Malo je transfera koji su u ovom prijelaznom roku izazvali toliko pažnje kao što je to prelazak Trenta Alexander-Arnolda u Real. Kako je moguće to da klub poput Liverpoola propusti priliku dobiti obilatu odštetu za 'svoje dijete'? Osim toga, kako je moguće da Redsi nakon osvajanja Premiershipa i uoči važne sezone Lige prvaka ostanu bez jedne od glavnih uzdanica? I koliko je sve to uopće bilo iznenađenje?
Svima su poznate scene koje su uslijedile nakon što je objavljeno da Alexander-Arnold poslije isteka ugovora odlazi iz kluba u kojem je ponikao. Mitski Kop na Anfieldu dočekao ga je zvižducima unatoč svim zaslugama, da bi ga onda u obranu uzeli Jürgen Klopp, Mohamed Salah i druge klupske legende, pa su se i navijači predomislili i na proslavi titule nagradili ga aplauzom koji je zaslužio. No gorak okus - ako u suvremenom nogometu uopće ima mjesta emocijama - ostao je u ustima svih onih kojima je Liverpool u srcu.
A ni sam Trent - kako će biti potpisan na dresu Reala s brojem 12 - nije u svemu nedužan. Prvo, odluku o odlasku objavio je dok je sezona još trajala, ne ostavljajući ni trunku nade. Za prosječnog navijača Liverpoola neoprostiv je grijeh njegovo oduševljenje, kako je rekao, klubom za koji su potpisali David Beckham i Cristiano Ronaldo. Dakle mrski neprijatelji iz Manchester Uniteda. A onda je još na službenom predstavljanju progovorio španjolski kao da je rođen, školovan i odgojen u centru Madrida. Je li moguće da je sve ovo samo epilog davno isplaniranog transfera jednog od najboljih europskih braniča?
'Normalni dečko iz Liverpoola kojem su se ostvarili svi snovi'
Nakon što je prvo izviždan na Anfieldu, da bi potom bio dočekan ovacijama, Alexander-Arnold bio je očaran, čak je izjavio da se nikad nije osjećao tako voljenim. No to ga nije spriječilo da ode, makar u Liverpoolu bio oduvijek voljen, još otkako se kao tinejdžer izborio za mjesto u prvoj momčadi kluba iz čije je akademije ponikao. One mitske 2019., kad su Redsi osvojili Ligu prvaka, govorio je za sebe da je 'normalni dečko iz Liverpoola kojem su se ostvarili svi snovi'. Jasno, i na predstavljanju u Madridu govorio je o njihovu ostvarenju.
Za navijače Liverpoola on je bio legitimni nasljednik klupske ikone Stevena Gerrarda, zato se i dogodilo da svaki put kad Alexander-Arnold dotakne loptu počnu skandirati ime svog velikog kapetana. Zato ih je valjda toliko i zaboljelo kad nije odolio pozivu iz Reala. Željeli su da i njegova karijera završi tamo gdje je počela kad mu je bilo samo šest godina, na Anfieldu. Baš kao Gerrardova. No živimo u vremenima drukčijeg nogometa, u kojem 20 godina u jednom klubu nije ključan faktor za odluke o nastavku karijere.
Jasno je što će on dobiti igranjem u Madridu. Što god mislili o Los Blancosima, oni jesu najveći klub na Zemlji, pa igranje na Santiago Bernabeuu donosi trofeje, novac, javnu prisutnost i zvjezdani status. No što gubi? Napušta Liverpool u trenutku u kojem su opet zasjeli na tron engleskog nogometa, a s ugovorima za Jeremieja Frimponga i Floriana Wirtza te uz zadržavanje okosnice lanjske momčadi, imaju sve prilike za ostanak na tom tronu. Osim toga, Liverpool je sjajno mjesto za igranje nogometa: kad se s tribina Anfielda zaori 'You'll never walk alone', nema toga kome kičmom ne prođu trnci. Osjetit će to i on, ali na 'pogrešnoj' strani, ako raspored dovede Real do Liverpoola u Ligi prvaka.
Alexander-Arnold tom će Liverpoolu sigurno nedostajati zbog talenta koji godinama pokazuje, makar se ponekad činilo da su očekivanja bila veća od dobivenog. U prvom nastupu na velikoj sceni, utakmici protiv Al Hilala na Svjetskom klupskom prvenstvu, utopio se u sivilo neuigranosti novog Reala Xabija Alonsa.
