TV KRITIKA ZRINKE PAVLIĆ

Može li blagdanski program bez 'Sam u kući 4'?

27.12.2013 u 13:46

Bionic
Reading

Svake godine za blagdane ista priča. Komercijalne televizije puštaju klasike 'božićnog' žanra, i to one najjeftinije koji su se svima popeli navrh glave (šifra: 'samukući & priključenja'), javna televizija opali nekoliko koncerata iz provincijskih dvorana, dvije-tri emisije pučke i predajne kulture, emitira koprodukcijsku mini seriju o kakvom biblijskom liku te eventualno (ako im se baš da i imaju pet-šest kuna viška u džepu) smućkaju blagdanski specijal kakve zabavnoglazbene emisije. Može li se nekako malo razdrmati tu božićnu televizijsku šprancu? Može

Mora se priznati da je prošle i ove godine javna televizija s Prisavlja pokazala mrvičak volje da o Božiću emitira i nešto sitno prigodnog programa vlastite proizvodnje, a koji nije prijenos/snimka božićnog koncerta iz Gornjeg Donjeg i Nedođijanaca niti još jedno došel-nam-je-božek katalogiziranje blagdanskih narodnih običaja, koje narod (iako će se u komentarima zacijelo oglasiti) apsolutno nikada ne gleda. Prošle je godine tako na programu bio božićni specijal 'Plesa sa zvijezdama', a ove godine božićna epizoda serije 'Odmori se, zaslužio si'. Tempom kojim je krenulo, možda ćemo do 2050. imati i koji domaći televizijski božićni 'klasik', ali valja se - posebice o blagdanima - radovati i sitnim pomacima. U međuvremenu, evo nekoliko prijedloga kako ubuduće malo razigrati blagdanski TV program, i to domaćim, a ne s(t)ranjskim kupovnim emisijama i filmovima.


Domaće verzije svjetskih blagdanskih klasika
Svi živi imaju svoje verzije Dickensove 'Božićne priče', u kojoj se škrti Ebenezer Scrooge susreće s duhovima Božića prošlih, sadašnjih i budućih pa na kraju ipak postaje drag čiča. Postoji nekoliko klasičnih ilitiga doslovnih ekranizacija, nekoliko komičnih i glazbenih, ma svega tu ima - 'oš Billa Murrayja, 'oš na klizaljkama, 'oš s Muppetima, 'oš na japanskom. Nije red da nema rvacke verzije! Jest da bi, s obzirom na duhove prošlosti, sadašnjosti, a bogami i budućnosti u domovini - to morao biti neki megastravični horror, ali šta ima veze? Osim toga, tko kaže da se priča mora prevesti i obraditi na javnopolitičkoj razini? Može i na osobnijoj, pa onda ne treba za te (zlo)duhove na castingu tražiti face koje najviše nalikuju Titu, Tuđmanu, Karamarku i ostalima.

Slično vrijedi i za bezvremeni božićni filmski klasik 'Divan život'. Preradili su ga na tisuće načina, čak je jedan bio u nekad popularnoj sapunjari 'Santa Barbara'. Zašto ispaćenom hrvatskom narodu ne prikazati neki domaći film u kojem depresivni Ibro hoće skočit u Savu pa mu nekakvi drugi anđeo, s imenom koje se u našoj zemlji koristi češće nego Clarence, pokaže kako bi svijet izgledao bez njega? Moguće je i na most postaviti i jednog od domaćih tajkuna pa da vidiš bajke kada počne onaj dio filma u kojem svijet procvjeta bez njegova rođenja, a anđelek ga na kraju gurne s mosta nek teče i teče, teče prema prvom slapu.

Ples s Bozanićem
U ovome zabavnom talent-showu živahniji bi se pripadnici hrvatskog klera natjecali u pokazivanju plesnih vještina, i to obavezno u haljinama, kad ih već tako vole nositi na misama. Pritom bi za neke vrijedila posebna pravila, kao, primjerice, za Valentina Pozajića, koji bi morao plesati isključivo s muškarcima, a neke bi se kandidate preselilo u rubriku 'Pop-pjesme s popovima', gdje bi morali izvoditi najveće hitove Jelene Rozge i ostalih izvođača koji se anketom pokažu najpopularnijima među mladeži u njihovoj pobožnoj kongregaciji. Božićni moment bio bi ostvaren time što bi svi nakon showa kao nagradu dobili jednosmjernu kartu za Betlehem.

Sam u Remetincu
Avanturističko-dokumentarno-reality projekt, u kojem bi se na najveće junake hrvatske privatizacije sa zatvorskim adresama - pustili zlikovci s namjerama sličnim onih u filmu 'Sam u kući'. Zatim bi se ocjenjivala njihova sposobnost preživljavanja, nadmudrivanja protivnika i sposobnosti rješavanja zadataka bez najskupljih odvjetnika i financijske pomoći dijaspore. Nagrada: Božić u društvu polarnih medvjeda. Ne onih prepariranih.

Hrvatska koprodukcijska biblijska  mini serija - BALAM!
Zašto bi samo Englezi, Ameri i Talijani snimali koprodukcijske serije o Isusu, Mariji, Mojsiju i ostalim biblijskim đekovima, pa nas onda o blagdanima satima gnjavili svojim prikazima drevnog Bliskog istoka koji sa svakom novom koprodukcijom postaje sve prašnjaviji, prljaviji i depresivniji? Kao da mi u Rvackoj nemamo dovoljno prljavih, prašnjavih i golo-kamenih pejzaža! I kao da mi ne znamo utjeloviti kojeg biblijskog lika. E, sad, s obzirom na to da su sve veće face već odavno isproducirane u Hollywoodu i na sličnim mjestima, morali bismo  malo dublje prokopati Sveto pismo ne bismo li našli nekog lika koji još nije. To ne bi trebao biti problem jer svi pravi Hrvati toliko štuju Boga da Bibliju znaju naizust pa bi svaki imao barem tri prijedloga i dva pitcha za scenarij. Moj je, evo, recimo, priča o Balamu. Mislim da je skroz prigodna za naše podneblje. Lik koji je uokolo lunjao na svojem magarcu, magarac je skužio Boga i anđele bolje od njega i svašta mu se još nešto događalo (premda se na kraju zeznuo i otišao zlom vladaru, ali i to mi je nekako baš jedna tipično tragična hrvatska priča). Mislim da bi ovaj segment božićnog specijala mogao biti najplodonosniji jer ipak u našem narodu svi živi znaju biblijske priče i prepričavaju ih djeci u slobodno vrijeme, čim završe s kršćanskim karitativnim radom.

Domaći božićni film - ljubav i Božić za sve kalendare
U raznim tradicijama, običajima i pučkim te predajnim kulturama naše zemlje postoje bezbrojne mogućnosti za tragične, komične, bajkovite ili realistične ljubavne priče pa bi ih sve valjalo nekako ekranizirati. Dvoje mladih se vole, Božić je, a oni nemaju za bakalar. Dvoje mladih se voli, Božić je, ali ne onaj koji bi oni htjeli slaviti. Dvoje mladih se voli, ali ona je katolkinja koja slavi Božić, a on egzistencijalistički logički pozitivist koji stalno nešto sere. Dvoje starih se voli, ali u njihovu staračkom domu nema dimnjaka za Djeda Mraza. Dvoje starih se mrzi iako je Božić. Svašta je tu moguće, a čak još nismo ni načeli temu napetosti između gregorijanskog i julijanskog kalendara (prijedlog za spektakl - Osveta kalendara 2050: hrvatski bog Mars napada).

Božić svima, a ne samo njima
Kada se već prenose koncerti iz svake zabiti koja ima dovoljno veliku gimnastičku dvoranu da bi se u nju instalirao razglas i na pozornici ugostili lokalni KUD-ovi, moglo bi se u jednu od takvih dvorana okupiti sve ulične svirače, prosjake i druge sada već stalne i nezaobilazne figure hrvatskih gradova te im barem te jedne, božićne večeri dati da pokažu što znaju - sviraju, pjevaju, pričaju svoje priče i govore o svojim iskustvima s ulice. Za razliku od svih gore nabrojanih, ovo je ozbiljan prijedlog.