U jeku rasprava o povećanju izdvajanja za obranu, talijanska vlada na čelu s Giorgiom Meloni pronašla je kreativan način na koji opravdati izgradnju jednog od najkontroverznijih infrastrukturnih projekata u zemlji – mosta preko Mesinskog tjesnaca. Cijena? Čak 13,5 milijardi eura. Svrha? Ako pitate Rim – nacionalna sigurnost
Italija je prošle godine za obranu izdvojila tek 1,49 posto BDP-a (manje od Hrvatske), što je među najnižim udjelima u NATO-u. Novi cilj te organizacije od pet posto do 2035. godine stoga se za tu zemlju u ovom trenutku čini gotovo nedostižan. Da bi ublažila političke otpore kod kuće i povećala brojke u očima partnera u NATO-u, talijanska vlada sada tvrdi da bi se most između Sicilije i Kalabrije, koji već desetljećima stoji samo kao plan na papiru, mogao brendirati kao vojni projekt, piše Politico. Time bi trošak za njega, barem dijelom, mogao ući u izračun obrambenih ulaganja.
Građevina o kojoj su sanjali i stari Rimljani, i Benito Mussolini, i Silvio Berlusconi, a sada i Giorgia Meloni, trebala bi biti najduži viseći most na svijetu, s glavnim rasponom od 3,3 kilometra. Prema vladinom dokumentu iz travnja, on ne bi služio samo civilima, već bi omogućio brži prijevoz trupa i vojne opreme iz sjeverne Europe prema Sredozemlju, što je u skladu s NATO-ovim planovima vojne mobilnosti. Iako Mesinski tjesnac trenutačno nije dio službenog NATO-ova vojno-logističkog koridora, Rim traži njegovo uvrštavanje u europske obrambene planove.
vezane vijesti
Birokratski trik ili...?
Ozbiljan argument za ovu vojno-infrastrukturnu akrobaciju leži u propisima: od ukupnog NATO-ova ciljanog iznosa za potrošnju, 1,5 posto može se odnositi na 'širu stratešku otpornost' poput infrastrukture. Tako bi se, teoretski, most mogao uklopiti u taj okvir, čime bi talijanska vlada mogla preskočiti birokratske prepreke i lakše doći do financiranja – i domaćeg i europskog.
Ministri Antonio Tajani i Matteo Salvini, obojica potpredsjednici vlade, iz petnih žila uvjeravaju javnost da spomenuti most ima vojno-strateško značenje. Tajani ide i korak dalje – predlaže da se nazove po bivšem kontroverznom premijeru Berlusconiju.
Salvini, s druge strane, vidi most kao priliku za transformaciju svoje sjevernjačke Lige u uspješnu nacionalnu stranku jer bi u svom portfelju imala i veliki projekt na jugu.
Kritike ne jenjavaju: 'Ovo je cirkus'
Oporba, posebice ljevičarska stranka Pokret 5 zvjezdica, oštro kritizira i samu izgradnju mosta, a onda i pokušaj da se on prikaže kao vojni projekt. Europarlamentarac Giuseppe Antoci kaže da je sve to 'ruganje' - i građanima i NATO-u' - te da vlada 'pravi budalu od Italije u svijetu'.
Kritičari plana izgradnje 'vojnog' mosta također ističu da bi on spajao dvije siromašne regije koje ni same nemaju razvijenu infrastrukturu, ističući da Sicilija i Kalabrija nemaju ni osnovne ceste, a vlada gura megalomanski projekt.
Hoće li Washington i Bruxelles nasjesti?
Most nije izgrađen zbog troškova, rizika od potresa i tehničkih izazova, ali bi nova vojna klasifikacija mogla zaobići birokratske i pravne prepreke te ubrzati izvlačenje novca za njega.
Pitanje je, međutim, hoće li Bruxelles i Washington ozbiljno shvatiti logiku talijanske vlade. Američki dužnosnici su se tijekom NATO-va samita u Haagu, prema pisanju Politica, samo nasmijali na pitanje o mostu u Mesinskom tjesnacu. A nije jasno ni hoće li Bruxelles uopće prihvatiti ovakav pravac tumačenja obrambene potrošnje.
