PULP NA EXITU

U očekivanju Godota, pardon, Jarvisa Cockera

Pulp 7

Pulp 7

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

Zvijezde ovogodišnjeg Exita, Pulp, ponudile su nam zvjezdanu uvertiru, scenski šou i nastup Jarvisa Cockera, ali i ukazale na kvalitativnu neujednačenost svog glazbenog opusa
Lucija Bušić

Lucija Bušić

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

Prvi dan Exita većina pažnje posjetitelja bila je usmjerena prema Main Stageu na kojemu su bombastičan početak festivala osigurali Atheist Rap, Bad Religion, Darkwood Dub i Arcade Fire, sve redom jaka glazbena imena koja su privukla rijeke posjetitelja, ali i koja su bila, paradoksalno, tek uvertira za slavni Pulp, zvijezde večeri i festivala u cijelosti.

Sigurni smo da se neki posjetitelji Exita i čitatelji tportala ne slažu s iznijetom tezom, ali smo u isto vrijeme još sigurniji da bi je isti čas potpisala jedna osoba – prvi čovjek Pulpa, Jarvis Cocker

Našoj i Jarvisovoj tezi sve je išlo na ruku. Pulpov koncert najavio je veliki vatromet kakvog se ne bi posramila niti jedna ribarska fešta na Jadranu, nakon čega je uslijedila duga i preduga priprema za sam nastup. Ta uvertira u Pulp bila je omotana velom tajni, odnosno zastora, iza kojega su neke nedefinirane siluete radile nešto nedefinirano, što je publika popratila jasno definiranim uzvicima oduševljenja i poziva na glazbenu akciju, i sve to omotano dramatičnom glazbom koja se – vrtjela ukrug. Na tragu beskonačnog odgađanja bio je idejno zgodan poziv na komunikaciju pomoću laserom oblikovanog teksta na zastoru, što je trajalo predugo, a dodatno je razvučeno prijevodima na srpski jezik.

Kad se zastor konačno dignuo i ukazali se Jarvis i ekipa u društvu velikog i vrlo 'razigranog' video zida, publika je na prve taktove hita 'Do You Remember The First Time' eksplodirala. No, kako već jest s eksplozijama, nakon snažne, ali kratke buke slijedi zastrašujuća tišina. Upravo između te dvije krajnosti, erupcije oduševljenja i tihe odsutnosti, kretao se nastup Pulpa na Exitu.

Razlog tome ne leži u lošoj izvedbi, odnosno neraspoloženosti benda ili publike, već u Pulpovom neujednačenom opusu koji se sastoji od jednog kultnog albuma, 'Different Class', nekoliko hitova i megahita 'Common People' te znatno slabijeg ostatka. Takav opus primorao je članove benda da svirku koncipiraju oko nekoliko hitova s velikim finalnom u spomenutoj himni autsajdera. Tako je posljednja trećina koncerta prošla u iščekivanju velikog finala i povremenom pjevušenju u bradu 'I wanna live like common people', a nikad nije dobro kad publika jedva čeka da bend stigne do posljednje pjesme.

Lucija Bušić

Lucija Bušić

Izvor: tportal.hr / Autor: Lucija Bušić

Vratimo se na početak priče. Cijelim šouom dirigirao je Jarvis Cocker koji je od trenutka kad je zastor podignut preuzeo sve konce nastupa u svoje ruke, u prepoznatljivoj pozi autsajdera s pogrbljenim leđima i nogama lagano savinutim u koljenima ili skakućući po zvučnicima i ostalim povišenjima na sceni. Tijekom cijelog koncerta Jarvis je vrlo uspješno komunicirao s publikom, između pjesama je zapričavajući, unutar pjesama zavodeći, što nikako nije bilo bez šarma, dapače. Ipak je on stari medijski lisac.

A kako je zvučao? S prohujalim godinama, potocima alkohola i brdašcima droge glas mu je malo ogrubio i produbio se te izgubio elastičnost i lakoću pjevanja, no u cjelini je zvučao vrlo dobro. Ostatak Pulpa zvučao je još i bolje, vrlo moćno i uvjerljivo, no oni su na sceni ionako tek Jarvisov zvučni okvir.

Paradoks Jarvisove (scenske) veličine kulminirao je na samom kraju u kojemu je zapjevao kako samo želi živjeti poput običnog čovjeka, usput upijajući svim porama svoju ulogu većeg od života.

'Common People'

Pregled tjedna bez spama i reklama

Prijavi se na naš newsletter i u svoj inbox primaj tjedni pregled najvažnijih vijesti!

Napiši ovdje što ti misliš o ovoj temi