mogao koštati između 40 i 50 milijuna eura.

S ukupnim troškovima, tvrdi, njihov bi se projekt uklopio u zadane financijske okvire.