Prvi put snimljen je još 2003. godine u području Abrolhos Banka, glavnog brazilskog uzgajališta grbavih kitova uz obalu savezne države Bahije. Više od dva desetljeća kasnije, u rujnu 2025., ponovno je uočen u zaljevu Hervey na australskoj obali Queenslanda, oko 15.100 kilometara dalje.

Istraživači smatraju da je riječ o rekordnom putovanju grbavog kita između dviju zabilježenih lokacija, piše Guardian.

'Nevjerojatno je fotografirati kita koji je prešao toliku udaljenost – nešto takvo dosad se nije dogodilo', rekla je Stephanie Stack, doktorandica sa Sveučilišta Griffith i jedna od autorica studije objavljene u znanstvenom časopisu Royal Society Open Science.

Posebno ju je, kaže, iznenadilo to što taj kit nije bio viđen čak 22 godine. 'To što nije opažen pune 22 godine samo po sebi je iznimno', rekla je Stack.

Do otkrića je došlo zahvaljujući platformi Happywhale, digitalnoj bazi fotografija u koju istraživači i građani iz cijelog svijeta unose opažanja kitova. Pomoću fotografija donje strane repa, odnosno peraje poznate kao fluke, moguće je identificirati pojedine jedinke jer je uzorak svake peraje jedinstven, slično ljudskom otisku prsta.

Stack objašnjava da se kitovi razlikuju prema obliku repa, crno-bijelim pigmentacijama, ali i ožiljcima i drugim specifičnim obilježjima. Platforma koristi algoritam umjetne inteligencije koji uspoređuje fotografije i pronalazi podudaranja, na način sličan tehnologiji prepoznavanja lica kod ljudi.

Istraživači su u studiji analizirali čak 19.283 fotografije repova grbavih kitova snimljenih između 1984. i 2025. godine u istočnoj Australiji i Latinskoj Americi. Među tisućama jedinki pronađena su samo dva ovakva slučaja, što čini svega 0,01 posto identificiranih kitova.

Još jedan kit privukao je pozornost znanstvenika. Fotografiran je u Hervey Bayu 2007., ponovno 2013., a zatim i 2019. godine uz obalu São Paula u Brazilu, što znači da je prešao oko 14.200 kilometara između dvaju područja razmnožavanja.

Rijetki događaji

Autori studije navode da su to 'prvi zabilježeni prijelazi u oba smjera' između populacija grbavih kitova iz Brazila i istočne Australije te smatraju da je riječ o iznimno rijetkim događajima koji se možda dogode samo jednom tijekom života pojedinog kita.

Iako su znanstvenici uspjeli povezati početnu i završnu točku putovanja, ostaje nepoznato što se s njima događalo između tih opažanja. 'Znamo gdje je počelo i gdje je završilo, ali ne znamo što se događalo između', rekla je Stack.

Dodala je da je stvarna prijeđena udaljenost vjerojatno i veća od procijenjenih 15 tisuća kilometara jer nije poznato kojim su rutama putovali preko oceana. Australski grbavi kitovi inače svake godine migriraju između hranilišta u vodama Antarktike i područja razmnožavanja kod Velikog koraljnog grebena, pri čemu prijeđu oko 10 tisuća kilometara tijekom jednog migracijskog ciklusa.

Novo otkriće, smatraju znanstvenici, pokazuje koliko je međunarodna suradnja važna za zaštitu mora i migratornih vrsta. 'Ovo je dobar podsjetnik da zaštita morskih resursa mora biti zajednički posao država jer su to migratorne životinje koje prelaze granice i kreću se između zemalja', rekla je Stack.

Upozorila je i da bi klimatske promjene mogle promijeniti migracijske obrasce kitova, osobito zbog promjena u Južnom oceanu i prijetnji populacijama antarktičkog krila, ključnog izvora hrane za mnoge vrste kitova.