Novu vrstu i rod dinosaura znanstvenici iz SAD-a i Kanade opisali su u istraživanju objavljenom u časopisu Nature Communications. Analizirali su pet fosilnih primjeraka, a osobito im je zanimljiva bila građa lubanje, koja upućuje na specijaliziranu prehranu.

'Prilično je rijetko da se životinje specijaliziraju za prehranu voćem, pa takva prilagodba obično dolazi s nekim iznimnim anatomskim obilježjima', rekao je Thomas Dudgeon, evolucijski biolog iz Kraljevskog muzeja Ontarija u Kanadi.

Infernogallus je imao zakrivljeni kljun nalik onome kod današnjih papiga i kornjača. No njegova snaga ugriza bila je relativno slaba, zbog čega nije mogao učinkovito drobiti tvrde orašaste plodove, sjemenke ili ljuske.

Nije imao ni zube potrebne za usitnjavanje žilave biljne hrane, poput paprati, a u probavnom sustavu najpotpunije očuvanog fosilnog primjerka nisu pronađeni ni kamenčići kakve neke životinje gutaju kako bi lakše probavile hranu.

Umjesto toga, čini se da je bio prilagođen jedenju meke hrane, ponajprije voća.

Lubanja otkrila neobičan način hranjenja

Računalna tomografija pokazala je da su mišići čeljusti bili raspoređeni tako da omogućuju pomicanje čeljusti naprijed-natrag, a ne samo gore-dolje. Takav pokret pomagao je usitnjavanju hrane. Sličan način žvakanja danas imaju ljudi i neke vrste papiga koje se uglavnom hrane voćem. Infernogallus je, osim toga, umjesto zuba imao koštane površine s nizom brazda i grebena, koje su služile za drobljenje i gnječenje hrane.

Znanstvenici smatraju da je posebno volio koštuničavo voće, poput bresaka i trešanja, čije je meso mekano, a u sredini se nalazi velika koštica. No takva prehrana otvara zanimljivo pitanje: čime se hranio kada se pojavio, s obzirom na to da je voće u evolucijskoj povijesti biljaka relativno novija pojava?

Istraživači su utvrdili da se podrijetlo porodice Caenagnathidae, kojoj je pripadao Infernogallus, seže u razdoblje prije otprilike 107 do 118 milijuna godina. Prve koštunice pojavile su se otprilike u tom razdoblju, prema ranijim istraživanjima. Rani pripadnici te porodice već su razvijali obilježja koja su im mogla pomoći u iskorištavanju novog izvora hrane. Infernogallus se pojavio prije 68 do 66 milijuna godina, kada je već imao anatomiju prilagođenu prehrani voćem.

Je li ga specijalizirana prehrana stajala opstanka?

Zanimljivo je da je upravo prilagodba koja je ovoj skupini dinosaura možda pomogla da uspješno opstaje milijunima godina mogla pridonijeti i njezinu nestanku. Infernogallus je imao neke osobine koje su mogle biti prednost u razdoblju nakon udara asteroida koji je prije oko 66 milijuna godina doveo do izumiranja neptičjih dinosaura: bio je malen, vjerojatno je imao metabolizam sličan ptičjem i hranio se biljkama.

Ipak, istraživači nagađaju da mu je specijalizirana prehrana mogla otežati preživljavanje. Voćno meso sezonski je i povremeno dostupan izvor hrane, za razliku od sjemenki, koje mogu ostati dostupne i nakon što se uruše dijelovi hranidbenog lanca.

Prethodna istraživanja upućuju na to da je upravo pristup trajnijim izvorima hrane mogao biti važan za preživljavanje životinja nakon udara asteroida. Znanstvenici će u budućim istraživanjima pokušati utvrditi i jesu li dinosauri poput Infernogallusa sudjelovali u širenju biljaka, prenoseći njihove sjemenke nakon što bi pojeli plodove, kao što to danas čine brojne životinje koje se hrane voćem.