Zaboravljen termin, poteškoće u pronalaženju prave riječi ili trenutak dezorijentacije lako je pripisati godinama. No kada takve situacije postanu učestale i počnu remetiti svakodnevni život, mogu biti znak nečega ozbiljnijeg.

Uoči rujna, mjeseca posvećenog podizanju svijesti o Alzheimerovoj bolesti, stručnjaci upozoravaju na simptome koje ne treba zanemarivati te objašnjavaju zašto se bolest ne manifestira jednako kod svih ljudi. Alzheimerova bolest uglavnom pogađa starije osobe, ali može se razviti i prije 65. godine, kada se govori o Alzheimerovoj bolesti s ranim početkom. Smatra se da je povezana s nakupljanjem određenih proteina u mozgu, što ometa prijenos signala između moždanih stanica. S vremenom dolazi do oštećenja sve većeg broja stanica pa simptomi postupno postaju izraženiji.

Iako se pojmovi demencija i Alzheimerova bolest često koriste kao sinonimi, nije riječ o istoj stvari. 'Demencija je krovni pojam za skupinu bolesti kojima je zajedničko progresivno narušavanje kognitivnih sposobnosti', objašnjava profesor Arshad Rather, specijalist gerijatrije. 'Demenciju mogu uzrokovati različite bolesti, a Alzheimerova bolest daleko je najčešći uzrok.'

Simptomi koje ne treba pripisivati godinama

Stručnjaci posebno naglašavaju da demencija nije normalan dio starenja. Dob jest jedan od najvažnijih čimbenika rizika, no to ne znači da će svaka starija osoba razviti demenciju. Jedan od najprepoznatljivijih ranih znakova Alzheimerove bolesti problemi su s pamćenjem, osobito kratkoročnim. Osoba može zaboravljati nedavne razgovore, dogovorene obaveze ili informacije koje je upravo čula. No bolest se ne zaustavlja na pamćenju.

'Može izazvati zbunjenost, dezorijentiranost, gubljenje na poznatim mjestima te poteškoće s planiranjem i donošenjem odluka. Može utjecati i na samopouzdanje te pojačati osjećaj tjeskobe', objašnjava Hannah Gardner iz organizacije Dementia UK.

Kako kaže, tipičan simptom jesu problemi s kratkoročnim pamćenjem, ali posljedice bolesti daleko su šire. 'Ljudi često misle da je riječ samo o problemu s pamćenjem, no Alzheimerova bolest može utjecati na svaki dio života. Osoba može imati teškoće s planiranjem, plaćanjem računa, pamćenjem PIN-a ili dogovorenih termina. To nije jednostavno posljedica starenja, nego bolest mozga', ističe Gardner.

Kako bolest napreduje, mogu se javiti sve izraženija zbunjenost i dezorijentiranost, poteškoće s govorom i jezikom, halucinacije i deluzije, problemi s kretanjem te inkontinencija.

Pogađa li Alzheimer drugačije žene i muškarce?

Žene češće obolijevaju od Alzheimerove bolesti, dok je kod muškaraca nešto češća vaskularna demencija, drugi najčešći oblik demencije. Gardner napominje da dio razlike može biti povezan s činjenicom da žene u prosjeku žive dulje, a dob je jedan od glavnih čimbenika rizika za razvoj demencije.

Na rizik mogu utjecati i društvena izolacija, depresija i usamljenost. Žene također češće preuzimaju ulogu njegovateljica članova obitelji, što može donijeti dodatno psihičko i fizičko opterećenje. Ipak, stručnjaci upozoravaju da ne postoji jednostavna podjela simptoma na 'muške' i 'ženske'. 'Simptomi se više razlikuju ovisno o vrsti demencije nego o tome je li riječ o muškarcu ili ženi', kaže Rather. Gardner dodaje i da su žene možda sklonije ranije potražiti liječničku pomoć, što također može utjecati na broj postavljenih dijagnoza.

Liječenje može ublažiti simptome

Alzheimerova bolest zasad se ne može izliječiti, no određeni lijekovi mogu ublažiti simptome i kod nekih osoba usporiti njihovo pogoršavanje. Uz lijekove, važnu ulogu mogu imati kognitivne terapije, druženje, glazbene aktivnosti, razgovori o prošlim iskustvima i druge aktivnosti koje potiču mentalnu angažiranost.

'Lijekovi koje imamo mogu pomoći u očuvanju dijela pamćenja i ublažavanju određenih promjena u ponašanju, ali ne mogu preokrenuti bolest', kaže Rather. Terapija se, dodaje, uglavnom prilagođava vrsti demencije, zdravstvenom stanju i potrebama pojedinca, a ne spolu.

Druženje i razgovor imaju važnu ulogu

Podrška oboljelima ne završava lijekovima. Stručnjaci posebno ističu važnost društvenih kontakata, kvalitetnih razgovora i osjećaja pripadnosti. 'Druženje pomaže održavati mozak aktivnim, poboljšava raspoloženje i smanjuje osjećaj usamljenosti i izoliranosti. Redovite društvene interakcije mogu stimulirati pamćenje i jezik', ističe Rather.

Kako Alzheimerova bolest napreduje, može utjecati na govor, komunikaciju, ponašanje i sposobnost samostalnog obavljanja svakodnevnih aktivnosti. Upravo zato druženje s obitelji i prijateljima, kao i sudjelovanje u zajednici, može pomoći u očuvanju osjećaja samostalnosti, identiteta i samopouzdanja.

Gardner pritom naglašava da pomoć trebaju i članovi obitelji te osobe koje skrbe o oboljelima. Najvažnije je, kaže, ne svesti čovjeka na dijagnozu. 'Treba se informirati o bolesti i simptomima, ali istovremeno uvijek imati na umu da je to i dalje ista osoba. Dijagnoza ne briše njezinu povijest, osobnost ni potrebu za komunikacijom i bliskošću.'