Naši davni preci iz vrste Homo erectus bili su među prvim homininima koji su pokazivali tjelesne prilagodbe životu na tlu, uključujući dulje noge i kraće ruke. Novo istraživanje međunarodnog tima znanstvenika pomiče procijenjeno vrijeme pojave te vrste oko 200.000 godina prije nego što smo mislili.

Najnovija se studija temelji na analizi fosila pronađenih u kamenolomu Drimolen Main Quarry, nedaleko od Johannesburga. To je nalazište u Južnoafričkoj Republici dio područja poznatog kao Kolijevka čovječanstva, jednog od najvažnijih mjesta za istraživanje ranih ljudskih predaka.

'Ovaj rad predstavlja novi fosil odrasle jedinke pripisan vrsti Homo erectus, DNH 127, koji dodatno potvrđuje da se ta vrsta prvi put pojavila na jugu Afrike prije dva milijuna godina', rekao je arheolog Jesse Martin sa Sveučilišta La Trobe u Australiji, piše Science Alert.

Novi fosil odrasle jedinke

Ova vremenska crta nije potpuno nova. Fragment lubanje označen kao DNH 134 već je prethodno datiran u isto razdoblje, no pripadao je malom djetetu, zbog čega je usporedba s odraslim jedinkama bila otežana.

Novi fosil DNH 127 pripada odrasloj jedinki i pruža dodatne dokaze za raniju pojavu vrste Homo erectus. Istraživači su u najnovijoj studiji analizirali ukupno 18 fosila te su određivali vrste prema fizičkim obilježjima kostiju dok su starost utvrđivali geološkim metodama, uključujući radioaktivno datiranje.

Na nalazištu Drimolen pronađeno je više od sto fosilnih fragmenata pa bi daljnja istraživanja mogla donijeti još podataka o evoluciji ranih hominina.

Dvije vrste dijele isto područje

Osim fosila Homo erectusa, istraživači su 14 nalaza povezali s vrstom Paranthropus robustus. Taj daleki ljudski srodnik imao je snažne čeljusti i velike zube, prilagođene žvakanju tvrde i žilave hrane.

Dvije su vrste u isto vrijeme evoluirale u različitim smjerovima. Kod vrste Homo erectus razvijali su se veći mozgovi i manji zubi dok su kod vrste Paranthropus robustus zubi postajali veći, a mišići za žvakanje snažniji. Promjene u snazi mišića mogu se prepoznati i prema obliku čeljusti.

Obje su vrste živjele u istom krajoliku, a njihovi fosili sačuvani su u špilji na nalazištu Drimolen. 'Iako znamo da je Homo erectus i evolucijska linija koja je vodila do nas na kraju bila uspješnija, vrsta Paranthropus robustus otkrivena na nalazištu Drimolen bila je više od deset puta brojnija od Homo erectusa prije dva milijuna godina', rekao je Martin. Unatoč tome, upravo je evolucijska linija Homo erectusa opstala dok je Paranthropus robustus s vremenom izumro.

Fosili otkrivaju evoluciju u malim koracima

Novi nalazi vrste Paranthropus robustus podupiru ideju da se ta vrsta mijenjala tijekom vremena. Fosili pronađeni na drugim lokacijama upućivali su na razvoj krupnijih jedinki sa snažnijim čeljustima, a novi materijal iz Drimolena otkrio je dodatne varijacije u građi čeljusti.

'Velik broj fosila s nalazišta Drimolen, od kojih su neki objavljeni u ovom radu, omogućuje dosad neviđen uvid u mikroevolucijske promjene koje su oblikovale naše pretke', rekao je Martin.

Fosilni zapisi već pokazuju da je ljudska evolucija bila složena: različite vrste živjele su istodobno na različitim područjima, umjesto da se pojavljuju strogo jedna nakon druge. Novo istraživanje pruža jasniju sliku dviju vrsta koje su dijelile područje Drimolena, no istraživači upozoravaju da su pronađeni ostaci uglavnom samo mali fragmenti i potrebna su dodatna istraživanja kako bi se potvrdila prisutnost obiju vrsta u tako ranom razdoblju. Nadaju se stoga da će daljnji nalazi pomoći razjasniti zašto je evolucijska linija vrste Paranthropus robustus izumrla dok je Homo erectus vjerojatno imao važnu ulogu u kasnijoj evoluciji modernih ljudi.

'U tom su razdoblju upravo naši preci iz vrste Homo erectus izgledali kao oni s najmanjim izgledima za opstanak', zaključio je Martin.

Istraživanje je objavljeno u časopisu Annals of Human Biology.