U posljednjih pet godina novi lijekovi pokazali su da mogu umjereno usporiti napredovanje bolesti u ranoj fazi, dok sve više dokaza upućuje na to da bi se dio slučajeva demencije mogao odgoditi ili spriječiti smanjenjem čimbenika rizika, prenosi Science Alert.

Diljem svijeta danas se provode stotine kliničkih ispitivanja lijekova, novih dijagnostičkih metoda i intervencija povezanih sa životnim stilom. Izlječenje je još daleko, ali mogućnost da se do njega jednog dana dođe ‘čini se opipljivijom nego ikad’, navodi se u Svjetskom izvješću o Alzheimerovoj bolesti za 2026., koje su izradili Alzheimer's Disease International (ADI) i zdravstveni novinar Paul Gallagher.

Ranija dijagnoza može poboljšati ishode

‘Nakon desetljeća tijekom kojih se demencija uglavnom smatrala neizbježnom posljedicom starenja i neurodegeneracije, uz malo terapijskih mogućnosti osim ublažavanja simptoma, istraživanja su ušla u razdoblje dosad nezabilježene aktivnosti’, stoji u izvješću.

Alzheimerova bolest, dodaju autori, više se ne opisuje univerzalno kao neizlječiva. Ranija dijagnoza, bolje razumijevanje biologije bolesti i širi raspon intervencija mogli bi zajedno poboljšati ishode za pacijente.

Od neizbježnosti prema mogućnosti

Ovogodišnje izvješće, naslovljeno ‘Nova era kliničkih ispitivanja demencije’, sadašnji trenutak uspoređuje s onkologijom 1990-ih. Tada prve terapije protiv raka nisu bile savršene, ali su otvorile put kombiniranom liječenju, preciznoj medicini i ranijim intervencijama.

‘Zasad nema jednog otkrića koje bi se moglo usporediti s otkrićem penicilina ili pojavom statina’, navodi se u izvješću. ‘Umjesto toga događa se nešto tiše... Pomak od liječenja prema prevenciji, od molekule prema životnom stilu, od neizbježnosti prema mogućnosti.’

Procjenjuje se da bi do 2050. s demencijom moglo živjeti 139 milijuna ljudi. Čak i relativno malo odgađanje pojave kognitivnog propadanja stoga bi moglo značiti milijune slučajeva manje.

Nova istraživanja pokazuju da bi se čak 45 posto slučajeva demencije potencijalno moglo spriječiti ili odgoditi djelovanjem na 14 promjenjivih čimbenika rizika tijekom života. Među njima su visoki krvni tlak, depresija, tjelesna neaktivnost, pušenje, dijabetes, prekomjerna konzumacija alkohola i povišeni kolesterol.

Prvi lijekovi koji mijenjaju tijek bolesti

Veliki pomak dogodio se i u razvoju lijekova. Između 2000. i 2020. više od 99 posto eksperimentalnih lijekova za demenciju palo je na kliničkim ispitivanjima.

Dolazak donanemaba i lekanemaba zato je označio važnu prekretnicu. Riječ je o prvim potpuno odobrenim lijekovima za koje je pokazano da mogu umjereno usporiti napredovanje rane Alzheimerove bolesti, umjesto da samo ublažavaju simptome.

‘To je bio golem trenutak jer je pokazao da je moguće promijeniti tijek bolesti’, rekla je Cath Mummery, direktorica britanske Dementia Trials Network. ‘To je temelj. Prva cigla, a na njoj još mnogo toga treba izgraditi.’

Ipak, među znanstvenicima nema potpunog suglasja o tome donose li donanemab i lekanemab klinički značajnu korist. Lijekovi nemaju jednak učinak kod svih pacijenata niti u svim dijelovima mozga.

Sve više potencijalnih lijekova

Unatoč tome, njihovo odobrenje promijenilo je očekivanja o tome što bi istraživanje demencije moglo postići. U posljednjem desetljeću broj potencijalnih lijekova koji se istražuju porastao je oko 40 posto. Trenutačno se ispituje 158 mogućih terapija u 192 klinička ispitivanja diljem svijeta, a samo ove godine očekuju se rezultati osam ispitivanja treće faze.

Više od trećine lijekova za demenciju koji su trenutačno u razvoju izvorno je razvijeno za druge bolesti.

Pacijenti često ni ne znaju za mogućnosti liječenja

Jedna od najvećih prepreka ostaje rana dijagnoza. Neuroradiologinja Emer MacSweeney upozorava da se pacijente koji su vjerojatno u ranoj fazi Alzheimerove bolesti često previdi upravo u trenutku kada bi liječenje moglo imati najveći učinak.

‘Najveća pogreška koja se trenutačno događa jest to što se ljude koji su očito i vrlo vjerojatno u ranoj fazi Alzheimerove bolesti ignorira i potpuno ih se propusti... a vremenski okvir za liječenje vrlo je malen’, rekla je.

Pacijenti, dodaje, često ne dobivaju dovoljno informacija o kliničkim ispitivanjima ni pristupu novim lijekovima.

‘Ovo je pandemija. Potrebna nam je promjena načina razmišljanja u medicinskoj struci kako bi više ljudi dobilo informacije o kliničkim ispitivanjima i podršku za sudjelovanje u njima. Trebamo djelovanje, a ne retoriku’, naglasila je MacSweeney.

Krvni testovi mogu otkriti biomarkere demencije

Novi lijekovi koji mogu usporiti propadanje pamćenja i kognitivnih sposobnosti malo znače ako ne dođu do pacijenata kojima su potrebni. U Ujedinjenom Kraljevstvu, primjerice, samo oko dva posto osoba kojima je dijagnosticirana Alzheimerova bolest ima pristup dijagnostičkom testu koji se smatra zlatnim standardom.

Jedno od mogućih rješenja mogli bi biti krvni testovi koji otkrivaju biomarkere demencije. Prvi rezultati obećavaju, ali takve testove tek treba provjeriti na široj populaciji kako bi se utvrdilo koliko pouzdano mogu prepoznati osobe s ranim znakovima kognitivnog propadanja.

‘Revolucionarni lijek malo znači ako većina ljudi koji žive s demencijom uopće nije identificirana’, upozorava ADI.

Autori izvješća zaključuju da postoje stvarni razlozi za optimizam, ali znanstveni napredak sada mora pratiti i napredak u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

‘Izazov za sljedeće desetljeće jest osigurati da sudjelovanje u istraživanjima demencije više ne ovisi o upornosti ili sreći, nego da postane stvarna mogućnost za svakoga tko je želi razmotriti.’