Probudilo je to različite dileme i pitanja kako će se snaći nakon što je u Liverpoolu igrao vrlo specifičnu ulogu, a ona se može, ali i ne mora uspješno prenijeti drugdje. Praktički cijelu karijeru, osim posljednje sezone s Arneom Slotom, Alexander-Arnold odigrao je pod komandom jednog trenera i njegova sustava: Jürgena Kloppa. Sezona koja je upravo završila donijela je i za njega štošta novoga i snašao se tako-tako, s dosta uspona i padova. I sad opet ide na nešto potpuno novo, u sredinu koja je znala 'sažvakati' engleske igrače, osim Stevea McManamana i Beckhama. I kod trenera koji već pokazuje da će kod njega čak i Kylian Mbappe morati naporno raditi. Možda bi to za njega mogao biti i plus, bez obzira na to što će kao prva zvijezda prijelaznog roka morati odmah ponuditi sve što može. Stvari bi mu moglo olakšati i to što je Alonso jedna od legendi Liverpoola, igrač one slavne generacije koja je nadoknadila zaostatak 0:3 protiv Milana u finalu Lige prvaka 2005.
Kad se to događalo, Alexander-Arnold imao je manje od godinu dana staža u podmlatku Liverpoola, čiji je član postao skoro slučajno. Naime Redsi su na polugodištu 2004. pozvali učenike iz njegove škole St Mary's College da se priključe klupskoj akademiji. Njegovo ime bilo je izvučeno iz šešira, a odmah ga je primijetio trener Ian Barrigan i nagovorio roditelje da ga upišu.
Jedan od najvećih talenata koje je Liverpool imao
S godinama je pokazao da je jedan od najvećih talenata koje je Liverpool imao, prvo igrajući kao veznjak, a potom na poziciji desnog beka, na kojoj se proslavio. U selekcijama U16 i U18 bio je i kapetan momčadi i bilo je očito da ga čeka svijetla budućnost, što mu je predvidio i Gerrard u svojoj autobiografiji. Ključni korak dogodio mu se na rubu punoljetnosti, kad je priključen prvoj momčadi, da bi brzo potpisao i prvi dugoročni ugovor.
Rekli smo da je to bila Kloppova era na Anfieldu, obilježena dvama finalima Lige prvaka, a već u prvom, u sezoni 2017/18., igrao je značajnu ulogu, postavši standardni član prve postave kao najmlađi igrač Liverpoola koji je ikad zaigrao u finalu tog natjecanja. Slično je bilo i u sljedećoj sezoni - proglašavan je jednim od najboljih mladih igrača u Europi, a po nekima je već s 20 godina izrastao u najboljeg desnog beka na svijetu. Značajnu je ulogu igrao i u Liverpoolovu napadu, s dvoznamenkastim brojem asistencija i u Premiershipu i u Ligi prvaka. Te su godine Redsi osvojili Ligu prvaka, a Alexander-Arnold ušao je u najbolju momčad natjecanja.
Zabetoniralo je to njegov status u Liverpoolu, a bila su to zlatna vremena momčadi s Anfielda, one koja je nakon titule prvaka Europe osvojila i Svjetsko klupsko prvenstvo, a potom i nakon 30 godina konačno postala prvak Engleske. Kao dijete Anfielda, bilo je pitanje trenutka u kojem će dogurati do kapetanske vrpce, no uskoro su došli i prvi krizni trenuci u karijeri za koju se činilo da ide samo u jednom smjeru. U sezoni u kojoj su branili titulu prvaka upali su u crnu rupu, a i on sam kritiziran je zbog grešaka u obrani, čak je ispao i iz reprezentacije (za seniorsku momčad odigrao je 34 utakmice, uz četiri gola) u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2022.
Ispisao povijest
No oporavak je brzo došao i u sezoni 2021./22. Alexander-Arnold postao je najmlađi igrač koji je skupio šest glavnih trofeja za engleske klubove - Svjetsko klupsko prvenstvo, Ligu prvaka, europski Superkup, englesko prvenstvo te FA Cup i Liga kup. Te godine malo im je nedostajalo za četverostruku krunu, ali ih je u finalu Lige prvaka zaustavio Real, a u Premier ligi završili su drugi. Zato je on opet izabran u prvu jedanaestoricu Lige prvaka.
Posljednje dvije Kloppove sezone u Liverpoolu donijele su mu promjenu pozicije i počeo je više igrati kao defanzivni veznjak, ispred obrambenog zida kad se išlo u napad. Dobro se snalazio u tome i uspijevao je često asistirati golgeterima, a postao je i stalni zamjenik kapetana Virgila van Dijka. Velika sezona Arnea Slota pak donijela je još jednu titulu engleskog prvaka, a potom i oproštaj.
Očekivanja u Realu uvijek su ista - biti najbolji. Alexander-Arnold pao im je u krilo praktički besplatno (ne računajući visoku plaću) i trebao bi biti važna karika u ambicijama u novoj sezoni, a njome žele isprati gorak okus jedne od rijetkih godina bez trofeja.