Scene iz prekrasnog obalnog grada Donostia-San Sebastián obišle su svijet. Na tisuće navijača dočekali su svoje heroje u plavo-bijelom nakon osvojenog Kupa kralja. Put je teško mogao biti slađi; Sociedad je, između ostalog, izbacio Osasunu iz susjedne Navarre nakon raspucavanja, zatim je s 2-0 svladao bliski mu Athletic, a kao šlag na kraju došla je pobjeda nad Atlético Madridom nakon još jednog raspucavanja.

Sociedadovi navijači upali su u ekstazu na seviljskoj La Cartuji, na istom onom mjestu koje su zazivali u obradi pjesme Bad Bunnyja upućenoj svom islandskom napadaču: 'Por la mañana café, por la tarde ron, llévame a Sevilla, Orri Óskarsson!'

Óskarsson je na kraju promašio penal, ali jedan drugi stranac nije. Riječ je, naravno, o Luki Sučiću. Hrvatski veznjak odigrao je svih 120 minuta, a onda je hladnokrvnim penalom donio veliko slavlje svojoj publici. Posao iza njegovih leđa marljivo je odradio stoper Duje Ćaleta-Car, koji se hrvao s napadačkim zvijezdama punih 120 minuta. Dvojica Hrvata tako su se zapisala u povijesne knjige ovog simpatičnog kluba, a situacija je prije samo nekoliko mjeseci izgledala kudikamo drugačije po njih.

Matarazzo je preokrenuo klub

Real Sociedad mučio se prošle sezone pod legendarnim trenerom Imanolom Alguacilom. Bask je poznavao klub u dušu; kao igrač tu je proveo 10 godina, a onda još 14 godina u raznim upravljačkim ulogama, od čega sedam kao glavni trener. Alguacil je donio rekordne ligaške plasmane, osvojio je Kup kralja i njegova je momčad igrala fenomenalan nogomet. Ipak, svemu dođe kraj, pa tako i njegovoj predivnoj epizodi sa Sociedadom. Alguacil je napustio klub na kraju prošle sezone, srdačno se pozdravio s navijačima, a njega je naslijedio Sergio Francisco.

Francisco se pokazao nedoraslim za tu poziciju pa je ubrzo napustio momčad koja se našla na 15. poziciji. Sučić je tada bio potpuno marginaliziran; ovisio je o minutama s klupe i na gotovo polovici sezone imao dva ligaška starta. Minutaža Ćaleta-Cara također je počela kopnjeti, a onda se pojavio američki trener Pellegrino Matarazzo koji je u potpunosti preokrenuo smjer u kojem klub ide.

Sučić i Ćaleta-Car postali su neizostavni dio Matarazzovih planova i sada propuštaju utakmice isključivo zbog ozljeda ili rotacije. Jako su se dobro snašli pod Amerikančevim načelima, a oni su: brzina, okomitost i efikasnost. Sociedad sada brže traži dubinu. Ne gradi akcije toliko dugo kao prije, nego nakon osvajanja lopte odmah traže zvijezde poput Andera Barrenetxee i Mikela Oyarzabala. Bekovi daju širinu, krila ulaze u sredinu, a napadački vezni i 'osmice' traže prostor iza protivničkog veznog reda.

Sučić i Ćaleta-Car spremni čekaju Mundijal

Takav pristup odgovara Sučiću, igraču koji se izgradio na sličnim principima u RB Salzburgu. Možda njegove brojke to još ne sugeriraju, ali takva okolina jako dobro pogoduje njegovu razvoju. Tako je ove sezone došao do četiri gola i tri asistencije, a posebno zanimljivo je da su gotovo svi došli iz desnog međuprostora, zone u kojoj je najubojitiji. Sučić ima sjajnu kontrolu na sitnom prostoru i šut s distance, a uz to jedan je od rijetkih hrvatskih reprezentativaca koji ima više od jednog driblinga po odigranih 90 minuta. Prednost je činjenica da je jedan od rijetkih ljevonogih igrača u ofenzivnoj fazi Vatrenih.

