Italija, jedna od najvećih nogometnih sila u povijesti, danas izgleda kao zemlja koja je ozbiljno izgubila korak s vremenom. Dok su nekoć njezini klubovi i stadioni predstavljali vrhunac europskog nogometa, danas je stvarnost daleko surovija - infrastrukturno zaostajanje postalo je još jedan simbol pada Azzurra.

Talijanski mediji upozoravaju da država mora hitno ubrzati radove želi li zadržati status suorganizatora Europskog prvenstva 2032., koje bi Italija trebala organizirati zajedno s Turskom. Prema aktualnim izvješćima, samo je Juventusov Allianz stadion u Torinu trenutačno spreman za utakmice završnog turnira bez dodatnih građevinskih zahvata.

Još 2023. Talijanski nogometni savez i turski savez poslali su popis od po deset mogućih stadiona za domaćinstvo, no nakon što je kandidatura postala zajednička, obje zemlje morat će taj popis skratiti na pet stadiona. Problem za Italiju je u tome što većina prijavljenih objekata nije ni blizu potrebnog standarda.

Dio planiranih stadiona još uopće nije izgrađen, uključujući projekte novih objekata u Milanu, Rimu i Cagliariju. Preostalih šest kandidiranih stadiona treba ozbiljnu obnovu prije nego što bi mogli zadovoljiti UEFA-ine uvjete za veliko međunarodno natjecanje. Među njima su San Nicola u Bariju, Maradona u Napulju, Franchi u Firenci, Bentegodi u Veroni, Dall'Ara u Bologni i Luigi Ferraris u Genovi.

Prema posljednjim informacijama iz Italije, Turska je u ovom trenutku infrastrukturno ispred, a FIGC će već u srpnju morati UEFA-i podnijeti izvješće o napretku radova. Do rujna bi Talijani trebali i službeno prijaviti stadione koje žele imati kao domaćine na Euru 2032. Ako sve bude išlo po planu, radovi na nekoliko novih ili obnovljenih stadiona trebali bi početi u ožujku 2027.

Sve to dodatno pojačava dojam da je talijanski nogomet zapao u duboku krizu. Zemlja koja je desetljećima živjela od reputacije, velikih imena i slavne prošlosti danas više ne može sakriti da joj nedostaje moderna infrastruktura, jasna strategija i kontinuitet na najvišoj razini.

Nekad su Milan, Juventus, Inter, Parma i Lazio bili sinonim za izvrsnost, a Serie A liga u kojoj su igrale najveće zvijezde svijeta. Talijansko prvenstvo godinama se smatralo najjačom i najpoželjnijom nogometnom pozornicom, svojevrsnom nogometnom NBA ligom. Danas, međutim, nogometna Italija djeluje kao sustav koji živi od stare slave, dok je sadašnjost sve bolnija.

Posebno nakon novog reprezentativnog sloma. Italija, koja prema medijskim izvješćima treći put zaredom neće igrati na Svjetskom prvenstvu, istodobno vodi bitku i s vlastitim stadionima, birokracijom i infrastrukturnom zapuštenošću.

Za zemlju koja je nogomet pretvorila u dio nacionalnog identiteta, to više nije samo problem organizacije turnira. To je znak da je dotaknuto dno.