Odluka slovenske vlade Janeza Janše da zaustavi izgradnju spomenika osamostaljenju Slovenije izazvala je oštre reakcije umjetnika, arhitekata i akademske zajednice. Iako vlada tvrdi da je pobjedničko rješenje tehnički nedovoljno razrađeno, njegovi autori upozoravaju na moguću političku pozadinu cijelog slučaja. Spor oko spomenika na ljubljanskom Trgu republike pritom je otvorio mnogo starije pitanje koje već desetljećima dijeli slovensku političku scenu: kome pripadaju zasluge za osamostaljenje države 1991. godine
Profesori, studenti i suradnici ljubljanske Akademije za likovnu umjetnost i dizajn (ALUO) uputili su slovenskoj vladi i Ministarstvu obrane prosvjedno pismo zbog odluke o zaustavljanju projekta spomenika slovenskom osamostaljenju.
Pismo su potpisale 83 osobe, a potpisivanje se nastavlja. Od vlade traže povlačenje odluke donesene 29. listopada, nastavak projekta prema pobjedničkom natječajnom rješenju te objavu stručnih i pravnih dokumenata na temelju kojih je projekt zaustavljen.
No iza naizgled stručnog prijepora o izgledu spomenika krije se mnogo šira priča o političkim podjelama u Sloveniji, odnosu sadašnje i prethodne vlade te različitim tumačenjima događaja iz 1991. godine.
Spomenik koji je trebao predstavljati sve građane
Priča počinje na Trgu republike u Ljubljani, jednom od simbolički najvažnijih mjesta u Sloveniji. Ondje je 26. lipnja 1991. svečano proglašena slovenska neovisnost, a danas se uz trg nalazi zgrada slovenskog parlamenta.
Ideja o postavljanju spomenika osamostaljenju pokrenuta je tijekom mandata vlade Roberta Goloba. U pripremi projekta sudjelovala je 23-člana komisija sastavljena od predstavnika državnih institucija, stručnjaka i veteranskih organizacija. Golobova vlada potvrdila je polazišta projekta u svibnju 2024., a Ministarstvo obrane u lipnju 2025. raspisalo je međunarodni javni i anonimni natječaj u suradnji sa slovenskom Komorom za arhitekturu i prostor.
Stručno povjerenstvo jednoglasno je odabralo prijedlog nazvan TR256, koji potpisuju kipar Alen Ožbolt te arhitekti Denis Hitrec, Tadej Urh, Tjaša Tahirović i Erika Sirotić. Pobjedničko rješenje predstavljeno je u ožujku ove godine.
Umjesto klasičnog spomenika s kipom povijesne osobe ili monumentalnom skulpturom, autori su osmislili drukčiji pristup. Predvidjeli su jarbol sa slovenskom zastavom te niz svjetlosnih elemenata ugrađenih u popločenje Trga republike. Svjetla bi, posebno vidljiva noću, simbolizirala mnoštvo ljudi i njihovo zajedničko sudjelovanje u stvaranju neovisne države.
Zamisao je bila da sam trg postane spomenik, a u središtu obilježavanja bude narod, a ne jedan politički vođa.
Janša se projektu usprotivio još dok je bio u oporbi
Upravo je takvo rješenje izazvalo političke prijepore. Janez Janša, tada predsjednik oporbenog SDS-a, javno se usprotivio pobjedničkom prijedlogu već 6. ožujka, neposredno nakon njegova predstavljanja.
Na društvenoj mreži X napisao je: 'Točno. To nećemo dopustiti.'
Nekoliko mjeseci poslije, nakon promjene vlasti, Janša je ponovno postao slovenski premijer. Njegova je vlada 29. listopada poništila ranije odluke Golobove vlade o projektu i Ministarstvu obrane naložila pripremu novih sadržajnih i programskih polazišta za spomenik.
Za autore pobjedničkog rješenja upravo je ta kronologija jedan od razloga za sumnju u službeno obrazloženje. Naime, Janša se projektu protivio mnogo prije nego što je njegova vlada utvrdila tehničke nedostatke na koje se sada poziva.
Autori smatraju da je zbog toga potrebno javno objaviti dokumentaciju i utvrditi jesu li razlozi za zaustavljanje projekta doista stručne prirode.
Zašto je 1991. i danas politički osjetljiva tema?
Sukob se ne može potpuno razumjeti bez odnosa slovenskih političkih stranaka prema osamostaljenju. Slovenija je neovisnost proglasila u lipnju 1991., nakon plebiscita održanog u prosincu 1990. godine. Osamostaljenje je bilo rezultat djelovanja različitih političkih skupina, državnih institucija, Teritorijalne obrane i velikog dijela građana koji su podržali stvaranje samostalne države.
No pitanje političkih zasluga za taj povijesni događaj ostalo je predmet prijepora.
Janša je tijekom osamostaljenja bio slovenski ministar obrane i jedna od ključnih osoba u organizaciji obrane tijekom Desetodnevnog rata.
Istodobno je važnu ulogu imao tadašnji predsjednik slovenskog Predsjedništva Milan Kučan, političar koji je dolazio iz drukčijeg političkog kruga. Među najvažnijim osobama procesa osamostaljenja bio je i Jože Pučnik, jedan od vodećih ljudi demokratske oporbe koja je pobijedila na izborima 1990. godine.
Upravo se oko političkog nasljeđa tih aktera desetljećima vode rasprave. Janšin SDS posebno ističe ulogu demokratskog pokreta Demos, Pučnika i obrambenih struktura koje su se suprotstavile Jugoslavenskoj narodnoj armiji.
