PFAS spojevi pronađeni su u otpadu i podzemnim vodama neposredno uz ilegalno odlagalište u Gospiću, dok ih dosadašnje analize nisu otkrile u javnoj vodi za piće. No što su zapravo PFAS, zbog čega ih nazivaju 'vječnim kemikalijama' i zašto je njihovo otkrivanje u okolišu važno čak i kada nema neposredne opasnosti za stanovništvo?
Iza kratice PFAS krije se golema skupina sintetskih kemikalija – per- i polifluoroalkilnih tvari – koje čovjek proizvodi desetljećima. Nije, dakle, riječ o jednoj kemikaliji niti se svi PFAS ponašaju jednako. Europska agencija za okoliš navodi da ta skupina obuhvaća više od 10.000 pojedinačnih tvari, a samo je dio njih detaljno proučen.
Zajedničko im je fažno svojstvo: sadrže iznimno snažne veze između atoma ugljika i fluora. Te veze su među najsnažnijima u organskoj kemiji i teško se razgrađuju, kako tijekom uporabe proizvoda tako i nakon što kemikalije dospiju u okoliš. Otuda i naziv 'vječne kemikalije'.
To, naravno, ne znači da će doslovno postojati zauvijek. Naziv opisuje njihovu iznimnu postojanost: pojedini PFAS mogu vrlo dugo ostati u tlu i vodi, putovati daleko od izvora onečišćenja, a neki se mogu nakupljati i u ljudskom organizmu i životinjama. Kod pojedinih PFAS-a vrijeme potrebno da se njihova količina u ljudskom tijelu prepolovi mjeri se godinama.
vezane vijesti
Zašto smo ih uopće počeli koristiti?
Ono što PFAS danas čini ekološkim problemom desetljećima ih je činilo vrlo korisnima industriji. Otporni su na vodu, masnoću, toplinu i mrlje pa su korišteni u velikom broju proizvoda i industrijskih procesa.
Mogu se naći ili su se koristili u vodootpornim i nepromočivim tekstilima, površinskim premazima, ambalaži otpornoj na masnoću, nekim kozmetičkim i drugim potrošačkim proizvodima, mazivima, bojama, elektronici i proizvodnji poluvodiča. Izvor onečišćenja bile su i određene vrste pjena za gašenje požara, zbog čega se povišene koncentracije PFAS-a često istražuju oko aerodroma, vojnih objekata i vatrogasnih poligona.
Problem nastaje nakon što takve tvari izađu iz kontroliranog proizvodnog procesa. Mogu završiti u otpadnim vodama, tlu, rijekama i podzemnim vodama, a njihova postojanost znači da onečišćenje ne nestaje jednostavno s prestankom njihova korištenja.
PFAS su zato pronađeni daleko od mjesta na kojima su izvorno proizvedeni ili korišteni. Europska agencija za kemikalije upozorava da se mnogi od njih lako prenose okolišem te da je sanacija onečišćenog tla i vode tehnički zahtjevna i skupa.
Kako PFAS ulazi u ljudski organizam?
Ljudi PFAS-u mogu biti izloženi na više načina. Među njima su hrana i voda, potrošački proizvodi i prašina u zatvorenim prostorima, a u pojedinim zanimanjima moguća je i znatno veća profesionalna izloženost. Ako je izvor pitke vode onečišćen, voda može postati jedan od važnijih puteva dugotrajnog izlaganja.
Neki PFAS nakon ulaska u organizam ne nestaju brzo. Mogu se vezati uz proteine u krvi i tkivima, a brzina njihova uklanjanja iz tijela znatno se razlikuje od spoja do spoja. Američka Agencija za toksične tvari i registar bolesti navodi raspon poluvremena od nekoliko dana pa sve do osam godina ili više, ovisno o konkretnoj tvari.
No samo otkrivanje PFAS-a u okolišu ili organizmu ne znači automatski da će osoba oboljeti. Rizik ovisi o tome o kojem je spoju riječ, njegovoj koncentraciji, trajanju i načinu izloženosti te individualnim čimbenicima. Pod imenom PFAS nalazi se tisuće različitih kemikalija, a zdravstveni učinak detaljnije je proučen samo za njihov manji broj.
Što PFAS može napraviti zdravlju?
To je jedno od područja na kojima se znanstvena slika još razvija. Studije su određene PFAS-e povezale s učincima na imunološki sustav, jetru, razinu kolesterola, reproduktivno i razvojno zdravlje te hormonski sustav. Američka Agencija za zaštitu okoliša navodi i povezanost izloženosti određenim PFAS-ima s povećanim rizikom od pojedinih vrsta raka. Usto se ističe da među tisućama PFAS-a postoje velike razlike te da za većinu spojeva podaci još nisu ni približno jednako opsežni.
