U središtu je Dragan Pechmalbec, rukometaš rođen u Francuskoj, igrač koji je imao pravo nastupa i za francusku reprezentaciju, ali je u ključnom trenutku karijere odlučio poslušati – srce. I odabrati Srbiju.

Pechmalbec je već ranije nastupao i za seniorsku reprezentaciju Francuske, no poziv tadašnjeg izbornika Tonija Gerone promijenio je sve.

‘Prije pet godina nazvali su me Toni Gerona i direktor reprezentacije Ratko Nikolić i pitali bih li igrao za Srbiju. Malo sam razmislio, ali vrlo brzo je postalo jasno – srce je reklo Srbija. Od tog trenutka više nije bilo dileme’, ispričao je Pešmalbek.

Njegova povezanost sa Srbijom nije slučajna. Majka mu je Srpkinja, no jezik – kako sam priznaje – nije govorio odmalena. Naučio ga je na terenu.

I to uz Bosance i Hrvate.

‘Kad sam igrao u Nantesu, u momčadi je bilo Bosanaca i Hrvata i jednostavno sam morao naučiti govoriti. Kasnije je došao i Kiril Lazarov pa smo svi pričali isti jezik. U početku nisam razumio gotovo ništa, ali sam čitao knjige iz stare Jugoslavije, učio sam, savladao i padeže. Danas je sve u redu’, rekao je kroz smijeh.

Privatno, Pechmalbecova priča još je šarenija. Nedavno se u Beogradu vjenčao s Valentinom, liječnicom iranskih korijena koja je odrasla u Švedskoj. Vjenčanje je održano u Hramu Svetog Save, a kum mu je bio reprezentativni suigrač Vladimir Cupara.

‘Mi smo stvarno jedan čudan miks’, kaže Pešmalbek. ‘Imamo nas svuda, ali upravo je to ljepota.’

Dodaje i da mu je reprezentacija donijela nešto možda i važnije od rukometnih utakmica.

‘Od prvog dana sam se povezao s dečkima. Stekao sam prijatelje za cijeli život. Oni su moja obitelj.’