Studija, objavljena u časopisu Planetary Science Journal, predstavlja prvi dokaz nedavnog protoka tekućine na Plutonu
Čudni površinski obrasci na Plutonu dali su naslutiti astronomima kako je, nekad u prošlosti - vrlo vjerojatno ne tako davno - na njegovoj površini postojala tekućina. Tim planetarnih znanstvenika vjeruje kako su ju pronašli.
Nova analiza slika Sputnik Planitije, dijela Plutonovog masivnog ledenjaka u obliku srca, snimljenih tijekom misije New Horizons sugerira kako je tekući dušik nekoć postojao na površini patuljastog planeta.
vezane vijesti
Studija, objavljena u časopisu Planetary Science Journal, predstavlja prvi dokaz nedavnog protoka tekućine na Plutonu.
Nedavnog u astronomskim razmjerima, naravno. Sputnik Planitia je vjerojatno stara manje od milijun godina. Ako su rezultati istraživanja dobro protumačeni, to bi značilo da je tekući dušik bio prisutan nekad u tom razdoblju.
Područje koje je nazvano Sputnik Planitia privuklo je pozornost astronoma i prije New Horizonsa. Opažanja svemirskog teleskopa Hubble i drugi podaci ukazivali su na to kako jedan specifičan dio Plutona ima neobično svijetao teren.
To je bio jedan važan razlog zašto je, kada je New Horizons preletio Pluton 2015. godine, Sputnik Planitia smatran primarnom metom za opažanja visoke rezolucije.
Pretpostavke astronoma bile su točne. Slike regije s New Horizonsa pokazale su jedinstvene uzorke tamnih linearnih uzoraka, čiji je albedo, ili udio difuzno reflektirane sunčeve svjetlosti, bio izvanredno blizu albedu Zemljinih polarnih ledenih ploča.
Međutim, Plutonova tanka atmosfera, kakvu danas promatramo, fizički onemogućuje kišu tekućeg dušika. Kao rezultat toga, prethodne analize Sputnik Planitije pretpostavile su kako su postojale drevne tekućice.
Novo istraživanje procjenjuje hipotezu kako se trenutno ili nedavno ispod ledenjaka nalazi tekući dušik.
Tim je proveo računalne simulacije kako bi potvrdio je li moguće da se tekući dušik gura prema gore ispod ledenjaka i formira karakteristične uzorke koje danas vidimo na površini Plutona.
Istraživači su utvrdili kako je moguće da se tekući dušik kreće malim kanalima, poput lave ili gejzirskih cijevi, i ostane tekući dovoljno dugo kako bi stvorio tamne uzorke na dušikovom ledenjaku, piše Gizmodo.
