Kanada i Bosna i Hercegovina remizirale su 1:1 u utakmici u kojoj su na kraju obje reprezentacije mogle biti zadovoljne osvojenim bodom. Međutim, način na koji se utakmica razvijala pokazao je da su Kanada i BiH do njega stigle na potpuno različite načine.

Od samog početka bilo je jasno da Jesse Marsch ne želi dopustiti Bosni i Hercegovini mirnu izgradnju napada. Kanada je izašla visoko, agresivno i pokušavala natjerati bosanske stopere na duge lopte. Takav pristup nije iznenađenje jer je upravo visoki presing jedan od zaštitnih znakova Marschevih momčadi.

Domaćin je dominirao posjedom lopte koristeći vrlo agresivnu strukturu 2-4-4. Bekovi su osiguravali širinu na obje strane terena te pružali dodatnu podršku kroz utrčavanja iz drugog plana i preklapanja po bokovima. S druge strane, Bosna i Hercegovina branila se vrlo duboko, u kompaktnom i niskom bloku 4-4-2.

Zbog tako duboke obrane BiH je Kanada imala problema s probijanjem suparničke obrane kroz otvorenu igru. Njihova glavna ideja bila je preopteretiti kazneni prostor velikim brojem igrača i tražiti ubačaje prema udaljenijoj vratnici. Zahvaljujući širini koju su stvarali i bekovi i krila, Kanada je često dolazila u pozicije za centaršut.

BiH je na taj pritisak odgovorila vrlo pragmatično. Umjesto pokušaja dugotrajnog posjeda, momčad Sergeja Barbareza tražila je izravan izlazak prema naprijed, oslanjajući se na osvajanje drugih lopti i prekide. Upravo je iz takve situacije stiglo vodstvo.

U 21. minuti Jovo Lukić pogodio je glavom nakon kornera i Bosna i Hercegovina došla je do idealnog scenarija. Lukić je kroz čitavu utakmicu ušao devet puta u zračne duele i osvojio svaki od njih što je rekord otkako se ti podaci mjere na Svjetskim prvenstvima.

Nakon pogotka utakmica je praktički ušla u ritam koji je više odgovarao BiH. Spustili su se u niski blok, zatvorili sredinu terena i prisilili Kanadu da napade gradi preko bokova. To je bio možda i najvažniji taktički detalj susreta.

Kanada je tijekom kroz skoro čitav susret imala inicijativu, ali vrlo malo čistih situacija kroz centralne zone. Vezni red BiH ostajao je kompaktan ispred stopera, dok su bekovi i krila pomagali u zatvaranju prostora prema Jonathanu Davidu. Kanada je zato često završavala u situaciji da ubacuje iz poluprostora ili s boka, a to je pak odgovaralo stoperima Bosne i Hercegovine. Fenomenalne predstave su imali Nikola Katić i Tarik Muhamerović koji su zaustavili velik broj opasnih situacija.

Barbarez je nakon utakmice priznao da je njegova momčad u drugom dijelu postala previše pasivna i upravo je to možda bio ključni problem.

Naime, nakon odmora Kanada je dodatno podigla intenzitet.

Richie Laryea počeo je agresivnije ulaziti prema sredini terena, dok je Kanada sve češće stvarala situacije s viškom igrača između bosanskih linija. Pritisak nije donosio gol, ali je donosio teritorijalnu dominaciju. Laryea je osvojio sve svoje duele na tlu, imao nekoliko uspješnih driblinga te iako nije zamijenio učinak koji bi imao Alphonso Davies, je itekako ostavio utjecaj na igru.

U jednom trenutku utakmica se gotovo potpuno preselila na polovicu Bosne i Hercegovine.

BiH je tada imala problem koji često prati momčadi koje se prerano povuku. Svako osvojeno dodavanje završavalo je novim gubitkom lopte jer nije bilo dovoljno igrača u zoni napada. Kanada je tako mogla organizirati novi val napada gotovo odmah nakon izgubljene lopte.

U jednoj situaciji je BiH mogla doći do vodstva 2:0 kada je Ermedin Demirović izašao sam na golmana Kanade. Napadač je tu reagirao jako slabo te je umjesto udarca išao na dribling i to u smjer kojeg je krenuo pokrivati i branič Kanade. Prilika je to koja se ne piše u statistiku udaraca ili očekivanog broja golova, no ona koja je trebala završiti pogotkom za BiH.

Drugi važan detalj bio je fizički aspekt utakmice. Kanadski igrači djelovali su svježije i agresivnije kako se utakmica približavala završnici. To nije iznenađenje s obzirom na stil igre koji Marsch gradi posljednjih godina, a temelji se na velikoj količini trčanja, presinga i brzih tranzicija.

BiH je dugo odolijevala zahvaljujući disciplini obrambene linije i odličnoj reakciji Seada Kolašinca koji je nekoliko puta spašavao vrlo opasne situacije. Barbarez ga je nakon utakmice posebno izdvojio. Ipak, kontinuirani pritisak na kraju je donio rezultat.

Ulazak Cylea Larina pokazao se potezom utakmice. Napadač je pogodio samo dvije minute nakon ulaska u igru te potpuno promijenio dinamiku završnice. Njegov gol nije bio slučajnost. Kanada je tijekom cijelog drugog dijela povećavala broj igrača u završnici napada i stalno opterećivala bosansku posljednju liniju. Larin je samo iskoristio situaciju koja se gradila gotovo pola sata. Potrebno je bilo doduše da se sjajno okrene pod pritiskom svog čuvara.

Zanimljivo je da se nakon izjednačenja odnos snaga ponovno promijenio. BiH je prvi put nakon dugo vremena počela izlaziti nešto više prema naprijed. To pokazuje da problem nije bio samo fizičke prirode, nego i taktičke odluke da se prerano prepusti inicijativa protivniku.

Kada se pogleda cijela utakmica, može se zaključiti da je Kanada bila bolja momčad u otvorenoj igri. Imala je više inicijative, više ulazaka u opasne zone i veći broj situacija iz kojih je mogla doći do pogotka. S druge strane, BiH je pokazala organiziranost, disciplinu i opasnost iz prekida, što su kvalitete koje mogu biti presudne u turnirskim natjecanjima. Uostalom, imali su iz tranzicije ipak i tu jednu priliku koja je bila veća nego li neke koje je zapucala Kanada.

Remi je zato i najrealniji ishod utakmice u kojoj je Kanada kontrolirala igru, a Bosna i Hercegovina dugo kontrolirala rezultat. Na kraju nitko nije pobijedio, ali obje reprezentacije dobile su jasnu sliku onoga što ih čeka u nastavku Svjetskog prvenstva. I još bitnije, obje ekipe s pobjedom nad Katarom gotovo pa sigurno idu u daljnju fazu natjecanja jer prema svim predikcijama četiri boda daju 99 % šanse da se ekipa plasira dalje kao jedna od najboljih trećeplasiranih.