Kao centar trostrukih prvakinja WNBA-a, Las Vegas Acesa, još je jednu sezonu završila s naramkom trofeja i čudesnim košarkaškim umijećem razoružala sve koji su posljednjih godinu-dvije usmjerili reflektore na 'veliku bijelu nadu' Caitlin Clark. Dijelom joj je na ruku išlo to što je Clark propustila praktički cijelu svoju drugu profesionalnu sezonu zbog ozljede, ali i da je igrala, teško bi ugrozila dominaciju superzvijezde iz 'grada kocke'.

Kad smo prošle godine ovdje pisali o Clark, bilo je očito da je ona donijela ogromnu pažnju ženskoj košarci te je u SAD-u gledanija nego ikad. No nakon – nadamo se skorog – oporavka trebat će još puno toga napraviti da bi se doista uključila u ženski košarkaški panteon. A'ja Wilson je pak već tamo, praktički na prijestolju.

Ili, kako je rekla njezina trenerica u Las Vegasu Becky Hammon:

'Neki su na Mount Rushmoreu (planina s isklesanim glavama četvorice američkih predsjednika - op.a.), ona je sama na Everestu. Oko nje nema više nikog.'

A s 29 godina ima još toga što može dati.

Samo Olajuwon je ovo uspio

Nijedna druga igračica u povijesti WNBA-a, koja traje od 1997. godine, nije u istoj sezoni osvojila prvenstvo, bila MVP sezone i finalne serije te postala najbolja obrambena igračica (treći put). U muškoj konkurenciji, u NBA-u, to je u jednoj sezoni uspjelo samo jednom čovjeku. Nije to Jordan, a još manje LeBron, nego veliki Hakeem Olajuwon, dok je 1994. godine igrao za Houston Rockets. Pritom je ovo za Wilson treća titula prvakinje, četvrti put je MVP sezone, drugi put MVP finala i treći put najbolja obrambena igračica. Uz cijeli niz drugih titula i priznanja (vidi okvir), primjerice drugu zaredom krunu najbolje strijelkinje.

Ona je ključna igračica svoje ekipe, najzaslužnija za treću šampionsku titulu u četiri posljednje godine te za stvaranje jedne od najmoćnijih dinastija unutar najjače svjetske ženske košarkaške lige. I bez ikakve dileme najbolja je igračica današnjice, čak i uz uistinu sve višu razinu igre u WNBA-u. A onda nije daleko ni teza trenerice Hammon, po kojoj je njezin tim superioran čak i najvećim dosadašnjim klupskim dinastijama: Houston Comets bile su prvakinje četiri sezone zaredom, od 1997. do 2000. godine, a Minnesota Lynx također su četiri puta bile prvakinje, ali 's preskocima', od 2011. do 2017. godine.

Na početku sezone nije sve izgledalo tako super za cure iz Las Vegasa. Nakon što su u prošloj sezoni ispale u polufinalu doigravanja, ovo su prvenstvo sa šest novih igračica u rosteru i obranom koja se mučila počele omjerom 12:13 i činilo se da neće daleko dogurati. A onda je stigao i katastrofalan poraz od Minnesote kod kuće s čak 53 razlike. ESPN je nakon te sramote objavio da je Wilson suigračicama poslala poruku koja govori o tome koliki je njezin utjecaj u ekipi:

'Ako vas nije sram zbog onoga što se jučer dogodilo, nemojte ni dolaziti na trening. Niste potrebne ni dobrodošle. Moramo promijeniti način razmišljanja, jer ovo jest bilo sramotno.'

Timska igračica

Za nekoga tko je dosad postigao sve ono što je postigla Wilson očekivalo bi se da se brine samo za vlastito zadržavanje na vrhu, bar smo na to navikli u današnjem NBA-u. No ona se obratila svakoj suigračici i ulila im svoju snagu, isto kao što aktivno sudjeluje na svim timskim sastancima, analizama utakmica, sve do minuta odmora na utakmicama. Dapače, suigračice i trenerica znaju je zadirkivati jer nikamo ne ide bez svog tableta, zapisujući razmišljanja o svojoj te o igri ekipe.

Rezultat? Nakon toga Aces su pobijedile sljedećih 16 utakmica, a sama Wilson je u toj seriji imala prosječnih 26 koševa, 12 skokova, 2,6 asistencija, 2,3 blokade i 1,6 ukradenih lopti po utakmici. I tako su odigrale do kraja, kad su u finalu isprašile Phoenix Mercury 4:0. Od onog poraza protiv Minnesote imale su skor 25:3.

'Za mene je veličina biti strpljiv, čekati svoj red, čekati svoj trenutak. Moraš biti velik i kad na kraju ne dobiješ ništa osobno. Veličina je kad radiš nešto ispravno zbog toga što je to ispravno', izjavljivala je tijekom prvenstva.