Europska agencija za sigurnost hrane posebno je analizirala četiri dobro proučena PFAS-a – PFOA, PFOS, PFNA i PFHxS. Kao jedan od najosjetljivijih učinaka dugotrajne izloženosti izdvojila je utjecaj na imunološki odgovor, uključujući smanjeni odgovor na cijepljenje, te je za zbroj tih četiriju spojeva utvrdila tolerabilni tjedni unos od 4,4 nanograma po kilogramu tjelesne mase.
Pomno se prate PFOA i PFOS, dva povijesno najpoznatija i najbolje proučena člana skupine. Međunarodna agencija za istraživanje raka, odnosno IARC, svrstala je PFOA među tvari karcinogene za ljude, u skupinu 1, dok je PFOS klasificiran kao moguće karcinogen za ljude, u skupinu 2B. Kod PFOA je u studijama na ljudima zabilježena ograničena razina dokaza za povezanost s rakom bubrega i testisa.
Ni ta klasifikacija, međutim, ne znači da će svaka izloženost PFOA-i uzrokovati rak. IARC-ova klasifikacija govori o tome može li neka tvar izazvati rak, odnosno identificira opasnost, a ne određuje koliki je rizik za pojedinca pri određenoj dozi i trajanju izloženosti.
Koliko je područje još znanstveno aktivno pokazuje i to što je Svjetska zdravstvena organizacija u srpnju 2026. objavila novu opsežnu analizu dostupnih istraživanja. WHO je izdvojio 18 PFAS-a i šest skupina mogućih zdravstvenih učinaka za detaljniju procjenu, koja bi trebala poslužiti i za buduće zdravstveno utemeljene vrijednosti za hranu i vodu za piće.
A što je s vodom za piće?
Zbog dugotrajnosti i pokretljivosti PFAS-a voda je jedno od područja na koje se posljednjih godina posebno usmjeravaju regulatorna tijela.
Od 12. siječnja 2026. u Europskoj uniji primjenjuju se nova pravila prema kojima države članice moraju sustavno pratiti razine PFAS-a u vodi namijenjenoj ljudskoj potrošnji. Europska Direktiva o vodi za piće propisuje parametarsku vrijednost od 0,10 mikrograma po litri za 'zbroj PFAS-a' te 0,50 mikrograma po litri za 'ukupni PFAS', pri čemu države članice mogu primjenjivati jedan ili oba parametra u skladu s pravilima Direktive.
Ako se propisane vrijednosti prekorače, nadležna tijela moraju poduzeti mjere za smanjivanje koncentracije i zaštitu stanovništva. One, ovisno o situaciji, mogu uključivati obradu vode, isključivanje kontaminiranog izvora ili ograničavanje njegove uporabe.
PFAS se iz vode može uklanjati, ali to nije jednostavan posao. Među tehnologijama koje se koriste nalaze se granulirani aktivni ugljen, ionska izmjena te membrane poput reverzne osmoze. Njihova učinkovitost razlikuje se ovisno o vrsti PFAS-a i sastavu vode.
Što onda znači nalaz u Gospiću?
U slučaju Gospića potrebno je razlikovati podzemnu vodu uz samo ilegalno odlagalište od vode koja građanima dolazi kroz javni vodoopskrbni sustav.
PFAS spojevi potvrđeni su u uzorcima otpada s lokacije u Bilajskoj ulici 50 te u podzemnoj vodi iz mjernih bušotina neposredno uz odlagalište. Važno je to što se PFAS pronađen u otpadu podudara s onim utvrđenim u podzemnoj vodi u neposrednoj blizini lokacije. To potvrđuje onečišćenje okoliša uz odlagalište, ali nije isto što i potvrda onečišćenja vode koju građani piju.
Prema podacima HZJZ-a objavljenima u srijedu, u 73 dosad analizirana uzorka vode iz javnih vodoopskrbnih sustava PFAS nije detektiran ni u jednom, pa se prema dostupnim rezultatima voda iz javne vodoopskrbe smatra zdravstveno ispravnom. Stručna procjena da je rizik utjecaja odlagališta na javnu vodoopskrbu nizak do zanemariv zasad se nije promijenila.
Monitoring se nastavlja, a najavljena je i analiza vode iz individualnih zdenaca. Privatni zdenci nisu dio javnog vodoopskrbnog sustava i rezultati 73 uzorka javne vode ne govore automatski ništa o kvaliteti vode u svakom privatnom zdencu.
Zato se PFAS shvaća ozbiljno i kada neposredna opasnost nije utvrđena. Problem 'vječnih kemikalija' nije samo njihova moguća toksičnost nego kombinacija iznimne postojanosti, pokretljivosti i činjenice da se jednom ispuštene u okoliš vrlo teško uklanjaju.
