Iako smo vanjski dio Sunčevog sustava dosad najmanje istraživali, znanstvenici su unazad nekoliko tjedana uspjeli razriješiti nekoliko misterija i otkriti nekoliko novih
Na prvi dan ove godine letjelica američke svemirske agencije NASA-e New Horizons proletjela je prvi put pored ledenog tijela Ultima Thule, a astronomi su također otkrili dosad nepoznat Neptunov mjesec Hipokamp.
Zahvaljujući novim snimkama svemirskog teleskopa Hubble također je otkriveno više zanimljivih obrazaca vremenskih prilika u atmosferama Neptuna i Urana.
Promjerom četiri puta veći od Zemlje, Neptun i Uran su ledeni divovi Sunčevog sustava. Za razliku plinovitih divova Saturna i Jupitera, Neptun i Uran sadrže manje vodika i helija te više težih materijala poput metana, vode i amonijaka.
Uran je posebno zanimljiv zato što je jedini planet u Sunčevu sustavu koji se okreće postrance. Ljeto na sjevernom polu tog planeta traje 21 godinu, dok je južni pol stalno u mraku.
zasjao punim sjajem
Pogledajte fantastične slike najvećeg super mjeseca ove godine
Ovo nagnuće Uranove osi pripisuje se sudaru s drugim tijelom, velikim barem koliko i Zemlja, u počecima Sunčevog sustava. Takav bi planetarni sudar doveo ili do otpuštanja topline iz unutrašnjosti planeta ili do stvaranja sloja čestica koje izoliraju unutrašnjost planeta, priječeći toplinu da nestane u bespućima svemira.
Neptun je izbjegao takav udar, pa još uvijek otpušta toplinu prema van. Zbog toga oba planeta imaju približno istu temperaturu, unatoč tome što je Uran 33 posto bliži Suncu.
Vremenske prilike na Uranu
Zbog toga što nema značajni interni tijek topline Uranova atmosfera puno je manje aktivna od Neptunove. U stvari, njegova je atmosfera zimi najhladnija planetarna atmosfera u Sunčevom sustavu.
Kad je letjelica Voyager 2 proletjela pored Urana 1986. godine izgledao je kao zeleno-plavi disk bez vidljivih značajki. No, od tada su znanstvenici otkrili kako ovaj hladni, naizgled mrtvi svijet ima iznenađujuće dinamičnu atmosferu.
Nove snimke teleskopa Hubble prikazuju dosad neviđene ogromne bijele oblake, sastavljene vjerojatno od amonijaka ili metana u obliku leda, kako prekrivaju sjeverni pol. Na rubu velikog sustava oblaka je manji oblak od metana u obliku leda koji kruži po njegovom rubu. Moguće je kako su strukture ovih oblaka podložne sezonskim promjenama.
Oko ekvatora Urana također je vidljiv tanji sloj oblaka, toliko uzak da ga znanstvenici zasad ne mogu objasniti. Vjetar na Uranu može puhati brzinom do 900 kilometara na sat, što bi oblake trebalo raširiti po većem području.
Sve planetarne atmosfere posjeduju sustav kruženja po zemljopisnim širinama koji bi, teoretski, trebao proširiti i taj tanki sloj oblaka. No, to se ne događa. Moguće je kako su ti metanski oblaci na neki način ograničeni tim obrascima, zbog visine ili kemijske nestabilnosti.
Na dubini na kojoj je atmosferski tlak jednak onome na površini zemlje brzina vjetra može dosegnuti do 250 metara u sekundi, otprilike tri puta brže od uragana pete kategorije. Temperatura je -200 Celzijusovih stupnjeva.
Vremenske prilike na Neptunu
Vjetar na Uranu je jak, ali blijedi u usporedbi s Neptunovim, gdje se kreće brže od zvuka, gotovo 2.100 kilometara na sat, uz brojne olujne sustave. Najpoznatija među njima je Velika tamna pjega, koju je Voyager 2 istraživao 1989., a koja pokriva približno jednu šestinu površine Zemlje.
Hubbleove fotografije prikazuju još jedan olujni sustav blizu sjevernog pola, praćen svijetlim oblacima ledenim kristalima metana. Tamnije su od ostatka površine zato što su to rupe koje nude uvid u dublje slojeve Neptunove atmosfere, nalik oku uragana na Zemlji.
Kao na Jupiteru i Saturnu, ovi divovski olujni sustavi vjerojatno nastaju zbog toga što planet otpušta toplinu. Temperatura je slična kao na Uranu, ali Neptun je najvjetrovitiji planet u Sunčevom sustavu, piše Next Web.
