Nova studija donosi zabrinjavajuću sliku onečišćenja Antarktike živom, otrovnim teškim metalom koji se sve brže nakuplja u sedimentima morskog dna oko Antarktičkog poluotoka. Iako je riječ o jednom od najudaljenijih područja planeta, klimatske promjene i ljudske emisije zajedno mijenjaju način na koji se živa ondje zadržava i ponovno oslobađa.

Istraživanje objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences pokazuje da je Antarktički poluotok postao jedno od važnijih žarišta nakupljanja žive u moru. Autori upozoravaju da zagrijavanje polarnih područja pretvara antarktički led iz svojevrsnog spremnika žive u sekundarni izvor onečišćenja.

Od spremnika do izvora

Živa je neurotoksični teški metal koji može štetiti ljudskom zdravlju i okolišu. Iako postoji i iz prirodnih izvora, velik dio onečišćenja povezan je s ljudskim aktivnostima, poput izgaranja ugljena, rudarstva, industrije cementa i spaljivanja otpada.

Onečišćenje atmosferom može putovati na velike udaljenosti. Živa se potom taloži na snijegu, ledu i površini oceana, gdje se može zadržati desetljećima. Zbog toga su polarna područja dugo funkcionirala kao globalni 'ponori' žive, no taj se proces sada mijenja.

Istraživači su analizirali 16 jezgri sedimenta prikupljenih na kontinentalnom šelfu uz Antarktički poluotok te rekonstruirali promjene tijekom posljednjih 200 godina. Rezultati pokazuju da je stopa nakupljanja žive ondje dvostruko veća od prosjeka za kontinentalne šelfove. Od početka industrijalizacije povećala se za 160 posto, a rast je od sredine 20. stoljeća osobito ubrzan.

Model istraživača pokazao je da postoje dva međusobno povezana procesa. Prvi je povećan dotok žive iz atmosfere, dok drugi nastaje zbog otapanja ledenjaka i erozije. Led i kopno na Antarktičkom poluotoku sadržavaju živu koja se ondje nakupljala godinama, a zagrijavanje sada omogućuje njezino ponovno oslobađanje.

Prema istraživanju, oslobađanje žive povezano s topljenjem kopnenog leda povećalo se za čak 550 posto, dok je razmjena između atmosfere i mora porasla za 350 posto u odnosu na razdoblje prije industrijalizacije.

Problem seže dalje od Antarktike

Zabrinutost ne proizlazi samo iz količine žive koja se oslobađa, nego i iz njezina mogućeg ulaska u morski hranidbeni lanac. Živa se u okolišu može pretvoriti u metil-živu, znatno otrovniji oblik koji se nakuplja u organizmima. Tako može prijeći od planktona i krila do riba, morskih ptica i većih morskih sisavaca. Zbog toga bi povećano onečišćenje moglo imati posljedice za čitav antarktički ekosustav, a potencijalno i za ribarstvo.

Sličan se proces već primjećuje na Arktiku. Tamo otapanje permafrosta oslobađa živu koja je dugo bila zarobljena u tlu, omogućujući joj ulazak u riječne i morske ekosustave.

Istraživači zato upozoravaju da klimatske promjene i onečišćenje živom više nije moguće promatrati kao dva potpuno odvojena problema. Što se polarne regije više zagrijavaju, to se veća količina ranije pohranjene žive može ponovno aktivirati i proširiti kroz okoliš.

Nova otkrića tako pokazuju da posljedice industrijskog onečišćenja mogu ostati skrivene u ledu desetljećima, a zatim se, zbog zagrijavanja planeta, ponovno vratiti u okoliš. Znanstvenici stoga ističu potrebu za istodobnim smanjivanjem emisija stakleničkih plinova i ljudskih emisija žive.