S druge strane, politički suparnici SDS-a češće naglašavaju širi društveni i politički konsenzus koji je omogućio osamostaljenje, uključujući doprinos tadašnjih državnih institucija i različitih političkih opcija.
Zbog toga pitanje kakav bi spomenik trebao stajati na Trgu republike nije samo pitanje umjetničkog ukusa. Riječ je i o tome kakvu će službenu priču o nastanku države spomenik predstavljati budućim generacijama.
Spor počinje i s Milanom Kučanom
Dodatnu političku dimenziju cijeloj priči daje činjenica da je među zagovornicima postavljanja spomenika osamostaljenju bio i Milan Kučan, prvi predsjednik neovisne Slovenije.
Janša i Kučan već su desetljećima politički suparnici, a njihove razlike u tumačenju slovenske povijesti, osobito razdoblja osamostaljenja, često su tema javnih rasprava. U takvom kontekstu ni pitanje spomenika nije ostalo izvan političkih podjela.
Slovenski tjednik Mladina objavio je da je Janša na ovogodišnjoj proslavi Dana državnosti iznio i vlastitu zamisao o sadržaju budućeg spomenika. Prema tom izvještaju, smatrao je da bi obilježje trebalo sadržavati riječi iz Temeljne ustavne povelje o samostalnosti i neovisnosti Republike Slovenije, ali i poznatu izjavu Jože Pučnika nakon plebiscita: 'Jugoslavije više nema.'
Vlada tvrdi da su problem svjetla na trgu
Unatoč političkoj pozadini, Ministarstvo obrane inzistira na tome da su razlozi za zaustavljanje projekta tehnički. Prema službenom objašnjenju, pobjedničko rješenje nije dovoljno razrađeno u dijelu koji se odnosi na izvedbu svjetlosnih elemenata ugrađenih u tlo trga.
Klemen Karlin iz slovenskog Ministarstva obrane objasnio je da bi za realizaciju projekta tek trebalo razvijati odgovarajuća tehnička rješenja i prototipove. Ministarstvo smatra da je takva pitanja trebalo kvalitetnije razmotriti već prilikom izrade natječajnog prijedloga.
No autori odbacuju takvo obrazloženje. Ističu da arhitektonski i umjetnički natječaji služe odabiru najboljeg idejnog rješenja, dok se precizna tehnička dokumentacija u pravilu izrađuje u kasnijim fazama projektiranja.
Tvrde i da im izrada izvedbene dokumentacije nikada nije bila naručena. Posebno upozoravaju da su nakon promjene vlasti iz Ministarstva dobili zahtjeve za izmjene koje, prema njihovoj ocjeni, nisu bile tehničke prirode, nego bi značile stvaranje sasvim drukčijeg spomenika. Takve su promjene odbili prihvatiti, smatrajući da bi se time zanemario rezultat javnog natječaja.
'Osamostaljenje ne pripada nijednoj političkoj strani'
Autori su početkom studenoga poručili da je vladina odluka stručno neutemeljena te da se njome otvaraju pitanja poštovanja propisa o javnoj nabavi i demokratskih postupaka odlučivanja. Posebno su naglasili da se povijesno nasljeđe osamostaljenja ne bi smjelo pretvoriti u predmet stranačkog nadmetanja.
'Osamostaljenje ne pripada pojedincima niti bilo kojoj političkoj strani. Zato ni odluka o najprimjerenijem oblikovanju spomenika ne smije biti prepuštena subjektivnoj političkoj procjeni', poručili su.
Kipar Alen Ožbolt otišao je i korak dalje. U ironičnom komentaru na odluku vlade predložio je da se Trg republike preimenuje u Trg Janeza Janše te da se na njemu podigne golemi spomenik aktualnom premijeru. Time je želio upozoriti na ono što smatra pokušajem političkog prisvajanja zasluga za stvaranje slovenske države.
S druge strane, zastupnik Janšina SDS-a Žan Mahnič kritizirao je odabrano rješenje, iznoseći tvrdnje da bi se njegovom realizacijom javni novac usmjeravao umjetnicima bliskima ljevici.
U prosvjed se uključila akademska zajednica
Najnoviji razvoj događaja pokazuje da nezadovoljstvo više nije ograničeno samo na autore projekta. Profesori, studenti i suradnici ljubljanske Akademije za likovnu umjetnost i dizajn uputili su vladi i Ministarstvu obrane prosvjedno pismo u kojem traže povlačenje odluke o zaustavljanju spomenika.
Zahtijevaju i da vlast objasni tko je utvrdio tehničke nedostatke, na temelju kojih dokumenata i zbog čega se eventualni problemi ne mogu riješiti tijekom daljnjeg projektiranja.
'Politička vlast mora svaku odluku koja zadire u rezultat pravilno provedenog javnog natječaja stručno i pravno obrazložiti. To načelo vrijedi za svaki javni natječaj, bez obzira na to tko na njemu pobijedi', istaknuli su potpisnici.
Najavili su i da će na temelju slovenskog zakona o pristupu informacijama javnog karaktera zatražiti materijale sa sjednice vlade na kojoj je odlučeno o zaustavljanju projekta. Traže i dokumentaciju sastanka predstavnika Ministarstva obrane s autorima, održanog 11. kolovoza.
Protiv zaustavljanja projekta ranije su se izjasnili i članovi stručnog ocjenjivačkog povjerenstva koje je izabralo pobjedničko rješenje.