Sjeverna Koreja
Čak i da je Staljin pisao bajke, ne bi se domislio užasu u kojem živi presretan narod Sjeverne Koreje koji veselo klikće Dragom Vođi dok se malaksao ne sastavi na pod od gladi. Kim Jong Ilova zemljica nepogrešivo je posljednja na svim listama političkih i civilnih nesloboda, čemu najbolje svjedoči činjenica da je trenutačno 250.000 ljudi zatočeno po logorima za reedukaciju. Ovih dana čitamo kako se Sjevernoj Koreji sprema još jedna rekordna glad, kao da nije dovoljno to što je već sada svaka treća trudnica pothranjena i svako četvrto djete kljasto. Nije bitno, glavno da nuklearni program ne posustaje. Primjera radi, sedmogodišnje dijete Južne Koreje ima 20 centimetara i 9 kila više od vršnjaka iz sjevernog dijela.

Sudan
Nominalno federalna demokratska republika, Sudan već 22 godne krvari u čvrstom klinču diktatora Omara al-Bashira i njegove arapske milicije poznatije kao janjaweed. U Darfuru su između 2003. i 2005. pobili najmanje 180.000 civila u ratu koji je izazvan privilegiranim tretmanom sudanskih muslimana. Premda ga goni Međunarodni sud pravde za ratne zločine, al-Bashir ga za sada uspješno eskivira glumeći mirotvorca. Potpisano primirje bilo je praktički biološki i fizikalno uvjetovano. Naime, više nije bilo sela za spaliti ni čovjeka za pobiti. I dok se država neminovno raspada na sjeverni i južni Sudan, megalomanski lunatik na njenom čelu ne prestaje s kriminalnim aktivnostima protiv svojih državljana, poput trgovine ženskim robljem.

Burma
Zemlja pod čizmom vojne hunte i generala Than Shwea započela je svoj put prema demokraciji neobično optimistično. Baš kao i u slučaju današnjeg Egipta, nakon masovnih pro-demokratskih prosvjeda vojska privremeno preuzima državni aparat i organizira 1990. prve izbore unazad 30 godina. Uvjerljivo pobjeđuje Nacionalna liga za demokraciju, stranka kojoj pripada Aung San Suu Kyi, no ekipa u uniformama ne priznaje rezulate, poništava glasovanje i ukopava se na čelu države. Aung San Suu Kyi završava u kućnom pritvoru odakle je puštena prošle godine. Na izborima 9. studenog prošle godine stranka simpatizera vojne hunte odnosi 80 posto izbornih glasova.

Zimbabwe
Robert Mugabe već 31 godinu trese Zimbabweom i čini se da će zemlja kad tad završiti u paleozoiku. Možda u 22. stoljeću otkriju kotač, a u 23. vatru. Što drugo misliti kada znamo da je prosječna životna dob od 1988. do danas pala sa 62 na 38 godina, da imaju najveću inflaciju na svijetu, da je 80 posto ljudi nezaposleno i da je njih 20 posto zaraženo virusom HIV-a. U 2005. Mugabe je ostavio 700.000 ljudi bez kuća i biznisa u akciji 'čišćenje prljavštine'. Navodno je bilo potrebno totalno razvlastiti ljude u ime obnavljanja reda i zdravog razuma. Premda je na izborima 2008. gubio već u prvom krugu, proradilo je nasilje njegovih vojnih pristaša, ubijeno je najmanje 80 ljudi iz oponentskog tabora, stotine ih je nestalo, a nebrojena masa je protjerana iz svojih domova. Rezultat: pobjeda sa 85.5 posto glasova.

Gambija
Malu zemljicu na krajnjem zapadu afričkog kontinenta vjerojatno ne bi ni spominjali da njome ne vlada pitoreskni lik koji traži da ga se oslovljava s Njegova ekselencija šeik profesor Alhaji Dr. Yahya Abdul-Azziz Jemus Junkung Jammeh. Već mu i sam akronim ima više slova od većine imena, no to nije jedino čudo vezano uz narcističku ekselenciju u bijelom. Naime, čovjek koji je preuzeo zemlju vojnim pučem (bez žrtava) 1994. tvrdi da ima mistične moći koje će pretvoriti Gambiju u naftnu silu (makar nafte nema ni za pod šuplji zub), a uz to se i zavjetovao da će vladati 40 godina. Ima još. Jammeh, naime, tvrdi da je otkrio lijek za sidu.

