Ali dobro, to je dio modernog svijeta, pa i modernog nogometa, u koji sada pokušavaju ucijepiti i show na poluvremenu, zbog čega je pauza potrajala skoro dvostruko više od pravilima propisanih 15 minuta. Jasno, ne treba zanemariti i to da su se u finalu susrela dva kluba nemjerljivog bogatstva, kakvi danas jedino i mogu postizati uspjehe.

Ipak, uz sve to valja se nakloniti čovjeku koji je s dva skoro identična gola i asistencijom sasvim razmontirao aktualne prvake Europe i po mnogima najbolju momčad današnjice. Na kraju se ispostavilo da koliko god se Paris Saint-Germain dičio titulama i pohvalama, kad naiđu na ovakvog Palmera, uz asistenciju praktički cijele momčadi iz Londona, posebno nove uzdanice Joaoa Pedra, onda se Parižanima dogodi rijetko viđen sunovrat.

Bila je to utakmica u kojoj je 23-godišnji Palmer istaknuo snažnu kandidaturu za titulu trenutno najboljeg engleskog igrača, jednog od najboljih ofenzivaca na svijetu i važnu kariku na Svjetskom prvenstvu dogodine. Sve to uz žive i zdrave Harryja Kanea i Judea Bellinghama. Vrhunac je to i uzleta koji mu se dogodio nakon prelaska iz Manchester Cityja u Chelsea, a u novom klubu je u dvije sezone u 97 utakmica zabio 43 gola i zabilježio 20 asistencija. U te dvije sezone bolji od njega bili su samo Mo Salah i Erling Haaland. Teško su Royal Blues mogli i zamisliti bolju 'desetku'. S obzirom na to da će Chelsea dogodine opet igrati u Ligi prvaka, eto prilike i za bljesak na sceni široj od Premiershipa i Konferencijske lige.

Prije klupskog SP-a nije sve bilo tako bajno

Bilo bi zanimljivo čuti što o današnjem Palmeru misle u Manchester Cityju, u kojem je nakon školovanja u klupskoj akademiji u četiri sezone sa seniorskom momčadi odigrao samo 41 utakmicu i postigao šest golova. Ugovor sa Chelseajem traje mu do 2033., ali tko zna dokad će ostati u Londonu. Samo koji dan nakon demontaže PSG-a pojavile su se glasine da taj pariški klub sprema basnoslovnu nemoralnu ponudu, navodno 250 milijuna eura, ne bi li doveo u svoje redove 'krvnika' iz New Yorka. Gdje bi i što on igrao uz Dembelea, Douea, Kvaratškeliju, Barcolu, Hakimija... ne govori se.

No prije odlaska na Infantinovo prvenstvo u SAD-u nije sve izgledalo tako blistavo. Palmer punih 12 utakmica nije postigao gol za Chelsea, a i uz njih šest u reprezentaciji, to je izazvalo kritičare da počnu postavljati pitanja o njegovu istinskom potencijalu, onom koji se nakon prve sezone u Londonu činio neupitan. S 33 gola u 34 utakmice Premiershipa u sezoni 2023./24. podigao je letvicu jako visoko, bio je proglašen i engleskim nogometašem godine, pa su svi od njega i u drugoj sezoni očekivali više toga. Sad je na njezinom samom kraju svima začepio usta, pokazavši se još jednom kao igrač za najveće utakmice. Bit će to važno i engleskom izborniku Thomasu Tuchelu jer će na Svjetsko prvenstvo dovesti momčad koja itekako obećava, jednu od najtalentiranijih koju su imali. A njemački trener je kralj turnirskih natjecanja – odveo je tada podcijenjeni Chelsea do Lige prvaka 2020./21.

'Svi su govorili puno sr***a o našoj sezoni, ali osjećao sam da idemo u pravom smjeru', rekao je Palmer nakon finala. Završili su četvrti u Premier Ligi, ali su osvajanjem Konferencije lige i Svjetskog prvenstva itekako spasili sezonu, a i on je proglašen najboljim igračem prvenstva u SAD-u dok je Robert Sanchez nagrađen kao najbolji golman.

Palmer se s 23 godine itekako još igra. Dva dana prije finala društvene mreže bile su preplavljene snimkom u kojoj se mladić koji će 48 sati kasnije postati heroj dana vozika romobilom po Times Squareu u New Yorku. Poslije finala njegovo je lice na istom mjestu bilo na golemim billboardima s naslovom 'Jezivo dobar', nakon što je kroz obranu PSG-a prolazio jednako vješto kao kroz gužvu najpopularnijeg trga Velike Jabuke.

