Slavni srpski glumac Sergej Trifunović okrenuo se glazbenim vodama iz kojih je, kako kaže, i ponikao, te je inicirao glazbeni show 'Hitorama', čiji je i voditelj. S nama je porazgovarao o novom projektu, ali i o filmu, američkoj avanturi i novim filmskim planovima
Sa Sergejem Trifunovićem porazgovarali smo na zagrebačkoj promociji 'Hitorame', čije emitiranje započinje u petak u 20 sati na MTVju.
'Ujutro sam bio u Ljubljani, popodne u Zagrebu i sve bi bilo divno da ne trebam sada putovati u istom autu s Idom Prester u Beograd', rekao nam je na početku razgovora, uz osmijeh na licu, slavni glumac i novopečeni voditelj.
Što vas je u startu privuklo projektu 'Hitorama'?
Privukla me potreba za tako nečim. Za sadržajem koji promovira i afirmira neku glazbu koja nije turbo folk, protiv kojeg u načelu nemam ništa, osim što ga ne slušam. Ova regija je nekad imala najjaču rock scenu poslije Engleske u Europi.
I dalje to sve postoji, i dalje momci u svojim sredinama stvaraju odličnu glazbu, no sve što je rock'n'roll, a pod tim podrazumijevam i hip hop i rap i electro, sve to nekako djeluje subverzivno. Nema nikakvu scenu, sistem ili način na koji bi se prezentirala, tako da je postojala velika potreba za nekom takvom emisijom, a gdje ćeš drugdje nego na MTV-ju koji je regionalni kanal. Evo, ovdje sam čuo za bend Goribor iz Bora koji je kod vas jako popularan, a ja u Beogradu uopće nisam čuo za njega.
Kako je došlo do suradnje s MTV-jem?
Rekao sam Tomi (Tom Ehr, generalni menadžer regionalnog MTV-ja) da nije dovoljno samo puštati spotove, već stvoriti neku emisiju.
Znači, ideja je krenula od vas?
Da, ta početna inicijativa je bila moja, a Tom se potrudio da ne ostane puka kavanska priča. Sjeo je, napravio konstrukciju, nazvao me i rekao mi da sam voditelj. Ubrzo su mi nabavili Idu Prester kao suvoditeljicu, čime sam prezadovoljan, i sad guramo.
Mislite li da bi 'Hitorama' mogla pomoći rock glazbi regije?
Mislim da bi. Jako sam optimističan. Ne bih ni radio da ne vjerujem u uspjeh. Samo je pitanje koliko će to ljudi prepoznati. Ne mislim na publiku koja voli takvu glazbu, ona će to sigurno prepoznati, nego su u pitanju ljudi koji će uložiti novac, investitori i sponzori.
I inače ste povremeno prisutni na glazbenoj sceni, od glazbenih suradnji do iznenadnih koncertnih gostovanja. Je li ovo vaše dodatno približavanje svijetu glazbe ili samo izlet?
Ja u suštini nisam glumac koji pjeva, već neostvareni glazbenik koji glumi. Prije nego što sam upisao Akademiju imao sam desetak bendova i ovo je potpuno normalan slijed. To je moje normalno okruženje.
Vratimo se malo vašoj suvoditeljici. Hoće li Ida osim voditeljske uloge i zapjevati u emisiji?
Mislim da hoće. Nema tu nekog nepotizma, mislim da će morati zasvirati.
A vi? Hoće li publika imati prilike čuti vas u akciji? Barem da se pridružite nekom bendu poput Letu štuka na sceni, što ste već imali prilike?
Razmišljali smo o tome i razgovarali, no ne znam još. Vidjet ćemo.
Okrenimo se malo filmskoj karijeri. Vratili ste se iz Hollywooda. Je li to privremeno ili na duži rok?
Nije privremeno. Kako sada gledam na stvari, za stalno je. Nemam namjeru živjeti u Americi. Imam tamo agenta, a projekata je dovoljno. Kad god imam vremena, odem tamo, odradim svoje i vratim se.
Kako vam je bilo u Americi?
Bio sam, vidio, živio, radio, vratio se kad sam shvatio da ne mogu tamo više živjeti i provoditi vrijeme, i to je bilo to.
Povratak u naše krajeve, je li dobar ili s pomalo gorkim okusom u ustima?
Ma meni je super!
Novi filmski projekti?
Imam svoju produkcijsku kuću koja se zove Hit and Run i trenutno radimo na divnoj knjizi Borisa Dežulovića Jebo sad hiljadu dinara'. Pokušavamo napraviti TV seriju i film o tome.
Hoćete li biti i ispred kamera ili samo u ulozi producenta?
Nisam još siguran, ali možda budem. Iako, nije neka prijeka potreba. Zasad jedino imam namjeru napraviti jednu srpsko-hrvatsko-bosanskohercegovačku koprodukciju, a dalje ćemo vidjeti. Tek smo krenuli u to.
Kakav je film naše regije u odnosu na američki, ako se uopće mogu uspoređivati?
Ne mogu se uspoređivati. Oni imaju novaca, a nama preostaje, kao i dosad, da se bavimo pravim temama – onim što doista boli i onim što doista interesira i pokreće. Ne možemo izmišljati toplu vodu u bojleru, ne možemo stvarati Indianu Jonesa ni Batmana, jer to nije dio naše ikonografije, no siguran sam da možemo napraviti gomilu zanimljivih stvari.
Na ovim prostorima priča uvijek ima, samo je pitanje posežeš li za pravim. Naš film je godinama tavorio prvo na partizanskom filmu, onda je to postalo smiješno pa je prešao na crni val, da bi uslijedili češki đaci i onda, nakon što se raspala Jugoslavija, cijeli film je nastavio jahati na tim valovima i proizvoditi neke nikome potrebne teme i priče. No to je sad konačno umrlo i napokon je stigao odmak od tih mračnih filmova.
Bez obzira na odmak od mračnih filmova, 'Srpski film' je dignuo gomilu buke i polemika, a poprilično je mračan.
Ali recite mi tko ga je gledao? Svi su gledali trailere i čuli od prijatelja. 'Srpski film' funkcionira kao šok-terapija, kao šamar. I moraš ga gledati kao metaforu. Ako ga gledaš linearno, onda si stvarno u problemu. Taj film i je metafora, ali naši umovi su otupjeli pa ne znaju više čitati ni ono što je napisano, a kamoli između redaka.