Iako je teško očekivati ga u početnom sastavu na Mundijalu, njegov set vještina mogao bi biti itekako koristan Hrvatskoj u nekim trenucima pa činjenica da redovito igra u sustavu koji mu odgovara ulijeva optimizam.

Ćaleta-Car prilično se 'udomaćio' u Sociedadovoj zadnjoj liniji. Iako je imao određene greške i propuste, postao je jako važan kotačić u Matarazzovom sastavu. Redovito je prijetnja u prekidima, izvrstan je u duel-igri, a zabio je i važan pogodak u remiju protiv Real Ovieda. Posebno impresivno zvuči činjenica da je hrvatski stoper 2. najbolji igrač La Lige po broju osvojenih zračnih duela po utakmici (3,38), a bolji od njega je samo Sevillin Kike Salas.

S obzirom na to da Hrvatska ima najboljeg europskog stopera u zračnim duelima, Luku Vuškovića (5,5 osvojenih zračnih duela po utakmici), to bi moglo donijeti izuzetnu prednost na Mundijalu u obje faze igre. Ćaleta-Car, baš kao i Sučić, teško može očekivati mjesto u prvih 11, ali mogao bi biti jako važan putnik. Osobito ako se Joško Gvardiol ne stigne oporaviti ili ako izbornik Dalić nastavi prakticirati sustav s trojicom igrača u zadnjoj liniji.

Prije nego što je američki trener sjeo na Sociedadovu klupu, Ćaleta-Car startao je jednu od posljednjih sedam ligaških utakmica. Kada se uzme u obzir koliko je narasla njegova uloga pod Matarazzom, ne čudi što Ćaleta-Car želi ostati o klubu. Međutim, to ovisi o Sociedadu jer je tu tek na posudbi iz Lyona. 'Naravno da bih volio ostati u Real Sociedadu. Ali najvažnije je pokazati se pa ćemo onda vidjeti. Imam tri mjeseca da se dokažem, a onda ćemo vidjeti koja je namjera kluba. Ne znam jesu li sretni niti jesu li moji nastupi dovoljni. Ako su zadovoljni, pričat ćemo. Uživam u ovom prekrasnom klubu', rekao je.

Bajkovita priča važna je za Hrvatsku

Rijetki su prije četiri mjeseca očekivali da će se Sociedad podignuti, da će to napraviti baš Matarazzo i da će u svemu tome dvojica Hrvata igrati važnu ulogu. To nije očekivao ni predsjednik Jokin Aperribay koji je nakon osvajanja Kupa za list Cadena SER izjavio: 'Pitao sam umjetnu inteligenciju je li Matarazzo dobar trener za Real Sociedad. Rekla je da nije. Nakon što je izbacio Athletic Bilbao u četvrtfinalu, ponovno sam pitao i umjetna inteligencija je rekla da je odličan izbor.' Možda ta bizarna anegdota najbolje oslikava Sociedadov rast u ovoj sezoni...

Međutim, kada je preko 100.000 navijača tog ponedjeljka dočekalo svoje heroje ispred Gradske vijećnice nadomak predivne plaže La Concha, sve je to postalo manje bitno. Trofej je konačno bio proslavljen među 'narodom' nakon više od 40 godina, a svoj su obol imali i Dalićevi izabranici. Za klub koji se inače oslanja na svoju akademiju i domaći talent, strancima se nije baš lagano dokazati, no Ćaleta-Car i Sučić u tome su uspjeli.

Za Hrvatsku je taj dio ključan: dvojica reprezentativaca u pravom su trenutku pronašla ritam, ulogu i sustav koji im odgovara. Sučić dobiva minute u nogometu koji traži njegove vrline. Ćaleta-Car je, pak, ponovno postao stoper koji igra i dominira u duelima. Ne moraju biti starteri da bi bili važni. Na Svjetskom prvenstvu često odlučuju upravo oni koji uđu spremni, u ritmu i s jasnom ulogom. A ako Dalić bude tražio razlog za optimizam, jedan dio odgovora mogao bi pronaći u San Sebastiánu.