Euforija na ulicama Izraela obilježila je ponedjeljak nakon što su iz Gaze pušteni preživjeli taoci, oni koje je već dvije godine Hamas držao u svojim rukama. Jednako veselje moglo se vidjeti na snimkama kada su u Gazu stigli autobusi s palestinskim zarobljenicima, od kojih su neki godinama boravili u izraelskim zatvorima.

No koliko god je nakon pune dvije godine krvoprolića u Pojasu Gaze došlo do kakvog-takvog primirja i razmjene zarobljenika, još je mnogo neodgovorenih pitanja: koliko će se mir zadržati, tko će upravljati Gazom, tko će obnavljati Gazu, što je sa Zapadnom obalom, hoće li se Izrael doista povući iz Gaze i je li Hamas doista spreman odustati od vlasti u Gazi.

'Bibi, pobijedio si', ustvrdio je u govoru u Knessetu američki predsjednik Donald Trump, no pravo je pitanje u čemu je pobijedio.

'Ovo nije baš neki povijesni dogovor. Nažalost, ovo je daleko od nekog cjelovitog rješenja. Iz svega što sada vidimo i s izraelske i s palestinske strane, ne vidimo baš jasnu spremnost obiju strana na značajnije kompromise što bi dovoljno doveli do trajnog mira i rješenja za dvije države koje se međusobno priznaju i koje se međusobno ne pokušavaju eliminirati', kaže nam tportalov komentator i politički analitičar Višeslav Raos.

Nema garancija za trajni mir

Iako neki govore da bi Trump za ovaj dogovor trebao dobiti Nobelovu nagradu za mir, zasad je, realno, dogovorena samo razmjena zarobljenika, do kakvih je i ranije dolazilo između Izraela i Palestine, odnosno Izraela i Hamasa.

'Nemamo nikakve garancije da će se to dogovoreno primirje održati. Već za pola godine nove će rakete iz područja Gaze ići prema izraelskim gradovima, pa će ovi opet odgovarati i tako u krug. Možda još jedna stvar zbog koje Izrael može biti zadovoljan to je da je ovime spriječeno širenje onih Abrahamskih sporazuma, no to je samo odgođeno, pa je i to upitna pobjeda', kaže Raos.

Ono što još uvijek nije dogovoreno su barem dvije trećine Trumpova plana, a on predviđa da se Izrael povuče gotovo u potpunosti iz Gaze, ali i da Hamas položi oružje i ne sudjeluje u vlasti. Prema nekim izvorima, Hamas je spreman ne sudjelovati u vlasti, ali ne i u potpunosti se razoružati.

'Hamas je spreman igrati na različitim frontovima. Dakle oni su spremni i nekako pokušavaju biti dio mirovnog procesa. Htjet će biti i dio neke prijelazne vlade, iako, kako smo čuli od Palestinske samouprave, to bi trebala biti neka prijelazna tehnokratska uprava, odnosno neki lokalni menadžeri koji bi trebali upravljati i fizičkom obnovom, ali i obnovom svakodnevnog života. Također, problem je to što, iako uvijek se govori da Hamas vlada Pojasom Gaze, vidimo da su sada počeli neki sukobi između nekih drugih naoružanih formacija i samog Hamasa. I Hamas cijelo vrijeme govori da zapravo nije spreman položiti oružje', poručuje Raos.

I jedni i drugi mogu biti zadovoljni

Podsjeća i da se ovdje radilo o velikom sukobu koji nije bio ograničen samo na Gazu, već da je Izrael ratovao i s jemenskim hutistima, a sukob se proširio i na Libanon i Hezbolah, bili su sukobi i unutar Sirije, kao i razmjena raketa između Izraela i Irana.

'To je bio baš ogroman sukob. I naravno, nije se vodio samo u Pojasu Gaze, nego i na Zapadnoj obali. Nakon dvije godine groznog rata, tolikog stradanja civila, tolikog uništavanja materijalne infrastrukture, Netanyahu može biti sretan jer je u prolongiranju ovog rata uspio izbjegavati sudske procese koji su se vodili protiv njega i njegovih suradnika, u kojima se radilo o ozbiljnim optužbama za visoku korupciju, ali uspijevao je izbjeći posljedice velike pravosudne reforme i ogromne prosvjede koji su bili u Izraelu zbog toga. Možemo reći i da je Netanyahu išao na ruku desnici i krajnjoj desnici u Izraelu i samoj svojoj vladi te je ovakvim pristupom možda trajno onemogućio ili na duže vrijeme zapravo otežao trajni mir', kaže Raos.