Igrač za važne utakmice

I sve to igrajući na 'pogrešnoj' poziciji, jer po zamisli trenera Enza Maresce osvanuo je na desnom krilu, s čudesnim ulazima u sredinu, gdje mu je kao desetki i mjesto, te uz logističku podršku Pedra i Mala Gusta, igrače koji su stvarali prostor i oslobađali ga za Palmera. I Luis Enrique je bio svladan, valjda su mu zato i otišli živci pa je počeo dijeliti šamare igračima Chelseaja. Palmer je sve to iskoristio, slično kao u finalu Konferencijske lige protiv Betisa, kad je odlučio utakmicu dvjema asistencijama u drugom poluvremenu. Rekli smo već - igrač za važne utakmice.

Rođen je 2002. u Manchesteru, u obitelji oca zubnog tehničara i majke terapeutkinje za disleksiju. Jedina veza s nogometom bile su mu rekreativne utakmice nedjeljom, koje je njegov otac igrao dvadesetak godina, a mali Cole ga svake nedjelje gledao. Obitelj mu ima vrlo zanimljiv put. Njegov pradjed i prabaka u Englesku su došli s karipskog otočja Sveti Kristofor i Nevis, izvorno Saint Kitts and Nevis, i to u prvom valu karipske imigracije u Britaniju početkom pedesetih godina, takozvane generacije Windrush, nazvane po brodu kojim su plovili preko Atlantika. Iza njih je na Karibima ostao sin Sterry, a pridružio im se 1960. kao šestogodišnjak i odrastao u Manchesteru, gdje je kasnije zasnovao obitelj, čiji je potomak njegov unuk Cole. Zbog toga na kopačkama Palmer nosi zastave Engleske i Svetog Kristofora i Nevisa, a nakon osvajanja titule svjetskog prvaka odmah je otišao na odmor na otočje svojih predaka te su ga dočekali kao heroja.

Kao dječak počeo je trenirati u kvartovskom klubu Wythenshawe, da bi s osam godina ušao u školu nogometa Manchester Cityja, premda je kao klinac navijao za United. Talent je pokazivao kroz sve starosne kategorije, sve do kapetanske pozicije U18 momčadi. Zanimljivo, kao tinejdžer izazivao je zabrinutost zbog slabašne tjelesne konstitucije i njegovi treneri htjeli su ga poslati iz kluba kad mu je bilo 16, ali im se srećom suprotstavio direktor akademije Jason Wilcox.

U Cityju nije briljirao, ali...

Za prvu momčad 'onog drugog mančesterskog kluba' debitirao je s 18 godina, no nije to bila karijera koja bi zadovoljila njegove ambicije. Golove je postizao 'tu i tamo', a kako smo već spomenuli, nije skupio ni neki naročiti broj utakmica. Pa ipak, može ga se smatrati dijelom one velike sezone Cityja 2022./23., kad su osvojili Premiership, FA Cup i Ligu prvaka. No očito suradnja nije išla i oproštaj je došao nakon osvajanja europskog Superkupa, uz Palmerov izjednačujući gol Sevilli.

A onda je za odštetu od 40 milijuna funti prešao iz Manchestera u London, momčad s dresovima nešto tamnije plave boje. Očito, Chelsea je prepoznala da ima nekog štofa u igraču koji je u Cityju bio uglavnom rezerva, inače ne bi platili toliki novac. I tu prvu sezonu sve im je vratio: 27 golova i 15 asistencija u svim natjecanjima, a u Premier ligi je sudjelovao u više golova (22 gola, 11 asistencija) nego ijedan drugi igrač. Naravno da su došla i priznanja - službeno najbolji mladi igrač lige i igrač godine po glasovima navijača. Odmah je stigao i novi, devetogodišnji ugovor.

Već smo spomenuli to da mu je druga sezona u Chelseaju bila nešto lošija, no taj izraz treba koristiti vrlo oprezno za nekoga tko je osvojio Konferencijsku ligu i Svjetsko klupsko prvenstvo, a i u oba finala bio je proglašen igračem utakmice.

Igre za Chelsea odvele su ga i u reprezentaciju, a debitirao je kao rezerva protiv Malte u mandatu Garetha Southgatea. Na Euru 2024. također je ulazio kao zamjena u svakoj utakmici, uključujući finale protiv Španjolske, kad je dao i izjednačujući gol, no Furija je na kraju pobijedila 2:1, izazvavši još jedno veliko razočarenje engleskih navijača koji od 1966. čekaju da se nogomet 'vrati kući'. Sada, jasno, Palmer više nije rezerva, nego dio jedne od najimpresivnijih napadačkih postava na svijetu. Već vidimo da će opet krenuti 'It's coming home'. A mnogo će toga ovisiti baš o Palmeru.