Nekad je zabijao Donnarummi i Milanu, rušio je i Španjolsku, a dio ove sezone proveo je i u Rijeci. No nogometni put odveo ga je u rumunjski nogomet, točnije u bukureštanski Dinamo, u kojem opet pokazuje svoje nogometno umijeće. I zato smo nazvali 29-godišnjeg Stipu Pericu te prošli s njim kroz aktualnosti u sadašnjem, ali i bivšem klubu
Baš kao i u SuperSport HNL-u, do kraja prvenstva u Rumunjskoj ostalo je još jedno kolo. No, za razliku od HNL-a, u kojem se zagrebački Dinamo bori za naslov prvaka, bukureštanski Dinamo nije u toj prilici. S time da je sustav natjecanja tamo ipak nešto drugačiji. Nakon prvog dijela prvenstva momčad Željka Kopića bila je pri vrhu, na svega dva, tri boda od vodećih.
No ulaskom u razigravanje za prvaka Dinamo je ušao u negativnu seriju. U devet utakmica upisao je tek jednu pobjedu, dva remija i šest poraza.
'Ostala nam je još ta jedna utakmica, protiv Universitatee, koju ćemo pokušati pobijediti, da barem malo popravimo dojam. I onda ću brzo otići svojima u Zadar na kratki odmor jer imamo pauzu od samo dva tjedna. Već su nas se zaželjeli i moji roditelji, a posebno unuke', iz Bukurešta se za tportal javio 29-godišnji Stipe Perica, napadač koji je u Dinamo stigao u veljači ove godine. U 15 nastupa zabio je šest golova, s time da je u prvih nekoliko nastupa ulazio s klupe, ali kada je uhvatio ritam, postao je neizostavni član prve Kopićeve momčadi.
vezane vijesti
Što se dogodilo s Dinamom da je tako potonuo u ovoj fazi prvenstva?
Ne možemo baš pretjerano biti zadovoljni rezultatom. Ali s obzirom na sve okolnosti, to da smo imali puno ozljeda ove sezone i da nemamo velik fond igrača, čak i ne možemo biti previše nezadovoljni. Klub je dva puta bankrotirao u zadnjih sedam, osam godina i klubu treba da se vrati na stari nivo, ali nadam se da ćemo za sljedeću sezonu zadržati ključne igrače, malo se i pojačati te da ćemo biti još bolji.
Prošle sezone Željko Kopić i Marijo Tot odradili su veliki posao i napravili čudo spasivši Dinamo od ispadanja u drugu ligu. Ulazak u ovu sezonu također je bio odličan i dugo je Dinamo bio pri vrhu.
U regularnom dijelu sezone, nakon 30 kola, s time da sam ja stigao u 25., imali smo pet bodova zaostatka za vodećim FCSB-om, a za drugim Clujom zaostajali smo tek tri boda. Na našu žalost, u tom doigravanju za prvaka ostale su samo najbolje momčadi i u svakoj utakmici odlučuju nijanse. Osim toga, nas su poharale ozljede, imali smo uvijek četiri, pet igrača out. I teško je to nadoknaditi. Mislim da je to bilo glavni razlog našeg neuspjeha. Nije bilo nijedne utakmice u kojoj nas je netko 'prebio', odnosno da smo zaslužili poraz. Osim tek jedne, protiv FCSB-a, oni su nadmoćni u odnosu na sve ove godine.
I vi ste imali čudnovatu sezonu. Počeli ste u Standardu iz Liegea, pa stigli u Rijeku, za koju ste odigrali osam utakmica, ali niste se dugo zadržali na Rujevici.
Ne znam što bih rekao. Baš sam puno klubova promijenio posljednjih godina, ali hajdemo tako reći - nikako da nađem tu neku svoju mirnu luku, odnosno klub sa svim onim parametrima, poput vizije i ambicija, koji mi odgovaraju. Ali da ne idem previše u širinu, dogodilo mi se i to da zadnju godinu u Standardu iz Liegea nisam igrao jer sam bio na operaciji ramena. Osim toga, nisam se ni priviknuo na taj klub, nisu mi se kockice posložile i propustio sam godinu dana igranja nogometa. Zato sam i pomislio da bi za moju karijeru najbolje bilo vratiti se kući, u Hrvatsku. Izbor je pao na Rijeku, koja igra ofenzivan nogomet, napadački, da igram, da se vratim u formu, da zabijam golove. Jer znate kako je s napadačem, ako ne igra - mrtav je. Znao sam da bi to bio korak unazad, ali i da bi mi moglo donijeti tri koraka naprijed ako počnem igrati. Nažalost, nije tako ispalo, nisam imao puno vremena. I odlučio sam pronaći neku drugu sredinu, koja će mi više odgovarati.
A što vam nije sjelo u Rijeci?
Ništa konkretno. Jednostavno, nismo se pronašli. I ne bi bilo korektno od mene da sada nešto komentiram, jer pred igračima je zadnja utakmica prvenstva, bore se za naslov prvaka. Potom imaju uzvrat Kupa. Dakle u prilici su osvojiti dva trofeja. To je za mene prošlost, Bože moj. Život ide dalje, nikome ništa ne zamjeram, sve je to sastavni dio igračke karijere. I zapravo, tko zna zašto je dobro da se tako rasplelo. Znam samo da sam sada strašno zahvalan treneru Kopiću što mi je pružio priliku kad su mnogi odustali od mene. I nadam se da sam u ova četiri mjeseca opravdao njegovo povjerenje.