Hamas je pak, dodaje, uspio razbiti ideju nepobjedivosti izraelske vojske. 'Uz to, uspjeli su podići na dnevni red palestinsko pitanje jer puno veći broj zemalja priznaje Palestinu, što jača njenu poziciju u UN-u. Hamas je postavio situaciju da zapravo nisu pobijeđeni. Izraelci mogu biti zadovoljni što su u ovom procesu smanjili vojne kapacitete Hamasa i Hezbolaha, međutim Hamas ostaje tu gdje jest. Nije eliminiran i neće biti nužno zamijenjen PLO-om. Znam da zvuči paradoksalno, ali zapravo nakon toliko žrtava, nakon dvije godine, i jedni i drugi imaju razloga za zadovoljstvo i mogu to prezentirati ovim ljudima kao neku vrstu pobjede. Koliko god to apsurdno bilo, s obzirom da je pola Gaze u ruševinama, da dobar dio talaca nije živ, a bilo je značajnih stradanja i u samom Izraelu, pogotovo na sjeveru. Izrael može biti nešto više zadovoljan zato što je eliminirao jako puno tih zapovjednika Hamasa, ali mi znamo da je Hamas ukorijenjen u društvu i da se njega ne može samo fizički eliminirati, nego se treba stvoriti političko rješenje koje će onda takve ideje i takvu ideologiju učiniti manje atraktivnom među mladim ljudima', kazao je Raos.

Prijeti li Hamas 2.0?

Možemo li nakon ovoga očekivati pojavu nekog Hamasa 2.0, puno radikalnijeg?

'Pa postoji Palestinski islamski džihad, manja organizacija koja je s Hamasom izvela one napade 7. listopada 2023. godine. Oni su cijelo vrijeme tu i postoje. Hamas je najvidljiviji. Zašto? Zato što je povijesno nastao kao ogranak Muslimanskog bratstva, zato što ima i svoju civilnu komponentu; to je širok pokret u kojem je vojno krilo, Brigade Al Kasam, samo jedan aspekt. Zato su zanimljivi jer su rijedak fenomen: istovremeno su politička stranka, paravojna skupina i nekakav akter civilnog društva. Zato su oni toliko nepredvidljivi i teško ih je pobijediti', pojašnjava Raos.

Iako se u posljednje dvije godine svakodnevno moglo gledati i slike razorene Gaze, ono što je snimljeno dronovima tijekom vikenda nakon povlačenja izraelske vojske dodatno je šokiralo svijet. Sravnjene zgrade jasno su dale do znanja da će se Gaza godinama obnavljati, no na koji točno način, još nije dogovoreno, niti naznačeno u Trumpovu planu.

'Ne znamo tko će to platiti, koji aspekt će tu podnijeti teret, hoće li to biti sam Izrael? I naravno, Izraelci se boje da će opet kroz tu obnovu Gaze dio sredstava završiti u financiranju novih raketa Hamasa', kaže Raos.

Zapadna obala kao potencijalno novo žarište?

U Trumpovu planu ne spominje se ni Zapadna obala, na kojoj vlada Fatah, odnosno Palestinska samouprava.

'Ne spominje se. Kao da je to 'riješeno' i govori se načelno o nekakvoj viziji državnosti i budućnosti, ali to je dosta neopipljivo. Tamo se radi o utrci s vremenom jer i Izraelci i Palestinci misle da jedni druge mogu demografski poklopiti. Izraelska desnica misli da će, ako sagrade dovoljno naselja, jednostavno onemogućiti palestinsku državu i taj dio pripojiti Izraelu, jer će Židova biti više. Palestinci pak misle da će se, ako budu dovoljno radili kaos po Izraelu, bacali dovoljno bombi i raketa, dio izraelskih naseljenika odseliti. I drugo, ako uspiju prisiliti na povratak izbjegle Palestince, pogotovo one čiji su djedovi otišli od 1948. godine, da će onda ta sila ljudi koji će doći na Zapadnu obalu demografski pokriti Izraelce', kaže Raos.

Može li onda Zapadna obala postati neko novo žarište, pitamo našeg sugovornika.

'To se već vidjelo u nekim fazama ovog rata. I teza da nema Hamasa na Zapadnoj obali ne stoji. Naravno da ga ima, pogotovo u Hebronu. Nije nemoguće da tamo opet nešto bukne. Pogotovo jer su se ti malo žešći elementi među Palestincima možda okuražili kada su vidjeli da je taj 7. listopada prošao vojno dosta uspješno i da su inicijalno IDF uhvatili nespremne', zaključuje Raos.