Uzbekistan
Na vlasti od 1990. brutalni lupež Islam Karimov uspio je dosada potrpati u zatvor 6500 političkih neistomišljenika, a svakoga tko mu se idejno suprotstavi naziva islamskim teroristom. Bilo bi sve pet da sve ostaje na blesavoj retorici, no uzbekistanski režim je poznat po svojim sobama za mučenje u zatvorima, gdje se ne preže ni od kuhanja živih ljudi. Godine 2003. donio je zakon kojim sebi i svojoj obitelji garantira doživotni sudski imunitet, a 2005. je na oči svjetske javnosti izvršio masovno ubojstvo civila koji su se okupili na prosvjed u gradu Andijanu. Pobijeno je nekoliko stotina muškaraca, žena i djece.

Bjelorusija
Nekadašnji direktor državne farme, predsjednik Aleksandar Lukašenko, ni danas ne tretira svoju naciju dručkije nego kao skup pilića. Posljednji europski diktator, kojeg probrani bolesni umovi nazivaju i tatica, pobijedio je na sumnjivo odrađenim izborima prošle godine sa skoro 80 posto glasova. Pravi pakao je uslijedio dan poslije, kada su pozatvarani svi istaknuti ljudi iz opozicije. Zbog toga je Europska unija Lukašenku i 156-orici najbližih mu suradnika zabranila ulazak na svoj teritorij. Bjeloruski si je diktator 2004. referendumom izborio doživotno pravo na predsjednički reizbor. Notoran po hvaljenju Hitlerove izgradnje Njemačke i otvorenog antisemitizma, tip se u nekoliko navrata ispričavao da nije baš sve mislio kako je rekao.

Sirija
Čovjek sa 97-postotnom izbornom podrškom Bashar al-Assad sin je autokrata koji je drmao Sirijom trideset godina - od 1970. do smrti 2000. Zemlja, nominalno parlamentarna republika, u izvanredom je stanju od 1962. i praktički su suspendirana sva ustavna prava građana. Bashar pripada stranci Baath, no to je totalno irelevantno jer je skoncentrirao svoju moć na uzak krug suradnika i poluge sigurnosnog aparata. Došao je na vlast sa 34 godine, promjenom dotadašnjeg zakona o minimalnoj dobi predsjednika koja je iznosila 40, i premda se ispočetka činilo da je spreman na reforme, nakon puštanja nekih političkih zatvorenika 2000. tzv. 'damašćansko proljeće' trajalo je vrlo kratko. Sigurnosne službe zamrznule su rad civilnih intelektualnih, kulturnih i političkih udruga. Svijetom je posebno odjeknuo slučaj zatvaranja odvjetnika Muhannada Al-Hasanija koji je branio mnoge političke zatvorenike.

Saudijska Arabija
Zemlja u kojoj ne možete objekivno zaboraviti telefonski razgovor iz omanjeg razloga što se svi razgovori snimaju. Baš kao što su svi mobiteli s kamerama zabranjeni. Javnim službenicima ne dozvoljava se razgovor bilo sa domaćim, bilo sa stranim novinarima, a žene smiju hodati jedino u pratnji rođaka i s pokrivenim tijelom i licem. Kralj Abdullah vlada već 25 godina, a posljednjih šest i formalno. Prije toga je mijenjao polubrata Fahda koji je doživio moždani udar.

Iran
Predsjednik Mahmoud Ahmadinedžad je samo mali kotačič u teokratskom mehanizmu iranske republike kojim praktički vlada vrhovni vođa Ajatolah Ali Khamaneis, budući da isti bira ključne ljude u vojsci, civilnoj vlasti i pravosuđu. Ustav prakički nestaje pod bremenom šijitskog Islama i sve je podređeno religioznoj inspiraciji tog ključnog vjerskog autoriteta koji očito čita s usana samog Alaha. Opozicija na čelu sa Mir-Hossein Mousavijem pokušala je natuknuti nešto o neregularnim izborima u 2009. jer je 14 milijuna neupotrebljenih izbornih listića nestalo. Uzalud. Vrhovni vođa je postizborne oporbene demonstracije proglasio ilegalnima, što ukratko znači da se u Iranu i dalje smiču homoseksualci, 'širitelji pornografije', baš kao što se zatvaraju i muče novinari.