Matko Jukić, 24-godišnji Osječanin i jedan od najmlađih članova glumačke postave 'Divljih pčela', u kratkom je roku postao ime o kojem se priča zahvaljujući emotivno snažnoj interpretaciji Josipa Vukasa, mladića s psihičkim poteškoćama i velikim srcem
'Gluma je dio mene od malena, osjetio sam potrebu pričati tuđe priče i staviti se u cipele različitih ljudi i različitih karaktera. Uvijek sam pokušavao dokučiti što ih motivira i što je pokretač njihovih odluka. Znao sam od malena da se želim baviti ovim poslom, tako da je upis na ADU bio logičan slijed', otkrio je Matko Jukić.
Tihi junak 'Divljih pčela'
U novoj RTL-ovoj seriji 'Divlje pčele' uvjerljivo nosi zahtjevan lik Josipa Vukasa. Premda se često teško snalazi u okruženju, Joso jasno razlikuje dobro od zla, blizak je sestrama Runje i potajno zaljubljen u najmlađu, Zoru. Njegova najveća snaga je nepokolebljiva odanost i bezuvjetna ljubav prema najbližima, dok je s druge strane godinama izložen porugama i poniženjima mještana, osobito rođaka Petra i Marka Vukasa, koji su ga nerijetko i fizički zlostavljali.
Simpatični Jukić ističe da mu je rad na seriji ostvarenje sna, a kolege iz ansambla hvali bez zadrške, naglašavajući koliko uči iz zajedničkog rada i snimanja.
'Uživao sam u svakom trenutku snimanja, kolege glumci imaju puno utakmica u nogama, a imam čast dijeliti kadar s ljudima koje sam gledao od malih nogu, učiti od njih i upijati najviše što mogu. Ono što mi je divno kod ovog posla je što imamo prilike utjeloviti razne karaktere. Nisam se nikad bavio ovakvim likom i ne znam kada ću opet dobiti priliku igrati takav karakter. Upravo je to ono što ovaj posao čini stimulativnim i zanimljivim', rekao je.
Iznimno slojevit lik
Matko opisuje Josipa kao iznimno slojevit lik – 'čisto biće' velikog srca koje ne poznaje zlo – što mu je osobno blisko jer vjeruje da ljudi imaju potencijal za dobrotu i plemenitost. Kaže da je ulogu gradio iznutra, pitajući se kako Joso doživljava ljubav i podnosi udarce, pa je iz te unutarnje logike slagao svaki detalj.
'Kreacija lika bila je izazovna, no priprema s redateljima i tekstom bila je temeljita i s vremenom mi je bilo sve jasnije kojim smjerom ići i na koji način graditi lik. Čitao sam knjige i filmove o ljudima s psihičkim poteškoćama te cijelo vrijeme pokušavao od njega napraviti živog čovjeka, a ne karikaturu. Htio sam pokazati njegove vrline, široko srce i neiskvarenu dušu', ispričao je.