Nova studija, koju je proveo međunarodni tim znanstvenika, sugerira da je klima drevnog istočnog Mediterana bila daleko turbulentnija nego što se mislilo. I ljudi su se ipak prilagodili.

Tim je razvio novi način praćenja drevne klime i koristio ga za dekodiranje 4000 godina ključne povijesti okoliša u Mediteranu.

U studiji, objavljenoj u Quaternary Science Reviews, znanstvenici su se usredotočili na bivšu močvaru na izraelskoj obali, uskom pojasu zemlje između Sredozemnog mora i planinskog lanca Karmel, a fokusirali su se na razdoblje poznato kao kraj afričkog vlažnog razdoblja i prelazak u suho podneblje.

Otkrili su da se klima 'kolebala' između vlažnih i suhih ekstrema, ponekad unutar jedne generacije, a ponekad tijekom stoljeća. Unatoč tim nesigurnim vremenskim uvjetima, ljudi su ostali živjeti na tom području.

'Otkrili smo da prijelaz iz afričkog vlažnog razdoblja nije bio gladak. Klima je oštro fluktuirala tijekom razdoblja od desetljeća do stoljeća', istaknuo je prvi autor rada Gilad Shtienberg, istraživački suradnik Centra za kibernetičku arheologiju i održivost (CCAS) na Institutu Qualcomm (QI) i Odjelu za antropologiju Sveučilišta Kalifornije u San Diegu.

Naselja se proširila na suša područja

Glavni autor rada, Tom Levy, profesor na Odjelu za poslijediplomsko obrazovanje i postdoktorska pitanja Sveučilišta Kalifornije u San Diegu, nije iznenađen činjenicom da su ljudi ostali živjeti na tom prostoru.

'Ljudi rješavaju probleme. Oni se nose s ekološkim stresom razvojem novih tehnologija i strategija. Tijekom tog razdoblja vidimo pojavu preusmjeravanja poplavnih voda – ranog oblika navodnjavanja, kao i nove načine upravljanja stadima životinja poput ovaca i koza. Naselja su se proširila na suša područja, ali ljudi su se prilagodili', ističe Levy.

Pojašnjava da močvare čuvaju slojeve sedimenta, biljnog materijala i mikroskopskih organizama koji se nakupljaju tisućama godina i tako stvaraju prirodnu arhivu okoliša. Kako bi otvorili tu arhivu, tim je bušio do 16 metara i izvlačio cilindre drevnog blata, a u tim slojevima pronašli su školjke, peludna zrnca, ali i kemijske tragove koji su ukazivali na obilježja klime u tom trenutku.

Analiza tih tragova pokazala je klimatsku vremensku crtu koja se proteže 8000 godina u prošlost i pokazuje kako su se uvjeti uz mediteransku obalu mijenjali iz desetljeća u desetljeće. Tako su otkrili posebno vlažno razdoblje prije otprilike 7800 do 7600 godina, nakon kojeg je uslijedila suša. Ona se pojavila i prije otprilike 4200 godina, što je u povijesti poznato i kao razdoblje društvenih poremećaja na Bliskom istoku.

Klimatski stres stvorio je okolišnu pozadinu za promjenu obrazaca naseljavanja, ali čini se da su drevne zajednice reagirale kreativno i varijabilno, umjesto da se jednostavno povuku. Nalazi opovrgavaju ideju da je klima sudbina i da suša automatski znači kolaps te se ispostavilo da su ljudi bili daleko snalažljiviji od toga.

Rezultati nisu primjenjivi samo na područje istočnog Mediterana, već se metoda koju su znanstvenici razvili može prilagoditi kako bi se istraživali klimatski uvjeti i na drugim mjestima. Autori se nadaju da će njihova otkrića potaknuti i druge znanstvenike na istraživanje drevnih klimatskih uvjeta.