Međunarodni dan asteroida obilježava se 30. lipnja. Globalna je to inicijativa čiji je cilj povećati svijest o asteroidima, mogućim rizicima od njihovih udara te važnosti njihova ranog otkrivanja. Dan je 2016. godine službeno proglasila Opća skupština Ujedinjenih naroda, a od tada se obilježava nizom predavanja, radionica i javnih događanja diljem svijeta.

Datum nije odabran slučajno. Asteroid Day se obilježava na godišnjicu Tunguske eksplozije, najvećeg zabilježenog udara svemirskog tijela u novijoj povijesti Zemlje.

Tunguska kao podsjetnik

Dana 30. lipnja 1908. iznad središnjeg Sibira došlo je do eksplozije. Geokemijske analize tla oko mjesta eksplozije ukazuju na sudar malog kamenog asteroida i Zemljine atmosfere. Procjenjuje se da je asteroid promjera 50-60 metara udario u atmosferu iz smjera istok-jugoistoka, brzinom od oko 27 km/s, raspao se te detonirao na visini između pet i deset kilometara bez posljedičnog udarnog kratera.

Sravnila je više od 2000 četvornih kilometara šume i oborila oko 80 milijuna stabala. Udarni val zabilježen je stotinama kilometara od epicentra, a seizmičke i atmosferske posljedice registrirane su diljem Europe.

Procjene energiji oslobođene pri eksploziji kreću se od pet megatona pa čak do 30 megatona, a 10–15 megatona uzima se kao najvjerojatnija stvarna jačina eksplozije – otprilike jednako termonuklearnoj eksploziji Castle Bravo u veljači 1954. ili oko 1000 puta snažnije od atomskog bombardiranja Hirošime i Nagasakija te oko trećine snage Car-bombe, najjačeg nuklearnog oružja ikada detoniranoga.

Očevici su tvrdili da su oko sedam sati ujutro na nebu iznad središnjeg Sibira vidjeli sjajnu vatrenu loptu kako uz snažnu buku leti u smjeru sjeverozapada. Eksploziju su registrirale seizmološke službe diljem Europe, a na nekim mjestima podrhtavanje tla bilo je snažno kao potres jačine 5,0 prema Richteru. Sljedećih dana noćno nebo u Aziji i Europi bilo je tako jako osvijetljeno da su ljudi u Londonu uz mogli čitati novine. Prema dostupnim podacima, najmanje jedna osoba je poginula, a moguće je da je stradalo i više ljudi.

Od ideje do međunarodnog dana

Inicijativu za obilježavanje Dana asteroida 2014. godine pokrenuli su astrofizičar i gitarist grupe Queen Brian May, redatelj Grigorij Richters, predsjednica zaklade B612 Danica Remy te bivši NASA-in astronaut Rusty Schweickart. Njihovu deklaraciju podržale su stotine znanstvenika, astronauta i javnih osoba, a dvije godine poslije Ujedinjeni narodi proglasili su 30. lipnja službenim međunarodnim danom posvećenim asteroidima.

Kolika je stvarna opasnost od udara asteroida danas?

Iako se veliki udari asteroida događaju vrlo rijetko, manji objekti redovito ulaze u Zemljinu atmosferu. Najpoznatiji suvremeni primjer dogodio se 2013. godine iznad ruskog Čeljabinska, kada je asteroid promjera oko 20 metara eksplodirao u atmosferi. Udarni val razbio je tisuće prozora i ozlijedio oko 1.500 ljudi, uglavnom zbog krhotina stakla.

Najveći poznati udar u geološkoj povijesti povezan je s asteroidom promjera oko deset kilometara koji je prije približno 66 milijuna godina stvorio krater Chicxulub na području današnjeg Meksika. Taj se događaj smatra glavnim uzrokom masovnog izumiranja dinosaura i brojnih drugih vrsta.

Kako se Zemlja može zaštititi?

Suvremeni programi planetarne obrane temelje se prije svega na ranom otkrivanju potencijalno opasnih objekata. Što se asteroid uoči ranije, to postoji više mogućnosti za promjenu njegove putanje. Među ostalim i da se svemirska letjelica zabije u objekt.

Jedna od najvažnijih demonstracija takve tehnologije bila je NASA-ina misija DART, koja je 2022. godine namjerno udarila u asteroid Dimorphos i uspješno promijenila njegovu orbitu. Uz spomenuti kinetički udar razmatraju se i druge metode, poput gravitacijskih 'tegljača' - svemirska letjelica dugo bi letjela uz asteroid, a njezina bi gravitacija postupno mijenjala putanju objekta. Ta metoda zahtijeva mnogo vremena, ali je vrlo precizna.

Zatim je tu metoda korištenja Sunčeve energije ili drugih tehnoloških rješenja, no one zahtijevaju višegodišnje pripreme. Naime, znanstvenici razmatraju mogućnost da se snažnim laserima ili fokusiranom Sunčevom svjetlošću zagrijava površina asteroida. Materijal koji bi pritom isparavao djelovao bi poput malog raketnog motora i polako mijenjao orbitu.

Kao krajnja opcija, ako se asteroid otkrije prekasno i prijeti izravan udar, mogla bi se upotrijebiti nuklearna naprava. Cilj ne bi nužno bio raznijeti asteroid, nego ga skrenuti s putanje. Znanstvenici upozoravaju da bi razbijanje velikog asteroida moglo stvoriti više opasnih fragmenata, piše Starwalk Space.