SKRADINSKA TAJNA

Antina nježna Dalmacija: 'Najlakše je saditi globalne sorte; to nije bila moja opcija'

  • Autor: Josip Antić
  • Zadnja izmjena 19.03.2017 12:14
  • Objavljeno 19.03.2017 u 12:14
O 25.000 trsova loze trenutačno se brinu tri naraštaja: dida Jure, otac Marinko te Ante i njegova braća

O 25.000 trsova loze trenutačno se brinu tri naraštaja: dida Jure, otac Marinko te Ante i njegova braća

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Sladić

Ante Sladić najmlađi je od loze plastovskih vinogradara te je odlučan promicanjem autohtonih i zapostavljenih sorti promijeniti dosadašnja uska shvaćanja o dalmatinskim vinima. Od 2013. zasadili smo 1000 loza crljenka ili tribigrada, sorte koja je u Hrvatskoj skoro izumrla', priča Sladić, započinjući uvod u, kako kaže, 'nježnu Dalmaciju' opisom mikrolokacije smještene na rubu Nacionalnog parka Krka.

Gdje je Skradin, ne treba posebno objašnjavati, ali za Plastovo, u kojem danas živi dvjestotinjak stanovnika, i u vrijeme GPS-a potreban je dodatan naputak. Krenete li iz Zadra ili Šibenika, s Dalmatine se valja isključiti na izlazu Skradin. Potom se nakon sela Pamučari skrene desno i vozite do znaka Sladići. Krenete li iz Skradina, vozi se kojih pet kilometara starom cestom kroz selo Dubravice i dalje prema Rupama. Da ste na pravom mjestu, vidite čim se približite brdu Debeljak, oko kojega se slažu čokoti, po procjeni stručnjaka među najboljim vinogradarskim položajima u Hrvatskoj. Ovdje živi obitelj Sladić koja već u tri naraštaja ustrajno i uporno promiče i oplemenjuje zaboravljene sorte dalmatinskih vina.

‘Ovo je od davnina vinski kraj, a ja ga vidim u budućnosti i kao područje u kojem se ruše stereotipi o tome da su dalmatinska vina samo mali plavac, babić ili pošip. Ovo je ulaz u sasvim drugačiju, rekao bih nježniju, ali po kvaliteti ništa manje vrijednu vinsku Dalmaciju’, kaže Ante Sladić.

  • +9
  • +6

Vinarija Sladić

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Željko Krnčević

O 25.000 trsova loze trenutačno se brinu tri naraštaja: dida Jure, otac Marinko te Ante i njegova braća. Ante ima 29 godina i završeni je agronom i frontmen obiteljskog OPG-a. Kaže kako je kao srednjoškolac, radeći u vinogradu i podrumu, shvatio da, želi li uistinu ostati na ruti predaka, osim što mora biti dobar vinogradar i vinar, mora biti - edukator.

'Najlakše je saditi ono što bi se moglo nazvati globalnim sortama, poput merlota, cabernet sauvignona, shiraza… ali to nije bila moja opcija. Želimo promicati naše autohtone sorte: od bijelih debita i maraštine do crnih plavine i lasine. Od 2013. zasadili smo i 1000 loza crljenka ili tribigrada, sorte koja je u Hrvatskoj skoro izumrla', priča Ante, započinjući uvod u, kako kaže, 'nježnu Dalmaciju' opisom mikrolokacije smještene na rubu Nacionalnog parka Krka.

Vinogradi su na 250 nadmorske visine, na koju djeluje posebna klimatska kombinacija što je stvara dodir mora i rijeke Krke. To znači da loza sazrijeva u izobilju sunca, ali je izložena svježim noćima. Pozicije Sladićevih vinograda su raznolike, neke su na crvenoj, neke na smeđoj, neke na bijeloj zemlji, ostale na području s više stijenja.

'Sve su to elementi koji kod iste sorte potenciraju i oblikuju osebujne različitosti i potiču nas da razvijamo različite stilove', kaže Ante, dodajući kako je ono što ta vina razlikuje od uobičajenih predodžbi vezanih uz dalmatinska vina - svježina i aromatičnost. Debit i maraština već su poznati širom krugu, posebice Oya Noya, debit napravljen na način na koji je pripravljan prije 40-50 godina, a nazvan po kultnoj pjesmi Tome Bebića. Ante je posebno ponosan na lasinu, autohtonu i rijetku sortu karakterističnu za uski radijus od 50 kilometara.

