Stručnjaci tvrde da su za to prvenstveno krive velike količine padalina, ali i ljudske aktivnosti.

Povećanje broja urušavanja nije zabilježeno samo u našoj zemlji. Sličan trend zabilježen je i u SAD-u. Prošli tjedan na Floridi se otvorila rupa široka šest metara koja je progutala dio kuće i odnijela jedan život. Četiri dana kasnije slična rupa pojavila se samo tri kilometra dalje. Jake tropske oluje potaknule su u 2012. čak 200-tinjak urušavanja na Floridi.

Što se to zbiva?

Stručnjaci kažu da su urušavanja uobičajena za krševita područja u kojima blago kisele podzemne vode otapaju stijene i tako stvaraju velike šupljine. Većina stijena u kršu je karbonatna, mada voda može nagrizati i naslage sadre i soli. Podzemne vode također odnose naslage sedimenata, a nestabilnost površinskog tla potiču i ljudske aktivnosti poput iskapanja, rudarenja, ispumpavanja voda i nafte ili gradnje.

Oko pola Hrvatske leži na kršu

Prof. dr. Dražen Perica iz Centra za istraživanje krša i priobalja na Sveučilištu u Zadru kaže da veliki dio naše zemlje leži na krševitom tlu.

'Između 47 i 53 posto Hrvatske je krško područje. Unatoč tome mi nemamo sustavno istraživanje krša kao što to primjerice imaju Amerikanci ili Slovenci', rekao je dr. Perica i dodao: 'Stoga imamo tek procjene prema kojima u Hrvatskoj postoji oko 9.000 ili 10.000 speleoloških pojava. Oko 10 posto od njih su tzv. kaverne, šupljine koje nisu spojene s površinom, a uglavnom se otkrivaju kopanjem tunela ili kada se uruše. No to nije neka konačna brojka.'

Ljudi kontinuirano, tisućljećima žive na ovom području. Kroz povijest ono se eksploatiralo, u njemu se rudarilo, kopalo, pekle su se cigle, vadio se boksit, koji je već prilično iscrpljen, a rupe koje su nastajale prirodno ili ljudskim aktivnostima često su se slabo ili uopće nisu sanirale.

'Znam neke lokacije na kojima su se nedavno aktivirali speleološki objekti. Ljudi su ih sami zatvorili, pokrili granama i zemljom jer su rupe nastale u njihovim vinogradima, a oni su morali nastaviti raditi. No nitko ne zna koliko će to trajati i kada će se otvori ponovno aktivirati. Takve stvari moramo očekivati, a trebali bi istraživati zone potencijalnih rizika, među ostalim i uz pomoć radara. U SAD-u se to sustavno radi. To je ondje stara pojava osobito na Floridi koja je krška', rekao je dr. Perica istaknuvši da je reljef dinamičan pa treba očekivati nastajanje i nestajanje špilja i ponikava.

Nama krš nije zanimljiv

'Kod nas nema ustanova koje se na razini države bave problematikom krša jer on nama nije gospodarski interesantan', objašnjava profesor Perica, pa nastavlja: 'Na Floridi postoji jedan od najjačih instituta koji istražuje propadanje urušnih ponikava. U Sloveniji pak imaju Institut za istraživanje krasa koji je također jedan od vodećih u svijetu.

Nakon tri godine suše ovo je bila sezona iznimno jake hidrološke aktivnosti. Uz prirodne procese kao što su korozija, sulfozija i erozija, važnu ulogu imaju i ljudske aktivnosti. Primjerice, u Tuzli se u solani u bušotine ubrizgava voda. Ona otapa sol koja se potom suši i eksploatira. No nakon toga dolazi do slijeganja tla. U Mostaru pak godinama gori podzemni požar u kojem nestaju naslage ugljena, a nitko ga ne gasi. U Uralu zbog rudarenja nastaju rupe promjera od 300 do 500 metara. Osim toga važno je također voditi računa o gospodarenju vodom – jesu li zahvati crpljenja prejaki ili nisu.

Konačno treba uvijek imati na umu da postoje dvije definicije krša: prva je da je pravilo da pravila nema, kako je rekao naš akademik Herak, a druga da treba očekivati neočekivano, kako je rekao Atkinson', upozorio je naš stručnjak za krš.

Hoće li klimatske promjene pogoršati situaciju?

Harley Means, geolog iz Florida Geological Surveya (FGS), kaže da je moguće da će klimatske promjene ubrzati proces otvaranja rupa u tlu iako za sada za to ne postoje izravni dokazi. Rekordne padaline kakve su ove zime zabilježene u Hrvatskoj u kombinaciji s dugim razdobljima suša, mogle bi postati uobičajene u sljedećem stoljeću kako se planet zagrijava. Stručnjaci ističu da s globalnim zagrijavanjem toplija atmosfera može pohraniti veće količine vlage i energije. To pak znači da možemo očekivati ekstremnije vremenske prilike kao što su suše, obilne padaline i poplave. A sve one mogu aktivirati urušavanje tla, osobito krškog koje je karakteristično za Hrvatsku.