Trenutačno je gledamo kao nemilosrdnu negativku koja podiže tlak svakim svojim pojavljivanjem u hit-seriji, ali Sanja Vejnović i dalje nosi titulu jedne od najljepših glumica ovih prostora. Otkrila je kako je to kad te publika 'voli mrziti' i zašto je to, zapravo, znak da si odradio vrhunski posao
Posljednja četiri mjeseca Sanju Vejnović gledatelji mogu pratiti kao negativku Mirjanu Vukas u RTL-ovoj hit seriji 'Divlje pčele', a upravo u toj ulozi progovorila je i kao gošća Mojmire Pastorčić u emisiji RTL Direkt.
'Meni je zabavnije igrati negativke. Ali to znači priznati odmah na početku da te publika neće voljeti, da te neće štedjeti u komentarima, što se upravo događa - jako mrze Mirjanu', izjavila je, a donosi Net.hr.
Kaže da se gledatelji poistovjećuju s likom, ali joj je to kao glumici samo veći izazov. Mirjana Vukas za nju nije jednostavno 'zla', nego žena s emocijama, svojim svijetom, strahovima, ambicijama i potrebom za kontrolom. Iako su Mirjanine osobine često sušta suprotnost njezinim privatnim, baš joj je zato zanimljivo tražiti nijanse. Važno joj je da lik ne bude plošan nego životan i uvjerljiv.
Dobro obavljen posao
Rekla je da joj je čak kompliment kada je 'vole mrziti', jer to znači da je dobro odradila svoj posao i da je lik uvjerljiv. Primjećuje i veliku razliku između komentara na društvenim mrežama, gdje ljudi često ne razlikuju glumicu od lika i pišu da 'to sigurno mora imati u sebi', i susreta uživo, gdje je pristup gledatelja puno topliji i drugačiji.
Kazala je da uspjeh serije vidi kao zbroj više stvari koje su se 'poklopile'. Sve, naglašava, kreće od čvrstog scenarija, dobre dramaturgije i odlično napisanih likova. Zatim tu su jak glumački ansambl i činjenica da ona kao Mirjana ima puno prostora za glumačku kreaciju i izvrsne partnere na setu. Važni su joj i redatelji te cjelokupni vizual – kostimi, scenografija, šminka i produkcijski dizajn – što je, po njezinu mišljenju, sve zajedno dovelo do kvalitetne serije koju je publika tako dobro prihvatila.
Govori da joj '50 godina na sceni' zvuči zastrašujuće tek kad joj netko tako naglas kaže, ali joj je olakotna okolnost to što je počela vrlo rano, već s 12 godina, kada je snimila svoj prvi film.
Objasnila je da se uloga žena na filmu i televiziji u tom razdoblju jako promijenila: nekad su bile tek 'ukras' uz muške protagoniste, dok danas sve češće same nose priču, a njihovi su likovi puno zanimljiviji i dublji. Naglašava da za taj pomak velikim dijelom treba zahvaliti samim glumicama, osobito u Hollywoodu, koje nisu pristale da im se karijera ugasi s 50 godina, nego su počele same stvarati svoje uloge, otvarati produkcijske kuće, tražiti priče i snimati filmove u kojima važan prostor dobivaju i starije žene.