'Riječ je o sorti autohtonog crnog grožđa koja je, osim u okolici Skradina, zastupljena još samo u području Drniša, Knina i Ravnih kotara. Često nema ni isto ime - zovu je lasin, vlasina, kutlarica, krapljenica, slast, pažanin, ruža, šljiva... Zahtijeva dosta pažnje, osobito zato što ima dosta lisne mase i kasnije dozrijeva. Prije je bila korištena za miješanja s drugim sortama u kupažama. Mi je miješamo s plavinom i u varijanti rosea. Istodobno je zbog sposobnosti da nakupi velike količine šećera bila osnova za pripremanje prirodnog desertnog vina prošeka. No ono što nas posebno zanima i u čemu imamo uspjeha to je da pokažemo da lasina kao sorta daje velike mogućnosti za vino visoke kakvoće. To je vino koje bi se najlakše moglo usporediti s crnim pinotom, na koji po bljedunjavoj boji i podsjeća. Ima finu notu začinskih biljaka, a riječ je o selekciji koja je odležala 14 mjeseci u hrastovim bačvama. To je manje agresivno, ali izrazito pitko vino', objašnjava Ante, ističući kako lasini idu u prilog i trendovi na tržištu koji nakon tradicionalno jakih dalmatinskih vina sad više preferiraju ona laganija.

'Stranim gostima, naročito onima koji tijekom ljeta otkrivaju skradinsko područje, to ne treba posebno objašnjavati. Oni se s lasinom od prve razumiju. Pomalo je to čudno, ali najviše edukacijskih satova potrošim na domaće goste', kaže Ante.

tportal

Izvor: Licencirane fotografije / Autor: Željko Krnčević

Sladići lasinu, ali i druge sorte, uspješno prodaju u Njemačkoj, Belgiji, Danskoj, Švedskoj, SAD-u. U Hrvatskoj ih se može naći u restoranima i vinotekama.

'Kad proizvedete 25.000 butelja godišnje, nije vam cilj da se prodajete po supermarketima, nego da unapređujete kvalitetu. Po količinama ne možemo konkurirati vinima iz Europe, s juga Afrike te iz Amerike, ali imamo odlična vina s pričom i moramo ih predstaviti i ponuditi. Zato smo sudjelovali na natječaju i dobili 50.000 eura poticaja, što smo uložili u opremu i podrum, tako da se sada možemo posvetiti planovima. Kad je lasina posrijedi, onda je to ulaganje u klonsku selekciju te sorte. To je postupak kojim se iz populacije sorte izdvajaju trsovi (potencijalni klonovi) kod kojih se uočavaju pozitivne promjene nekog od gospodarski važnih svojstava. To bi bio korak dalje u promociji naših autohtonih sorti. Uvjeren sam da se osim vina od njih mogu raditi ne samo prošek, nego i pjenušac', objašnjava Ante.

U toj priči osobito ga veseli činjenica da se pojedinci koji se često sami i bez potpore upuste u potragu za zaboravljenim sortama sada udružuju i skreću pozornost na sebe.

‘Dobar primjer za to je konferencija Tribigrad koja slijedi u Splitu, a na kojoj će sudjelovati najveći svjetski znalci i proizvođači te sorte u svijetu. Ono što me posebno fascinira kod te priče to je da je ta naša autohtona sorta kod nas bila zaboravljena i zapuštena, sve dok znanstvenici nisu otkrili da je ona majka glasovitog američkog zinfandela i talijanskog primitiva. Što nam to govori? Da naše sorte ne zaostaju za drugima, da su vrijedne i da će sigurno polučiti uspjeh ako im pristupimo s pažnjom i znanjem. Zasadio sam tribigrad u malim količinama upravo zbog toga. Naravno, ne mislim da moju lasinu, kad je u pitanju popularnost, čeka njegova priča, ali sam siguran da može biti važna u stvaranju posebne, raznolike i uspješne hrvatske vinske priče. Ne zaboravimo, u Hrvatskoj ima 130 autohtonih sorti. Kad bismo iskoristili dio tog bogatstva, postali bismo uistinu posebnom enogastronomskom destinacijom u svijetu', kaže Ante.

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi