Analitika i kladionice govore da je Brazil favorit grupe C. Međutim, pod Carlom Ancelottijem Brazil još nije dao odgovore na mnoga pitanja. Maroko nije izgubio utakmicu zadnje tri godine te će pokušati iskoristiti njihove probleme, dok se Škoti nadaju da će nauštrb Haitija napokon proći skupinu.

Brazil

Ne postoji godina u kojoj Brazil nije igrao Svjetsko prvenstvo i ne postoji država koja ga je osvojila više puta. Međutim, vječiti favorit traži svoju prvu medalju na ovom natjecanju još od 2002. kada su osvojili zlato protiv Njemačke. Od tada, Brazil je 2014. igrao utakmicu za treće mjesto u kojoj ih je Nizozemska razbila 3:0, a u svim ostalim prvenstvima u tom periodu nisu došli dalje od četvrtfinala.

Najduži je to post za Brazil u povijesti, no u jednu ruku najpopularnija nogometna nacija može biti sretna što se uopće natječe ove godine na prvenstvu, odnosno što je FIFA proširila isto na 48 ekipa. Naime, da je sistem ostao stari, Brazil uopće ne bi prošao direktno na prvenstvo. U kvalifikacijama Južne Amerike su završili tek peti iza Argentine, Ekvadora, Kolumbije i Urugvaja, a u prethodnim iteracijama bi ih to vodilo u dodatne kvalifikacije.

Njihov izbornik je Carlo Ancelotti, koji je pristao na tu ulogu nakon što je Brazil pune tri godine koketirao s njime. Od odlaska Titea, Brazil je imao dva privremena izbornika i jednog pravog, Dorivala Juniora. Dorival je vodio Brazil u samo 16 utakmica, a otpušten je nakon poraza od Argentine 4:1.

Brazil je odigrao brojne pripremne utakmice šarolikih rezultata. Razbili su Južnu Koreju s 5:0, izgubili od Japana 3:2, dobili Senegal 2:0, remizirali s Tunisom 1:1, izgubili od Francuske 2:1 te na kraju Hrvatsku pobijedili s 3:1, a Panamu sa 6:2.

Iako su odigrali jako puno utakmica, i dalje nije u potpunosti jasno kako će Brazil igrati pod Ancelottijem na ovom Svjetskom prvenstvu, a tu nejasnoću je dodatno potkrijepila činjenica da na popisu nema Joao Pedra, dok je pozvan Neymar. Da stvar bude problematičnija, posljednje informacije govore da Neymar nije fizički spreman, pa će se Brazil morati odlučiti na neku treću opciju u napadu, koja je vjerojatno Igor Thiago, što opet mijenja stvari.

Ono što otprilike znamo je da se Brazil brani u kompaktnom 4-4-2 srednjem bloku te brzo izlazi u napad preko bokova. U napadu se to transformira u 4-2-3-1, nekada i u agresivnih 3-2-5. Posjed je izrazito je nagnut na lijevo, s namjerom da se Viníciusa Júniora izolira u situacijama jedan na jedan protiv obrambenih igrača koji ostanu bez adekvatne podrške. Može se to dakako raditi i preko Raphinhe, no on često služi kao igrač koji povezuje linije momčadi i istovremeno neutralizira protivničke tranzicije.

Slabost ove momčadi leži u situacijama kada protivnik brojčano nadvlada dva centralna veznjaka, ali i kada se oba beka istodobno zateknu visoko na protivničkoj polovici pa stvore prostor za protivnika u tranziciji. Ancelotti doduše prvi problem pokušava riješiti Casemirom koji ima veću ulogu u momčadi sada nego li pod prethodnim izbornicima. Ipak, najveći problem Brazila je kako izvući maksimum iz Viniciusa Juniora. Zvijezda Reala već neko vrijeme ne uspjeva replicirati učinak iz kluba te je izvor navijačke frustracije.

Prva postava Brazila je i dalje takva da može nauditi bilo kojem protivniku te nikoga ne bi iznenadio njihov uspjeh. No, zbog taktički dosta nejasne slike, situacije oko Neymara, forme Viniciusa u brazilskom dresu te spomenutim manama, nikoga ne bi iznenadilo ni da zapnu tamo gdje su zapeli četiri od prethodnih pet puta. U četvrtfinalu.

Očekivanih 11:

Maroko

Na Svjetskim prvenstvima je uvijek Maroko taj koji utaba put za afričke države. 1986. su postali prva afrička država koja je prošla dalje u grupnoj fazi natjecanja, dok su 2022. postali prva koja je igrala polufinale i koja se borila za medalju. Biti će im ovo ukupno sedmo Svjetsko prvenstvo u povijesti, a nakon onog prošlog ih nitko neće smatrati bezazlenima.

Maroko se kroz kvalifikacije prošetao. Pobijedili su svih osam utakmica koje su odigrali u skupini, a neke momčadi su i razbili s 5:0 i 6:0. Pune tri godine ne znaju za poraz te su reprezentacija s najdužim nizom neporaženosti na svijetu. Moramo se vratiti u 2023. i kvalifikacije za Afrički kup nacija kada ih je svladala Južna Afrika. Dakako, situacija bi na papiru bila drugačija da je Senegalu priznata pobjeda u finalu Afričkog kupa nacija.

Pitanje izbornika Maroka je postalo dosta kompleksno nakon tog poraza od Senegala. Walid Regragui, s kojim je Maroko bilježio najveće uspjehe u povijesti, je otišao, navodeći taj poraz kao jedan od razloga. Kasnije se otkrilo da je Regragui imao i neke probleme sa savezom te da je odlučeno kako ekipi treba svježe lice. Našli su ga u obliku Mohameda Ouahbija, bivšeg izbornika marokanske U23 reprezentacije.

U nedavnim prijateljskim utakmicama su upisala remi protiv Ekvadora, dok su slavili s 2:1 protiv Paragvaja te 5:0 protiv Burundija. Najveće iznenađenje je izostanka Youssefa En-Nesyrija, napadača koji ih je doveo 2022. do polufinala. Kao razlog navode njegovu slabiju formu te okretanje prema mladima, no kontradiktorno, prvi napadač je Ayoub El Kaabi koji je još stariji od njega.

Maroko igra disciplinirani sustav 4-3-3 koji se bez lopte pretvara u kompaktnu obrambenu formaciju 4-1-4-1. Izvrsni su u zatvaranju uskih linija dodavanja, zagušivanju prostora ispred vlastitog kaznenog prostora i provođenju kontroliranog presinga koji se aktivira prema unaprijed definiranim okidačima.

Izgradnja napada u velikoj se mjeri oslanja ili na traženje lopti kroz centralne koridore, uz izolaciju Achrafa Hakimija na desnoj strani, ili pak na stvaranje brojčane nadmoći na desnoj strani kombinirajući trk Hakimija, lucidnost Brahima Diaza i pridodavanje jednog od centralnih veznih igrača. Izuzetno opasni Abde Ezzalzouli u tim situacijama ostaje široko postavljen na lijevoj strani kako bi razvukao protivničku obranu i stvarao situacije jedan na jedan.

Maroko zna patiti ako protivnik dobro odigra lopte preko njihovih linija presinga ili ako brzom cirkulacijom lopte rastegne njihovu usko postavljenu obrambenu liniju. Također, ranjivi su iz tranzicije, pogotovo ako su bekovi ostali visoko. No, sve to mora biti izvedeno savršeno, jer Maroko je ekipa čiji je glavni cilj ne izgubiti.

Izostanak individualno jačih igrača u fazi napada, potencijalni manjak fizičke spremne jednog od ključnih stopera, kao i izuzetno potrošeni Hakimi nakon finala Lige prvaka, će Maroku ipak škoditi u pokušaju da ponovi rezultat od prije četiri godine. No, unatoč tome što kraj njihovog puta može doći već i u prvom susretu nokaut faze, nogomet kakav oni igraju je idealan za ovakve turnire. Biti će problem svakoj ekipi.

Očekivanih 11:

Haiti

52 godine nakon prvog i do sada jedinog nastupa na Svjetskim prvenstvima, Haiti se vraća na najveću nogometnu pozornicu. Te davne 1974. su završili skupinu s tri poraza, a sasvim je realno da im se to dogodi i ovog puta.

U kvalifikacijama su bili prvi u skupini ispred Hondurasa, Kostarike i Nikaragve. Impresivan je to uspjeh ako znamo da Kostarika u 21. stoljeću nije bila samo na jednom Svjetskom prvenstvu. Njihova pobjeda nad Kostarikom od 1:0 je bila ključna za prolazak dalje.

Izbornik im je Francuz, Sebastien Migne, koji ima iskustva u vođenju reprezentacija. Bio je već na čelu Konga, Kenija, Ekvatorijalne Gvineje te pomoćni trener u Kamerunu. Na klupi Haitija je od 2024.

U dosadašnjim prijateljskim utakmicama Haiti i nije izgledao toliko loše. Protiv Tunisa su izgubili 1:0, iako su imali prilika za izjednačiti, dok su s Islandom igrali 1:1 u utakmici u kojoj su bili bolja ekipa.

Haiti se oslanja na kompaktan srednji i niske blok pri kojem se oni odriču posjeda lopte u zamjenu za iznenadne tranzicije. Njihove napadačke akcije gotovo pa isključivo idu preko krila koja će pokušati pretrčati svoje čuvare i uputiti rani centaršut prema njihovom napadaču Wilsonu Isidoru koji igra za Sunderland.

Iako su defenzivna ekipa, zbog izostanka individualne kvalitete, ali i taktičke obučenosti, i dalje su poprilično propusni pa se tako moraju oslanjati na bravure golmana Johnyja Placidea. Placide je nekoliko puta kroz karijeru protiv jakih protivnika znao braniti nemoguće, a sklon je i egzibicijama, poput izlaska na protivnički centaršut tako da ga izbije nogom.

Gotovo svi igrači momčadi igraju negdje po europskim ili američkim klubovima, tako da se ne može reći da su zalutali na ovo prvenstvo, no s obzirom na konkurenciju u ovoj skupini bilo bi čudo kad bi Haiti osvojio ijedan bod.

Očekivanih 11:

Škotska

Škotska na Svjetskom prvenstvu nije bila još od 1998. kada je umalo šokirala Brazil u prvom kolu, no na kraju je ipak ostala poražena. Biti će im ovo deveto prvenstvo u povijesti te se nadaju da po prvi puta mogu proći skupinu.

Na ovo prvenstvo su otišli u poprilično dramatičnom stilu. U skupini su igrali protiv Danske, Grčke i Bjelorusije, te nisu bili favorit za prvo mjesto u skupini. Nakon što su u petom kolu izgubili od Grčke 3:2, našli su se u situaciji da su bod iza Danske i da im samo pobjeda igra za izravni plasman. U sudačku nadoknadu se ušlo s rezultatom 2:2, a onda u 93. i 98. zabijaju Kieran Tierney i Kenny McLean za pobjedu od 4:2 i opću euforiju Škota.

Na klupi Škota je Steve Clarke. Čovjek koji ih vodi još od 2019. i koji ih je odveo na tri velika natjecanja, dva Europska prvenstva i ovo Svjetsko. Nekadašnji dugogodišnji igrač Chelseaja je prije tog vodio Kilmarnock s kojim je osvojio rekordni broj bodova u prvenstvu u njihovoj povijesti.

Škoti su odigrali dvije izazovne prijateljske utakmice u ožujku protiv Japana i Obale Bjelokosti te su u obje izgubili rezultatom 1:0. Prije samog početka prvenstva zakazali su pripreme s Curacaom i Bolivijom. Prvu su već odigrali, a s visokih 4:1 su svladali Curacao. Utakmica je doduše napravila i problem Škotima jer im se u njoj ozlijedio Billy Gilmour, centralni veznjak.

Škotska se dugo vremena oslanjala na zadnju liniju s pet igrača, odnosno s trojicom stopera, kojom je Clarke htio sakriti slabosti koje ekipa ima na stoperskim i krilnim pozicijama. Međutim, taj sustav je dobio druge probleme. Preuzimanje kontrole posjeda, izostanak ofenzivnog učinka, kao i brzine te okomitosti.

Škotska je zato promijenila način igre te ih sada gledamo i u formaciji 4-3-3 i u formaciji 4-4-2. U sredini igra njihov ključni igrač, Scott McTominay, koji se preporodio odlaksom iz Manchester Uniteda. McTominey je postao veznjak koji izrazito dobro napada kazneni prostor iz drugog plana, a to se vidi i u Škotskoj gdje je u zadnje tri godine zabio 13 golova, dok je u pet godina prije toga zabio jedan.

Andrew Robertson, Aaron Hickey i Kieran Tierney su redom bekovi koji mogu biti itekako opasni, a tu je još i nekoliko centralnih veznjaka koji su također jači dio ove momčadi. Međutim, Škotska i dalje ima problema s izostankom kreativnosti i razbijanjem protivničkih blokova.

Još veći problem je i činjenica da nemaju pretjerano kvalitetne napadače, a i da su pozicije stopera poprilično škakljive. U prvih 11 se očekuje stoper Dinama, Scott McKenna. Škotska također nije pronašla ni rješenje za poziciju golmana pa je tako vrlo izgledno da će 43-godišnji Craig Gordon iz Heartsa biti broj jedan. Dovoljno će to sve biti za Haiti, no protiv Brazila i Maroka će biti teško.

Očekivanih 11:

Utakmice

14.06. (00:00h) Brazil - Maroko

14.06. (03:00h) Haiti - Škotska

20.06. (00:00h) Škotska - Maroko

20.06. (02:30h) Brazil - Haiti

25.06. (00:00h) Škotska - Brazil

25.06. (00:00h) Maroko - Haiti