Istraživanja ispod jedne od najsvetijih kršćanskih građevina, bazilike Svetog groba u Jeruzalemu, otkrila su drevne grobnice uklesane u stijenu, vrt i tragove poljoprivrednih površina. Nalazi odgovaraju nekim opisima iz Novog zavjeta, ali ne predstavljaju konačan dokaz da je ondje pokopan Isus Krist
Talijanski arheolozi otkrili su ostatke drevnog grobnog krajolika ispod jeruzalemske bazilike Svetog groba, mjesta na koje kršćanska tradicija smješta Isusovo raspeće, ukop i uskrsnuće. Istraživanje vodi Francesca Romana Stasolla sa Sveučilišta La Sapienza u Rimu. Prema njezinu tumačenju, nalazi upućuju na to da se između Golgote, lokacije Isusova raspeća, i grobnice nekoć nalazilo obrađivano zemljište.
Bazilika Svetog groba nalazi se u kršćanskoj četvrti starog Jeruzalema i jedno je od najvažnijih svetišta kršćanstva. Dao ju je izgraditi rimski car Konstantin Veliki, a prva je crkva posvećena 335. godine. Tijekom povijesti više je puta bila oštećena, uništena i obnovljena, zbog čega njezin današnji izgled odražava različita razdoblja gradnje.
vezane vijesti
Ispod crkve pronađeni vrt, kamenolom i drevne grobnice
Opsežna obnova poda crkve planirana je 2022. godine, no radovi su prerasli u veliko arheološko iskopavanje. Istraživači su ispod poda otkrili napušteni kamenolom, poljoprivredne površine, vrt i grobnice uklesane u stijenu.
Posebnu pozornost privukao je vrt jer u Evanđelju po Ivanu on se spominje u blizini mjesta Isusova raspeća. Biblijski tekstovi također navode da se raspeće dogodilo izvan gradskih zidina, što se podudara s arheološkim tumačenjem nekadašnjeg prostora. Arheolozi su pronašli i tragove maslina i vinove loze, čiji se nastanak okvirno povezuje s razdobljem oko 33. godine, u koje se uobičajeno smješta Isusova smrt.
Grobnice uklesane u stijenu osobito su zanimljive jer evanđelja po Mateju, Marku i Luki opisuju Isusov grob kao grobnu komoru isklesanu u stijeni.
Zašto nalazi još nisu dokaz Isusova groba?
Unatoč podudaranjima s biblijskim opisima, arheolozi nisu pronašli nedvosmislen dokaz da je Isus doista pokopan na toj lokaciji i na nalazištu nema natpisa koji bi grob povezivao s njime. Također nije moguće utvrditi je li grobna komora prije ukopa bila nekorištena niti dokazati da je pripadala Josipu iz Arimateje, za kojeg evanđelja navode da je položio Isusa u svoj novi grob uklesan u stijeni.
Ni biljni ostaci zasad se ne mogu dovoljno precizno datirati kako bi se njihova starost pouzdano povezala s vremenom raspeća, zbog čega istraživanje ne rješava pitanje gdje je Isus stvarno pokopan, već pokazuje da se ispod crkve nalazi arheološki krajolik čije značajke odgovaraju dijelu opisa iz Novog zavjeta.
Crkva s dugom i složenom poviješću
Crkva Svetog groba stoljećima je bila predmet štovanja kršćana, ali su arheološka istraživanja i veći građevinski zahvati dugo bili ograničeni. Različite kršćanske zajednice dijele upravljanje tim svetištem, a neslaganja oko prava i utjecaja otežavala su promjene na građevini.
Nakon postizanja dogovora među uključenim zajednicama, 2016. godine započela je obnova, prva takve vrste u više od 200 godina. Upravo su ti radovi postupno otvorili prostor za nova arheološka istraživanja, a najnoviji nalazi pružaju bolji uvid u povijesni krajolik Jeruzalema u razdoblju povezanom s počecima kršćanstva, piše Euronews.