Sigurno jeste, jer u 15 nastupa zabili ste šest golova.
Da, zabio sam ih šest, iako sam mogao još koji više. U prve tri utakmice ulazio sam zadnjih 15-ak minuta. A od preostalih 12, devet ih je bilo u doigravanju, protiv ovih najjačih rumunjskih momčadi.
Nego, želite li Rijeci da uspije u svojim planovima i osvoji oba trofeja?
Apsolutno, od srca im želim da osvoje oba trofeja. Nema baš nikakve zle krvi. Što se tiče Rijeke, često se čujem s bivšim suigračima, s kojima sam bio na Rujevici. I naravno da za njih navijam da budu prvaci. Kad već nije moj Zadar u toj prilici.
Lako za simpatije. Ali tko vam je najrealniji favorit uoči zadnjeg kola SHNL-a?
Baš tako, ne subjektivno, nego objektivno, mislim da je Rijeka favorit i da će uzeti naslov. Dinamo i Hajduk propustili su previše prilika te Rijeka najviše zaslužuje biti prvak.
Gdje se vidite u budućnosti? Ostajete li u Rumunjskoj ili postoji mogućnost povratka u Hrvatsku?
Imam ugovor još dvije godine, tako da sam sljedeću sezonu sigurno u Rumunjskoj. A onda, Bože moj, sve se zna kada su napadači u pitanju. Ako ide dobro, ideš naprijed, a ako ide slabije, ideš dolje. Jednostavna matematika.
Bogata karijera Stipe Perice
Za one koji ne znaju, ili su zaboravili, Perica je 2013. godine igrama u Zadru izborio transfer u Chelsea. U londonskom klubu odlučili su ga slati na posudbe, pa je igrao u NAC Bredi i Udineseu. Talijani su ga potom i otkupili, a Perica je u Serie A zabijao najvećim talijanskim klubovima. Dio karijere proveo je u Turskoj, potom i u Maccabiju iz Tel Aviva, ali i u engleskom Watfordu, s kojim je izborio ulazak u Premierligu.
Prema tome, iza sebe ima lijepu i bogatu karijeru, a koja u Hrvatskoj možda i nije dobila velik publicitet.
Naravno, igrao je Perica i za mlađe hrvatske reprezentacije, a pamte se dva gola kojima je vodio do pobjede protiv Španjolske 3:0. Tada mu je žrtva bio Kepa Arrizabalaga.
Žalite li što niste nikad pozvani u A reprezentaciju?
Realno, kada pogledam, mislim da je nisam ni zaslužio. Možda tek u jednom trenutku, kada sam imao 21 godinu i igrao u Serie A te kada sam zabio šest golova.... Ali sve kasnije, iako sam i u Maccabiju imao sezonu s 20 golova, ipak nije bilo nešto wow, posebno u kontekstu igrača za reprezentaciju, u kojoj su igrali najbolji i u kojoj je konkurencija uvijek bila opaka. I što reći za reprezentaciju koja u četiri godine osvoji dvije medalje na svjetskim prvenstvima, potom igra i finale Lige nacija. Zbilja je nestvarno to što su napravili. Mogu im samo čestitati, skinuti kapu i reći da sam i zbog njih sretan i ponosan što sam Hrvat.
Dok ste bili u Udineseu, zabili ste i Donnarummi, a koji sada s PSG-om ide po naslov u Ligi prvaka.
Lijepa uspomena. Iako sam zabijao skoro svim ekipama u Serie A. Tako da ima stvari na koje mogu biti ponosan, jer zabijao sam i u drugim zemljama, igrao s poznatim i zvučnim nogometnim imenima. I imat ću što pričati svojim unucima.
Ako biste trebali izdvojiti jednog, najboljeg, s kojim ste igrali, tko bi bio taj?
Antonio Di Natale. Iako je bio pri zalasku karijere, bio je nešto posebno. On jednostavno vidi stvari i situaciju u igri prije nego što se one dogode. Bilo ih je još odličnih, koji su postali svjetski prvaci, poput nekih Argentinaca. Bio je i Bruno Fernandes, a koji je potom postao kapetan Manchester Uniteda. Bilo je klasnih igrača s kojima sam trenirao i u Chelseaju... No svakako je Di Natale broj jedan, jer s njim sam proveo najduži period.
Kad ste već spomenuli Chelsea, je li bio dobar potez to što ste kao 18-godišnjak otišli u tako velik klub?
'Ne znam je li bio dobar ili nije. Jedino što znam - da opet krećem ispočetka, ništa ne bih promijenio. Tako je kako je, otišao sam tad na posudbu u Nizozemsku, naučio sam strane jezike, razvijao sam se kao osoba. Tko zna što bi bilo da sam otišao u neki drugi klub, ne možemo znati. Ne žalim ni zbog čega i kažem - da mogu, sve bih ponovio', završio je Perica.