No sad se priča počinje vrtjeti u drugom, ne tako lijepom smjeru. Naime u WNBA-u još traju pregovori oko novog kolektivnog ugovora, zbog kojega bi se nakon ove sezone širom lige na tržištu mogle pojaviti čak 123 slobodne igračice kojima upravo istječu ugovori. Kako će izgledati rosteri, danas nitko živ ne zna, pa tako ni u Las Vegasu, gdje čekaju odluku glavnih igračica hoće li ostati vjerne dresu Acesa, kako to priželjkuje gazda ekipe Mark Davis, inače istodobno vlasnik NFL momčadi Las Vegas Raiders. Wilson se dosad zaklinjala da svoje suigračice vidi kao obitelj, a to će sad trebati i dokazati. Zasad još uvijek uživaju u svom trenutku i svijet su obišli kadrovi slavljeničke nježnosti između nje i njezinog dečka, centra Miami Heata Bama Adebayoa, kao i njezin ples s ružičastim tamburinom u rukama.

Po svemu što je dosad postigla, Wilson je najbolja igračica u povijesti ženske košarke, unatoč svim drugim velikankama koje su se bavile tim sportom, a dosad se uvijek spominjala velika Lisa Leslie. No ona je promijenila sve, ne samo zbog titula i pojedinačnih priznanja.

I nije takva od jučer, jer već u sveučilišnoj košarci pokazala je od kakvog je materijala napravljena, pa je sve što se događa posljednjih godina samo posljedica karijere koja skoro ni u jednom trenutku nije sišla s uzbrdice. A'ja Riyadh Wilson (prvo ime dobila je po albumu grupe Steely Dan, a srednje po glavnom gradu Saudijske Arabije, u kojem joj je teta bila stacionirana u Pustinjskoj oluji) odrasla je u Južnoj Karolini, a obitelj joj ima solidan košarkaški pedigre. Majka Eva Rakes Wilson bila je sudska zapisničarka, ali zato su otac Roscoe i brat Renaldo godinama igrali košarku u Europi i Južnoj Americi.

Naznake buduće superzvijezde pokazala je već u srednjoj školi, vodeći je do titule prvaka savezne države s prosjekom od skoro 25 koševa i 14 skokova po utakmici. Kao maturantica je te brojke i pojačala, postavši nacionalnom igračicom godine 2014.

U državi u kojoj je rođena ostala je i kao studentica na Sveučilištu Južne Karoline te nastavila nizati priznanja, recimo kao najbolja brucošica godine, pa na drugoj godini igračica godine, što je ponovila i sljedeće dvije sezone, a sa sveučilištem je postala i prvakinja. S takvom reputacijom bilo je jasno da će biti prvi izbor na draftu 2018. godine i već u toj prvoj sezoni za Las Vegas postala je debitantica godine i treća strijelkinja lige. No ekipa joj nije još bila ono što je danas jer nije ušla ni u doigravanje. To su ipak napravile u sljedećoj sezoni, a u pandemijom okrnjenoj sezoni 2020. godine stigle su do finala. Bila je to samo naznaka onoga što stiže, uz prvu titulu MVP-a za Wilson. I onda su krenule titule i za ekipu, uvijek s njom u glavnoj ulozi. Rekordi su se nizali: među ostalim je izjednačila rekord lige kad je Atlanti zabila 53 koša, a postala je i prva igračica koja je u jednoj utakmici postigla više od 30 koševa i više od 20 skokova. Jedini relativni posrtaj dogodio se prošle godine, kad su došle 'samo' do polufinala, a prvakinje su postale New York Liberty.

Zvijezda i u reprezentaciji

Ono što dosad nismo spominjali njezina je karijera u reprezentaciji, a jednako je blistava kao klupska. Dosad je osvojila dva olimpijska zlata, 2021. u Tokiju i 2024. u Parizu, na prvim Igrama bila je u najboljoj petorci turnira, a na drugim konačno i najbolja igračica, vodeća u ekipi SAD-a po koševima, skokovima, ukradenim loptama, blokadama, postotku šuta iz igre i s linije slobodnih bacanja. Rijetko se može vidjeti takva dominacija. Na isti način ugradila je sebe i u zlata na svjetskim prvenstvima 2018. u Španjolskoj i 2022. u Australiji, kao i u ranija tri svjetska zlata u mlađim kategorijama.

Teško da je itko bolje opisao veličinu Wilson od članka u Sports Illustratedu, u kojem zaključili da je jedini način da je zaustaviš taj da ispadne iz igre zbog osobnih grešaka. Nevolja je u tome što joj se to u 267 utakmica regularnog dijela prvenstava koja je dosad odigrala dogodilo samo jednom. U doigravanju – nikad. Zaključak? Nezaustavljiva je.